Ravnoteža saučešća („Sirene za uzbunu“, Nikola Nikolić)

edavno je u izdanju „Nove knjige“ iz Podgorice izašao treći roman Nikole Nikolića pod nazivom Sirene za uzbunu. Već veoma vidljiv na crnogorskoj i regionalnoj književnoj sceni, Nikola Nikolić se ovim djelom potvrđuje kao vješt pripovjedač koji zna uzuse modernog romana i ima moć da ih prilagodi svojim narativnim i tematskim ciljevima. Ovim najnovijim djelom…

Continue Reading...

Pripovjedni tok od jedne amplitude („Pisac u kupatilu“, Aleksandar Ćuković)

U zbirci ultrakratkih priča „Pisac u kupatilu“, Aleksandar Ćuković pokazuje da je i te kako svjestan da povlađivanje kratkoći lako odvodi u prikraćenost. Ništa ne prepušta slučaju, ne pada u zamku račvanja, već od starta kanališe pripovjedni tok, vodeći ga u sigurnu završnicu. U tome se obilato ispomaže taktikom zaobilaženja ustaljenih naratorskih normi. Čini se kako njegove priče kreću niotkuda, a završavaju se (ili prekidaju) nikuda, kao da poniru bez najave. Čitalac odmah biva uvučen u maticu i shvata gdje se zatekao tek kad bude izbačen na suvo. Nema uvoda i osjetnih peripetija, nema pretenzija ka velikim zaključcima, sve se kazuje i razrješava u jednoj amplitudi. Zbog toga je izlišno tragati za brazdom korijena i svršetka. Nošeni na talasu onog jednog pulsa, postajemo svjesni potpunosti priče bez da joj po svaku cijenu opipavamo naličje u sumnji od kakvog li je to prikrivenog nauma skovana.

Continue Reading...

Razotkrivanje umijeća samoobmane (“Jesmo li to bili mi”, Luiza Bouharaoua)

rije nego sam se prihvatio prvijenca Luize Bouharaoue, glavna, pomalo nametnuta nedoumica bila je ona tehničke prirode – da li je u pitanju roman, ili zbirka priča. Kažem nametnuta, jer se radi o rijetkom slučaju kada autor/ka daje slobodu čitaocu da pročitano odredi u formalnom smislu, u skladu s vlastitim doživljajem. Tako se u medijima…

Continue Reading...

Opiti iz migrantske problematike („Nikuda ne idem“, Rumena Bužarovska)

svom beskrajno duhovitom romanu „Puškinova brda“, nabrajajući supruzi razloge zbog kojih se protivi emigriranju, Sergej Dovlatov u očaju ispaljuje i jedan metafizički – da se, po nečijoj pouzdanoj procjeni, čak 80% čovjekove ličnosti iskazuje kroz maternji jezik. A kad ni to ne upali, on pribjegava konkretnijem i priznaje da ne može zamisliti život u kom…

Continue Reading...

Ishodište u samoporađajućoj nadi („Proslava“, Damir Karakaš)

amir Karakaš se vratio svojoj rodnoj grudi, mada bi se prije moglo reći da je ona ostala uz njega, ne bi li se ispričala još jedna veličanstvena neispričana priča. Ovog puta Lika nije tek pozornica za ređanje pastoralnih motiva. Prikazana u svojoj surovoj autentičnosti, ona je makroorganizam u čijoj utrobi se odvija dramatika seoskih života,…

Continue Reading...

Knjiga života („Smrt – poslednje utočište”, Hilari Mantel)

ajveća svađa koju sam ikad imala sa svojom majkom vodila se oko ove knjige. Bilo je to leto kada sam napunila sedamnaest godina i moja porodica provodila je dvonedeljni odmor u Dordonji. Veoma se malo čega sećam što je vezano za taj odmor. Moram da pozovem majku da je pitam za ime najbližeg većeg grada…

Continue Reading...

Mrtvi zečevi i nestala braća („Uhvati zeca”, Lana Bastašić)

ana Bastašić (32), rodom iz Zagreba, devojka sa plavim uvojcima, napisala je knjigu (Uhvati zeca, Kontrast izdavaštvo, 2018) koja je mnogo više nego roman užeg izbora u konkurenciji NIN-ovog žirija za 2018. godinu. Na vreme je to prepoznao Danilo Lučić, urednik izdavačke kuće „Kontrast izdavaštvo“, a ubrzo će, koliko da se noć zameni danom, i…

Continue Reading...

