Sve se raspada: Činua Ačebe i jezici afričke književnosti Kada je nigerijski pisac Činua Ačebe objavio svoj uticajan i važan roman „Sve se raspada“ na engleskom jeziku, to je pokrenulo veliku debatu o tome na kom jeziku traba stvarati novu, nezavisnu, afričku književnost

„Jedna od stvari koja izbezumljuje u vezi sa ovim ljudima bila je njihova ljubav prema suvišnim rečima“, misli u sebi kolonijalni okružni komesar u poslednjem poglavlju knjige Činua Ačebea Sve se raspada (Things Fall Apart). Ovo je deo jedinog poglavlja ovog revolucionarnog romana koji nije napisan iz perspektive Afrikanaca. Govoreći o kolonizaciji naroda Igbo sa njihove tačke gledišta, rečenica nagoveštava mnogo toga: kako će kolonizacija pokušati da iz svoje istorije izbriše afričku perspektivu, smatrajući je „suvišnom“, ali i to da, uprkos tome što to „izbezumljuje“ ugnjetača, kolonizovani Afrikanci koriste svoje reči.

Objavljen pre 60 godina od strane Heinemanna u Londonu, roman Sve se raspada prodat je u više od 10 miliona primeraka i preveden je na više od 50 jezika. Radnja prati Okonkvoa, poznatog ratnika iz izmišljenog sela naroda Igbo na istoku Nigerije početkom XX veka. U svojoj direktnoj i izazovnoj prozi, Ačebe prikazuje kako je jedno dobro vođeno društvo bogato kulturom destabilizovano dolaskom hrišćanskih misionara i britanskih kolonijalista. Okonkvo je heroj sa manama, ali njegovi pokušaji da se suprotstavi snagama koje menjaju njegovo selo govore o dugoj istoriji antikolonijalnog otpora.

Sve se raspada, knjiga koja se sada smatra obaveznom lektirom na mnogim kursevima afričkih studija i engleske književnosti, teško se može odvojiti od pojave afričkog romana i modernog afričkog pisma uopšte. Međutim, Činua Ačebeova debitanska knjiga takođe je pokrenula debatu o jeziku i afričkoj književnosti, koja je bila formativna. Uzevši u obzir koliko je engleski jezik isprepleten sa kolonijalnom istorijom, činjenica da je roman koji se smatrao inauguracijom moderne, nezavisne afričke književnosti napisan na engleskom jeziku, postala je predmet spora. Da li Sve se raspada podržava zapadnjački model, ili mu se suprotstavlja i podrivajući ga?

Činua Ačebe drži govor povodom obeležavanja 50. godišnjice od objavljivanja romana “Sve se raspada”

Jezik je snaga

Jezik nikada nije aistoričan ili apolitičan, ali oslikava naročitu tenziju u postkolonijalnom kontekstu. Obrazovne, administrativne i verske institucije upravljale su životima u kolonijama na jeziku kolonizatora. Služiti se tim jezikom često je značilo imati pristup privilegijama, dok bi upotreba isključivo afričkih jezika u najboljem slučaju podrazumevala ekonomsku štetu, a u najgorem fizičku kaznu. Imajući u vidu ovu istoriju, Ačebe i njegovi savremenici morali su da postave pitanje: da li je dopiranje do globalne publike, ne bi li se osporilo njeno uvreženo mišljenje o Africi, važnije od obogaćivanja sopstvenih jezika uvećavanjem afričke čitalačke publike?

Rasprava je otišla dalje od pitanja upotrebe i dometa: bavila se i postkolonijalnim identitetima. Jezik pruža imena, sisteme vrednosti i diskurse po kojima „poznajemo“ svoj svet i sebe. Dominantan jeziku pravlja terminima kojima se konstituiše naša stvarnost. Davanje prioriteta čitanju i pisanju na evropskim jezicima moglo bi da služi kao podrška kolonijlnim strukturama nakon nezavisnosti, još jednom razgraničavajući ko može da govori, pod kojim uslovima i po kojim kriterijumima će se ocenjivati afrički pisci.

