Dnevnik teroriste (27): Bog

Marko Tomaš
Dnevnik teroriste: Bog

Ima krupne šake i flertuje sa svima. Raste u žardinjeri pored ceste i kada cvjeta onda to čini u grozdovima ljubičastog cvijeća sasvim sitnih latica. Krošnjama se propinje prema nebu. Slaže se u šumu ili špalir uz cestu. Lista prema suncu. Prosipa se u vlatima niz ledinu. Teče kroz kanjone, zelen je, katkad mutan, odbljesci sunca ga ukrašavaju i galebovi dodiruju svojim kandžama. Provlači svoje srebrnkasto tijelo kroz brzake. Trepće na noćnom nebu. Oboji to isto nebo dubokim plavetnilom. Kotrlja se niz padinu da se približi ljudima. Kameni se nad gradom. Uzgaja trnje kojim se brani. Čuva svoj dom. Pupa u saksiji. Blagost je u pogledu psa. Kada puhneš u njegovu glavu milijuni bijelih latica razlete se oko tvojih ušiju. Pahulja se u oblacima i spušta na krovove i ulice. Crni se u asfaltu. Crveni se u rukama zidara. Lomi se na vjetru. Zavlači se u prozore usamljenih i dodiruje njihove kosti. Oblikuje se u rukama grnčara i nosi zemlju u svojoj utrobi. Gordi se kao labud i tvrdoglavi kao magarac.

Lijep je i brz poput konja s dugačkom crnom grivom. Toči se u male čaše i pali grlo i želudac. Vrtoglavi se na jastuku. Pernat je i lagan i prozračan. Ustoličen je za blagovaonskim stolom. Prima hranu nad koju naginjemo glavu i koju halapljivo gutamo. Toči se iz česme, čisti tijelo. Reže se na šnite. Ugrizen je i zahvalan na tome. Gust je i sladak karamel. Mekan biskvit. Tvrdi granit koji popločava zaboravljene sokake. Divan je, plemenit brod na pučini. Zaobljeni je horizont prepun obećanja i varljivih mirisa soli. Ima dupli red oštrih zubiju i zatupljen nos. Ima nježnu medvjeđu šapu i ljeti se hladi tako što leži na pločicama ispod frižidera njuškajući zrak kroz koji hodaju oni koje voli. Ponosi se svojim grudima i ima glatku kožu. Kosu nježno zabacuje kada osjeti poglede. Hrče u kamionu parkiranom pored autoceste. Probija se kroz brdo i krati puteve. Gomila se noseći kišu na put oko svijeta. Iskrcava kapi nad gradovima, ali i gore, daleko u brdima gdje miriše smilje. Slaže se u milozvučnu kulisu. Izlazi iz klavirskih tipki. Kovrča se na dječjem potiljku. Dimi se odvajajući se od žara cigarete. Grmi u ljetnjem popodnevu. Ljuti se na svog ljubavnika.

Umorno se svlači nakon posla. Obuva tenisice i džogira stazom pored rijeke. Stavlja tijelo u joga položaje i pokušava biti elastičan, gibak, brz i okretan. Trenira nogomet i kotrlja se od noge do noge. Koprca se u mreži iza vratarovih leđa. Prolazi kroz koš. Zamahuje rukama plivača u olimpijskom bazenu. Razara gradove. Puca na neprijatelja. Bumerang je. Vrati se u čelo onoga koji je ispalio hitac. Zateže plahte na krevetima putnika. Ubija ih na spavanju. Plamti u zidovima sirotišta. Ispušta otrovne plinove. Bljesne u oštrici noža koji prelazi preko zapešća. Lipti iz otvorene vene. Surov je poput sibirske klime. Nepregledan poput tundre. Životari u sirotinjskim kvartovima. Smrdi u kanalizaciji. Zavlači se u knjigu. Pripovijeda i mrko šuti. Blag je i pomiren poput djeda. Naboran je od uspomena. Nestaje u srcima ljudi.