Led Jaceka Dukaja – intelektualni zamah i svežina ideja

re dve godine, Jacek Dukaj se u zapaženom eseju „Lament ljubitelja cigala“ na stranicama „Gazete viborče“ otvoreno deklarisao kao pristalica tradicionalne, devetnaestovekovne proze, „široko razlivene na stotinama strana, epskog daha i toliko opojne da se čovek u potpunosti gubi čitajući je, da bi joj se vraćao iz večeri u veče i uranjao u njen fiktivni…

Continue Reading...

Dnevnička fabula sa književnim ritmom („Dnevnik jednog nomada“, Bekim Sejranović)

  Krleža je govorio kako su memoari nezgodna literatura, na koju se ne možeš baš osloniti, jer se tamo i crvi često prikažu kao anakonde. Ni dnevnici nijesu imuni na slična samouveličavanja, ali zavodljivost teksta zna umiriti čitalačke duhove. Problem je kad jezik ne daje ni tu mogućnost, kad si osuđen na bonacu bez kraja….

Continue Reading...

Igor Marojević: Savremeni Beograd je tuđina za individualca

 Glavni junak Tuđina dolazi u Beograd pred sam kraj devedesetih, uz NATO bombardovanje koje će uvesti u slom diktature Slobodana Miloševića. Koliko je bilo teško dočarati promenu ritma i duha jednog metropolisa u trenutku kada se on možda najviše transformiše u svojoj novijoj istoriji? S te strane mi je pomoglo lično sećanje, koje je neselektivno,…

Continue Reading...

Izlaz u ličnoj revoluciji („Put u Karabah“, Aka Morčiladze)

  apucalo je u Čečeniji, Dagestanu, Abhaziji, Južnoj Osetiji, Gruziji, Nagorno Karabahu, u svega nekoliko godina jugozapadni dio Sovjetskog Saveza popucao je po etničkim šavovima, socijalizam se urušio tamo gdje je bio najsnažniji, ili se decenijama činio takvim, u svojim usklađenim različitostima – svom nosećem zidu. Sve je počelo još i prije pada, kada je…

Continue Reading...

Intelektualni otpor izvjesnosti nestanka („Predsmrtni dnevnik“, Igor Mandić)

  ostujući nedavno u emisiji „Nedjeljom u dva“, Igor Mandić je po ko zna koji put u svom dugotrajnom javnom djelanju izazvao burne reakcije. Ovaj intervju stoga može poslužiti kao dvostruko dijagnostičko mjerilo – lično i opšte. U prvom redu ohrabruje činjenica da vremešni pisac, kritičar i polemičar i dalje gaji onu prepoznatljivu beskompromisnost u…

Continue Reading...

Slivanje biografije u ništavilo („Pa kao“, Vladimir Tabašević)

ivjeti život na crtu usud je mnogih. Ako ne i svih, ukoliko smognemo samouvjerenosti da putanju svake sudbine dominantno pripišemo njenom nosiocu. Jednom, prirodno, dođe trenutak i za svođenje računa. Tad se javlja najspontanija potreba za izrazom, umjetnost lišena usiljenosti, umjetnost kao odraz nagona za jačanjem dokaza o nekadašnjem postojanju. Dužina epitafa analogna je dinamici…

Continue Reading...

Orlando, Virdžinija Vulf (Arete, 2017): preporuka, razlozi za nju, i još dve male preporuke

Luki Račiću re dva dana sam čula kako moj prijatelj na svojoj štamparskoj mašini – sa njom – radi na umnožavanju primeraka romana Orlando Virdžinije Vulf, koji bi uskoro trebalo da se pojavi u izdanju izdavačke kuće Arete. Trenutak pre sasvim lične: bibliofilske, fetišističke reakcije (Orlando je, za sada u najkraćem, moj omiljeni roman) pomislila…

Continue Reading...

11 zapovesti pisanja Henrija Milera

Tokom 1932. i 1933. godine, veliki i nadasve produktivni američki pisac i slikar Henri Miler (1891-1980) radio je na svom prvom romanu Rakova obratnica. Tokom pisanja ovog rukopisa, Miler je sebi odredio striktnu dnevnu rutinu za rad, iz koje je formulisao 11 zapovesti, objavljenih u njegovoj knjizi O pisanju 1964. godine. ZAPOVESTI: 1. Radi samo…

Continue Reading...

Obavesti me Ostavite nam vaš e-mail kako biste na vreme dobijali nove vesti sa našeg sajta