Ravnoteža saučešća („Sirene za uzbunu“, Nikola Nikolić)
edavno je u izdanju „Nove knjige“ iz Podgorice izašao treći roman Nikole Nikolića pod nazivom Sirene za uzbunu. Već veoma vidljiv na crnogorskoj i regionalnoj književnoj sceni, Nikola Nikolić se ovim djelom potvrđuje kao vješt pripovjedač koji zna uzuse modernog romana i ima moć da ih prilagodi svojim narativnim i tematskim ciljevima. Ovim najnovijim djelom…
Continue Reading...
Održavanje svijesti u režimu nemirenja sa sudbinom (“Nemoj me buditi”, Marko Tomaš)
onekad pokušavam da pronađem logiku u redosljedu pročitanih knjiga, logiku njihovog smjenjivanja. Moguće da je to neka vrsta čitalačkog sujevjerja. Ipak, ne može se isključiti navigacioni uticaj onoga što ostane za nama – pa ni kad su knjige u pitanju. Prosto je: nakon teškoga mi treba nešto lakše, nakon romana poezija, nakon lošega dobro; i…
Continue Reading...
Pripovjedni tok od jedne amplitude („Pisac u kupatilu“, Aleksandar Ćuković)
U zbirci ultrakratkih priča „Pisac u kupatilu“, Aleksandar Ćuković pokazuje da je i te kako svjestan da povlađivanje kratkoći lako odvodi u prikraćenost. Ništa ne prepušta slučaju, ne pada u zamku račvanja, već od starta kanališe pripovjedni tok, vodeći ga u sigurnu završnicu. U tome se obilato ispomaže taktikom zaobilaženja ustaljenih naratorskih normi. Čini se kako njegove priče kreću niotkuda, a završavaju se (ili prekidaju) nikuda, kao da poniru bez najave. Čitalac odmah biva uvučen u maticu i shvata gdje se zatekao tek kad bude izbačen na suvo. Nema uvoda i osjetnih peripetija, nema pretenzija ka velikim zaključcima, sve se kazuje i razrješava u jednoj amplitudi. Zbog toga je izlišno tragati za brazdom korijena i svršetka. Nošeni na talasu onog jednog pulsa, postajemo svjesni potpunosti priče bez da joj po svaku cijenu opipavamo naličje u sumnji od kakvog li je to prikrivenog nauma skovana.
Continue Reading...
Roberto Bolanjo o književnosti i egzilu
(Roberto Bolanjo je održao ovaj govor 2000. godine na simpozijumu koji je organizovalo Austrijsko društvo za književnost iz Beča.) ozvan sam da govorim o egzilu. Pozivnica koju sam dobio je bila na engleskom, a ja ne govorim engleski. Nekada jesam, ili sam mislio da jesam, ili sam makar nekada, tokom moje adolecencije, mislio da engleski…
Continue Reading...
Predavanje Olge Tokarčuk u Švedskoj akademiji povodom Nobelove nagrade (II deo)
4. Dame i gospodo, Nekoliko godina kasnije, žena sa fotografije, moja majka, kojoj sam nedostajala iako još nisam bila rođena, čitaće mi bajke. U jednoj od njih, od Hansa Kristijana Andersena, čajnik bačen na gomilu smeća se žali kako su ljudi bili okrutni prema njemu – čim mu je drška otpala, oni su ga se…
Continue Reading...
Predavanje Olge Tokarčuk u Švedskoj akademiji povodom Nobelove nagrade (I deo)
1. Prvi fotografija koju sam svesno doživela bila je slika moje majke pre nego što me je rodila. Nažalost, to je crno-bela fotografija, što znači da su mnogi detalji izgubljeni, samo pretvoreni u sive oblike. Svetlo je meko, kišovito je, verovatno prolećno, defitivno ona vrsta svetla koje se uliva kroz prozor, stvarajući u sobi jedva…
Continue Reading...
Toni Morison o rasnoj lepoti i mržnji
igurna sam da ne postoji niko ko ne zna kako izgleda antipatija, pa čak i odbijanje, trenutačno ili na duže vremenske periode. Možda je takav osećaj tek nehaj, sitna sekiracija, ali takođe može i da zaboli. Može biti da neki od nas znaju i kako je to kad te neko odista mrzi – mrzi…
Continue Reading...