Stvaranje identiteta

Pitanje da li podsticati afričku književnu kulture nakon osamostaljenja na evropskom ili afričkom jeziku, dovelo je do istorijske konferencije afričkih pisaca iz 1962. godine na Univerzitetu Makerere u Ugandi. Mnogi od učesnika postali su poznati književni glasovi sa kontinenta. Među njima su bili prvi afrički nobelovac Vole Sojinka, nigerijski pesnik i dramski pisac; Grejs Ogot, jedna od prvih žena iz Kenije koja je objavljena na engleskom jeziku, i Kristofer Okigbo, koji je zajedno sa Ačebeom osnovao Citadel Press. Takođe su prisustvovali istaknuti Kofi Avonor, ganski pesnik i diplomata, koji je bio među ubijenima u napadu 2013. godine u tržnom centru Vestgejt u Najrobiju, i Levis Nkosi, čija je književna karijera u egzilu iz Južnoafričke republike obuhvatala gotovo svaki žanr.

Po tom pitanju je došlo do podele. Kenijski dramski pisac i akademik Ngugi va Tiongo – tada student na Makerereu – verovao je da je obnavljanje kulturnog sećanja zasnovano na rehabilitaciji maternjih jezika. Danas glavni glas u afričkim pismima, koji uglavnom piše na jeziku gikuju (Gĩkũyũ), Ngugi je tvrdio da bi bez ove „dekolonizacije uma“ Afrikanci zauvek živeli po moralnim, etičkim i estetskim vrednostima koje nisu njihove.

Rođen u porodici hrišćanskih konvertita u istočnoj Nigeriji 1930. godine, Ačebe se školovao u lokalnim anglikanskim školama i postao jedan od prvih diplomaca Univerziteta u Ibadanu. Dakle, engleski je zaista bio deo njegovog identiteta na način koji nije primenjiv na svakog Nigerijca. Ali Ačebe je stoga bio utoliko svesniji da su obrazovanje i religija složeni aspekti kolonijalizma. Sve se raspada to prikazuje nijansama u liku Nvojea, koji se pobuni nakon bratove smrti prelaskom u hrišćanstvo.

Ačebe je u svom eseju „Afrički pisac i engleski jezik“ zagovarao pristup „oba“, a ne „ili/ili“. Tvrdio je da bi afrički pisac, „izmišljajući engleski jezik koji je istovremeno univerzalan i sposoban da prenese njegovo neobično iskustvo“, doveo do daleko suptilnijeg otpora istorijski dominantnom engleskom jeziku.

Raščišćavanje

Na kraju, engleski jezik je bio jedan od faktora koji je pomogao romanu Sve se raspada, kao i drugim delima afričke književnosti, da već šest decenija prevazilaze nacionalne granice. Ali sa time su ruku pod ruku išla ona duboka kulturna i politička pitanja – i ona su prenela nasleđe afričke misli o značenju i svrsi književnosti, na koju se savremeni književni glasovi kontinenta danas mogu pozvati.

Kada afrički pisci odluče da daju svoj doprinos književnosti na svojim maternjim jezicima, to može biti samo pozitivno. Ali kada odluče da dođu do svetskih anglofonih čitalaca, to je kao što je Ačebe zamislio: sa „novim engleskim, još uvek u čvrstoj zajednici sa svojom pradomovinom, ali izmenjen tako da odgovara novom afričkom okruženju“.

Tekst: Sarah Jilani
Izvor: theconversation.com
Prevod: Danilo Lučić
Ilustracija: Sam Peet

(Pročitajte i intervju sa autorima putopisa po afričkom kontinentu Bantustan kao i šta je radio u Africi Artur Rembo nakon što je prestao sa pisanjem poezije.)

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: