Bog, moralnost i smisao u romanu Put Kormaka Makartija (IV deo) Sa pitanjem porekla morala u romanu Put, u kojem je postojanje Boga neizvesno, kao i budućnost čovečanstva, svakog dana suočavaju se otac i sin tražeći smisao na ruševinama sveta i stvarnosti Božja dvoznačnost i čovekova misija

Moralna motivacija u univerzumu bez boga

Kratak odeljak pri kraju romana izaziva sumnju u vezi sa čovekovom borbom: “Misliš da te oci gledaju? Da ti dele ocene u svojim knjigama? Zbog čega? Nema nikakve knjige i tvoji oci su mrtvi i zakopani.” Poslednje dve rečenice odbacuju jedini razlog koji čovek može imati da se bori da bude dobar momak, da nosi vatru i da se brine o svom sinu i štiti ga. Razlog koji smo odbacili je taj da o čoveku sude njegovi preci u vezi sa time da li uspeva da ispoštuje njihove standarde ispravnog i pogrešnog. Čovek ima običaj da gleda u nebo iako zna da tamo nema šta da se vidi. Pre katastrofe, gledajući u nebo mogli smo dobiti informacije o dobu dana, o tome u kojem se pravcu krećemo, o vremenskim prilikama, i tako dalje… Ali nakon katastrofe, gledati u nebo je besmisleno, navika koja više nema smisla. Odeljak koji je iznad naveden izaziva sumnju da je navika ugledanja na moralne principe podjednako besmislena.

Ova zabrinutost je povezana sa jednim od najstarijih pitanja u filozofiji morala: zašto biti moralan? Koji je razlog zbog kojeg bismo se trudili da budemo dobri momci? Neki veruju da biti moralan ima smisla jedino ukoliko postoji bog. Vilijam Krejg, na primer, trvdi da “ukoliko se život završava u grobu, onda nema nikakve razlike da li smo ga proživeli kao Staljin ili kao svetac… Možete jednostavno živeti kako god hoćete.”

Krejg pretpostavlja da svi razlozi potiču iz našeg ličnog interesa. On pretpostavlja da imamo zašto da se brinemo za moralnost samo ako u tome ima nečega za nas. Ali druga mogućnost je da postoje moralni razlozi. Razmislite o prvom principu dobrih momaka u romanu Put: Ne jedi ljude. Savršeno dobar razlog za ustručavanje od ubijanja i jedenja ljudi je taj što takav čin ostavlja užasne iskustvene posledice na svoje žrtve. Iste stvari koje na prvom mestu neko delo čine dobrim ili lošim takođe formiraju razlog za izvršenje (ili ustručavanje od izvršavanja) tih dela.

Pa ipak, ukoliko su ti lični interesi poželjni kao razlozi zbog kojih se treba brinuti o moralnosti u univerzumu bez boga, takvih razloga ima. U romanu Put, nakon svakog slučaja u kojem čovek zastrani sa puta dobrih momaka, dete prestane da razgovara sa njim.

tretirajući druge ljude kao obične stvari, čovek rizikuje da i sam postane obična stvar, predmet poput igračke pingvina iz dečakovog sna, stvar koja nastavlja da ide dalje, ali bez valjanog razloga

Ovo je naročito očigledno u situacijama kada omane u pomaganju drugima. Svaki čovekov moralni prestup oslabljuje, bar privremeno, vezu između njih dvoje. Budući da upravo ta veza održava čoveka, dajući smisao njegovom životu, on ima neposredan, sebičan razlog da se potrudi da bude dobar momak. Biti dobar momak približava ga sinu; neuspeh da bude dobar momak odvaja ga od sina (i, ako je dete reč Božja, moralni prestupi odvajaju čoveka od Boga). U jednoj analizi romana Put navodi se da nam roman pruža „iskupljenje u obliku ljubavi između roditelja i deteta – njihovu želju da budu dobri, mada to ne služi ničemu.“ Ali želja čoveka i deteta da budu dobri ima svoju svrhu: samo oni koji teže da budu moralni sposobni su za ljubav kakvu njih dvoje dele. Želja da budemo dobri čini iskupljenje mogućim.