Razotkrivanje umijeća samoobmane (“Jesmo li to bili mi”, Luiza Bouharaoua)
rije nego sam se prihvatio prvijenca Luize Bouharaoue, glavna, pomalo nametnuta nedoumica bila je ona tehničke prirode – da li je u pitanju roman, ili zbirka priča. Kažem nametnuta, jer se radi o rijetkom slučaju kada autor/ka daje slobodu čitaocu da pročitano odredi u formalnom smislu, u skladu s vlastitim doživljajem. Tako se u medijima…
Continue Reading...
Mnoge estetike, jedan otpor (“Estetika otpora”, Peter Vajs)
jednom berlinskom muzeju 1937. godine, tri mladića — neimenovani pripovedač i njegovi prijatelji Kopi i Hajlman — razmišljaju o Pergamonskom frizu. Vraćaju se do Kopijevog stana, gde zajedno sa njegovim roditeljima nastavljaju raspravu o umetnosti i politici. Pripovedač se potom vraća u svoj stan i razgovara sa ocem — ili se seća razgovora s njim…
Continue Reading...
Ursula Le Gvin – predgovor “Levoj ruci tame” iz 1976.
aučna fantastika se često opisuje, pa čak i definiše, kao ekstrapolativna. Pisac naučne fantastike bi trebalo da uzme neki sadašnji trend ili fenomen, pročisti ga i pojača zbog dramskog efekta, i produži ga u budućnost. „Ako se ovo nastavi, evo šta će se dogoditi.“ Tako nastaje predviđanje. Taj metod i dobijeni rezultati uveliko podsećaju na…
Continue Reading...
Senka Marić: U našim lošim sudbinama se ne zatičemo slučajno
Sara Arsenović, novinarka: Koliko je i zašto, u vremenu lake zamenljivosti i kratkotrajnosti, važno promišljati popravke polomljenog? Vjerujem da je jako važno. Na različitim nivoima. Čak i u kontekstu samih predmeta, a pogotovo ljudskog tijela, ili čovjeka generalno. Valjda se tu radi o insistiranju na postojanju, odbijanju da nas se može i treba odbaciti ako…
Continue Reading...
Senka i Santiago („Kintsugi tijela“, Senka Marić)
ilo ono graciozno i strastveno, napeto od zdravlja ili sažvakano bolešću, razodenuto, u ožiljcima, staro, umorno, marginalizovano, zamotano, telo će postaviti dosadno predvidljive, a opet neočekivano šokantne izazove pred književni tekst. Postaviti ih, kao čunjeve koje valja jednim udarcem sravniti sa zemljom, da bi se oni opet podigli i opet bili izazov za rušenje. Telo…
Continue Reading...
Češke misterije i matični brojevi (“Sladoledžija”, Katri Lipson)
avremena književnost odzvanja bukom istorije. Skoro svaki drugi roman napisan poslednjih godina za temu uzima istoriju. Stvaralaštvo Katri Lipson (rođ. 1965) razlikuje se od dominantnih tendencija u pisanju o istorijskim temama postavljanjem priča u prošlost bivšeg Istočnog bloka, umesto u poznatu i sigurnu teritoriju nacionalne i(li) zapadne istorije. Radnja njenog nagrađivanog romana „Kosmonaut” (2008) dešava…
Continue Reading...
Biblioterapija, ili mogu li nas knjige usrećiti?
Za autore vodiča za samopomoć nijedan ljudski problem nije prevelik ili premalen. Želite da budete mršaviji, bogatiji ili srećniji? Postoje knjige za to – tačnije, police i police knjiga. Nadate se da ćete postati efikasniji, odlučniji i kreativniji u narednom periodu? I za to postoji mnogo naslova. Pošto prionemo na ostvarivanje novogodišnjih odluka, okrenemo se…
Continue Reading...
Opiti iz migrantske problematike („Nikuda ne idem“, Rumena Bužarovska)
svom beskrajno duhovitom romanu „Puškinova brda“, nabrajajući supruzi razloge zbog kojih se protivi emigriranju, Sergej Dovlatov u očaju ispaljuje i jedan metafizički – da se, po nečijoj pouzdanoj procjeni, čak 80% čovjekove ličnosti iskazuje kroz maternji jezik. A kad ni to ne upali, on pribjegava konkretnijem i priznaje da ne može zamisliti život u kom…
Continue Reading...FOTOGRAFIJE
-
Mimi Mercedez – bes i tuga jedne mladosti
8 činjenica o romanu “Zločin i kazna”
Umberto Eko i njegova antibiblioteka ili zašto su nepročitane knjige vrednije za naše živote od pročitanih
Kako izgleda soba u kojoj piše Haruki Murakami
Zašto je Borhes mrzeo fudbal?
10 činjenica o braći Grim i njihovim bajkama
Komentari