Dnevnička fabula sa književnim ritmom („Dnevnik jednog nomada“, Bekim Sejranović)
Krleža je govorio kako su memoari nezgodna literatura, na koju se ne možeš baš osloniti, jer se tamo i crvi često prikažu kao anakonde. Ni dnevnici nijesu imuni na slična samouveličavanja, ali zavodljivost teksta zna umiriti čitalačke duhove. Problem je kad jezik ne daje ni tu mogućnost, kad si osuđen na bonacu bez kraja….
Continue Reading...
Intelektualni otpor izvjesnosti nestanka („Predsmrtni dnevnik“, Igor Mandić)
ostujući nedavno u emisiji „Nedjeljom u dva“, Igor Mandić je po ko zna koji put u svom dugotrajnom javnom djelanju izazvao burne reakcije. Ovaj intervju stoga može poslužiti kao dvostruko dijagnostičko mjerilo – lično i opšte. U prvom redu ohrabruje činjenica da vremešni pisac, kritičar i polemičar i dalje gaji onu prepoznatljivu beskompromisnost u…
Continue Reading...
Pet čuvenih knjiga spasenih u poslednjem trenutku
Put ka objavljivanju popločan je glavoboljama, srčanim udarima i loptama od izgužvanog papira. Niko o tome ne zna više od ovih autora, piše autorka bloga na portalu „Goodreads“ potpisana samo kao Hejli. Njihova dela dostigla su priznanja širom sveta, ali je prethodno bilo potrebno da neko, često nepoznati i neopevani književni heroj, sačuva njihove rukopise i iznese ih…
Continue Reading...
Dnevnik teroriste (43): Kolebanja
Dnevnik teroriste: Kolebanja Piše: Marko Tomaš Ubiti. Ubiti iz milosti. Ubiti u ime Boga kojem treba vratiti planet. Ubiti u nestajuće tišine. Ubiti u ime onemogućenog mira. Oguliti tu leproznu masku s lica svijeta, ljudsko obličje oguliti, rješiti se praznine kojom ljudi nastanjuju svijet. To trebam. I spreman sam. Konačno sam spreman. Uvjeren u potpunosti….
Continue Reading...
Dnevnik teroriste (34): Loša ideja
Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Loša ideja Dogode se i takvi dani. Probudim se pun životnog elana. Kroz prozor bacim pogled na sunčan dan i pomislim kako je predivno i jednostavno biti živ i biti čovjek. Svijet je šarena tržnica, zrakom kruže razgovorčići, razmjena riječi o svakodnevnim stvarima, ushit sunčanim vremenom, svijet je pun glazbe, sve…
Continue Reading...
Dnevnik teroriste (33): Monah
Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Monah Previše ljudi se sjeća previše stvari. Svijet je nabubrio, njegova je opna pred pucanjem, ali ništa iz toga neće proklijati. Stvarnost je najopasnije mjesto. Stvarnost je najvarljivije utočište. Ničega tu nema, a police su pune voća i povrća i pića i knjiga i rashladne vitrine su pune mesa i mlijeka…
Continue Reading...
Dnevnik teroriste (32): Depresija
Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Depresija Žal za prošlošću je depresija. Vrijeme ne prolazi. Vrijeme je okov. Pročitao sam to negdje. Ne mogu se sjetiti točno gdje. Nije ni bitno. Treba se prestati sjećati. Vrijeme ako i ne prolazi, ako je okov, onda je toliko snažan da ne ispušta iz svog stiska, bol postaje sve jača,…
Continue Reading...
Dnevnik teroriste (31): Propadanje
Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Propadanje Nebo propada u more. More propada u nebo. Pogled propada prema propadanju. Ne treba putovati u propadanje. Kao što znamo, život propada u smrt. Rađanje propada u život. Riječi propadaju u rečenice. Tražim razlog da se oslobodim svake grozote na koju sam pomislio, tražim način, ali jedina riječ koja mi…
Continue Reading...
Dnevnik teroriste (30): Klaustrofobija
Marko Tomaš Dnevnik teroriste (30): Klaustrofobija Smrt neće nestati samo zato što ja ne razmišljam o njoj. Razmiljanje o smrti izaziva tjeskobu. Shvatiš koliko je svijet malen, sićušan, jer, naprosto, od nekih stvari se ne možeš sakriti. Ja i smrt smo tijesno povezani. Bliski smo. Svatko je, zapravo, ljubavnik vlastite smrti. Te su mi se…
Continue Reading...
Dnevnik teroriste (27): Bog
Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Bog Ima krupne šake i flertuje sa svima. Raste u žardinjeri pored ceste i kada cvjeta onda to čini u grozdovima ljubičastog cvijeća sasvim sitnih latica. Krošnjama se propinje prema nebu. Slaže se u šumu ili špalir uz cestu. Lista prema suncu. Prosipa se u vlatima niz ledinu. Teče kroz kanjone,…
Continue Reading...
Dnevnik teroriste (25): Prolazi ljeto
Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Prolazi ljeto Prolazi ljeto, izgaraju velika očekivanja, europski gradovi gore u toj jari. Krv udara na nos Europe, taj prćasti mali nos tako često dignut prema nebesima kako bi pogled stare gospođe gledao ka nebu i izbjegao prizore sa tla gdje se na vjetru kotrlja bijeda kao trnje po pustinji u…
Continue Reading...
Dnevnik teroriste (24): Štetni plin
Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Štetni plin Svi smo saučesnici u svakom zločinu na svijetu. Toliko smo povezani. Ali u zlu. U svemu drugom mi ne postojimo jedni za druge. Svatko ima drugačiji doživljaj slatkog, a svi smo jednako krvoločni. Zločin nas uzbuđuje u smislu da nam daje osjećaj da gospodarimo onim čega se najviše plašimo…
Continue Reading...
Dnevnik teroriste (22): Ključ
Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Ključ Imam ključeve od svoga doma, imam ključeve da u njega uđem, ali nemam ključeve da iz njega izađem unatoč tomu što je sve tako beznadno predvidivo i nema nikakve potrebe da izlazim iz njega. Ako mi se dogodi da pronađem ključeve koji će otvoriti vrata prema svijetu izvan kutije, izvan…
Continue Reading...
Dnevnik teroriste (19): Bog je napustio plažu mog djetinjstva
Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Bog je napustio plažu mog djetinjstva Sila koja je čovjeku namijenijla sudbinu tužniju od leptirove, onu u kojoj je jedina mogućnost gledati stvari kako nestaju ima vrlo opor smisao za humor i kao takva vrijedna je ljudskog prijezira i svakog hrama podignutog njoj u čast. Bog je strogi ali pravedni otac…
Continue Reading...
Dnevnik teroriste (15): Hrčak u kavezu
Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Hrčak u kavezu Jednim dijelom život se svodi na čekanje. Drugim dijelom sveden je na odustajanje. To su granice prosjeka u kojem se kreće naše vrijeme na ovom planetu. Krajnost kojoj najrijeđe sežemo sastoji se od delanja, akcije, poduzimanja, želje da nešto promjenimo, učinimo od svog života ili svijeta. Ona se…
Continue Reading...FOTOGRAFIJE
-
Mimi Mercedez – bes i tuga jedne mladosti
8 činjenica o romanu “Zločin i kazna”
Umberto Eko i njegova antibiblioteka ili zašto su nepročitane knjige vrednije za naše živote od pročitanih
Kako izgleda soba u kojoj piše Haruki Murakami
Zašto je Borhes mrzeo fudbal?
Zašto u filmu La La Land nema ničeg veselog
Komentari