Uopšteno govoreći, razlog zbog kojeg bismo iz ličnih interesa vodili računa o moralu u univerzumu bez boga je taj što nam moral omogućava da imamo smislene odnose sa drugim ljudima, dok nas moralni prestupi izoluju jedne od drugih. Ekstremni nemoral može doneti značajnu materijalnu koristi; međutim, cena takvog nemorala – čak i kada je neotkrivena – predstavlja izolaciju. Zanimljivo je da Krejg pominje baš Staljina: „Ukoliko se život završava u grobu, onda nema nikakve razlike da li smo ga proživeli kao Staljin ili kao svetac”. Razmotrite slučaj Staljinovog života, pred njegov kraj:

Njegova ogorčenost, paranoja i strah čine da je teško zamisliti bilo koga drugog kako želi da bude Staljin. Hruščov, koji ga je opisao kao „bolesnog, sumnjičavog“, zapisao je: „Mogao je da samo pogleda čoveka i kaže’ Zašto vam pogled danas toliko luta?’ ili ‘Zašto se danas toliko okrećete i izbegavate da me pogledate pravo u oči?’ (…) Hruščov je primetio koliko je bio strašno usamljen i koliko mu je trebalo da ima oko sebe ljude sve vreme: ‘Kad bi se ujutro probudio, odmah bi poslao po nas, bilo da nas pozove da gledamo film, bilo da započne razgovor o nečemu što je moglo biti rešeno za dva minuta, ali on bi ga razvukao tako da što duže ostanemo sa njim.“

Ljudožderi iz romana Put mogu preživeti, ali će za to platiti visoku cenu. Okrećući leđa moralu, zauvek su presekli sve prave veze sa ljudima. Nakon što čovek ubije kanibala koji je nožem pretio da će zaklati dete, njegovi saputnici ga skuvaju i pojedu. Ljudi od kojih su sačinjeni ovi kanibalistički čopori nisu sami u fizičkom smislu, ali su sami u mnogo dubljem smislu. Ranije sam pomenuo da je Kant sugerisao da je temelj morala spoznaja da se ličnosti razlikuju od pukih stvari po tome što one prve imaju unutrašnju vrednost i dostojanstvo koje treba poštovati u svakom trenutku. Put nas uči ceni zanemarivanja ove razlike: tretirajući druge ljude kao obične stvari, čovek rizikuje da i sam postane obična stvar, predmet poput igračke pingvina iz dečakovog sna, stvar koja nastavlja da ide dalje, ali bez valjanog razloga.

Prema hrišćanstvu, najvažnija zapovest od svih je da volite Boga svim srcem. Ni čovek ni dete ne ispunjavaju ovu zapovest.

Ako je Bog progovorio, onda okrenuti leđa moralu rizikuje otuđenje od Boga. Dobar razlog za moralnost je približavanje Bogu. U univerzumu bez boga okretanje leđa moralu predstavlja rizik da se otuđite od ostatka čovečanstva. Ljudi na ovome svetu koji su poput Staljina ili Bernija Medofa predodređeni su  za ovaj ili onaj pakao; samo je pitanje da li će taj pakao biti privremen ili večan. U svakom slučaju, očigledno je netačno tvrditi da ako Bog ne postoji, onda nema razlike u načinu na koji živimo.

Osnovna dvoznačnost Božjeg postojanja ostaje nerazrešena u romanu Put. Jedna od pouka romana je da odgovor na pitanje da li Bog postoji nije toliko važan koliko se često smatra. Konkretno, pitanje je daleko manje relevantno za moralnost i smisao nego što mnogi veruju. Kodeks dobrih momaka je direktan, lako prepoznatljiv i univerzalan. Ne pripada isključivo nekoj određenoj verskoj tradiciji. Bez obzira da li Bog postoji ili ne, najvrednija stvar na ovom svetu je ljubav, a dobar razlog za borbu za moralnost je taj što je to jedini način da se postigne istinska ljubav. Cena nemorala je, na kraju krajeva, usamljenost.

The GIF Thread' - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Part 32 |  Page 36 | The SuperHeroHype Forums

Prema hrišćanstvu, najvažnija zapovest od svih je da volite Boga svim srcem. Ni čovek ni dete ne ispunjavaju ovu zapovest. Roman Put počinje sa čovekom koji se pita da li će imati priliku da ščepa Boga za vrat i prokune ga. Završava se time što dete odluči da razgovara sa čovekom, a ne sa Bogom. Prema merilima hrišćanskog morala, ni čovek ni dete ne stoje naročito dobro. Ispravan zaključak koji se može izvući iz ovoga jeste da je hrišćanski moral manjkav.

U jednom trenutku u romanu, Ilija sugeriše da dete možda veruje u boga. Čovek odgovara da ne zna u šta dete veruje. Odgovor na Ilijino pitanje je da dete veruje u humanost. Boreći se da bude dobar momak i ispunjavajući svoje veliko obećanje, čovek uspeva da održi detetovu veru u čovečanstvo. Ova vera omogućava detetu da veruje veteranu, što mu zauzvrat omogućava da postigne spasenje – ovozemaljsko spasenje, u vidu smislene povezanosti sa drugim ljudskim bićima.

(Prvi deo ovog teksta možete pročitati ovde, drugi deo ovde, a treći ovde.)

Piše: Erik J. Wielenberg
Prevod: Danilo Lučić

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: