Igor Marojević: Savremeni Beograd je tuđina za individualca
Glavni junak Tuđina dolazi u Beograd pred sam kraj devedesetih, uz NATO bombardovanje koje će uvesti u slom diktature Slobodana Miloševića. Koliko je bilo teško dočarati promenu ritma i duha jednog metropolisa u trenutku kada se on možda najviše transformiše u svojoj novijoj istoriji? S te strane mi je pomoglo lično sećanje, koje je neselektivno,…
Continue Reading...
Izlaz u ličnoj revoluciji („Put u Karabah“, Aka Morčiladze)
apucalo je u Čečeniji, Dagestanu, Abhaziji, Južnoj Osetiji, Gruziji, Nagorno Karabahu, u svega nekoliko godina jugozapadni dio Sovjetskog Saveza popucao je po etničkim šavovima, socijalizam se urušio tamo gdje je bio najsnažniji, ili se decenijama činio takvim, u svojim usklađenim različitostima – svom nosećem zidu. Sve je počelo još i prije pada, kada je…
Continue Reading...
10 činjenica o romanu Frankenštajn
rankenštajn, priča o poludelom naučniku koji uspeva mrtvaca da vrati u život, samo da bi shvatio da je stvorio čudovište, jedna je od najdugovečnijih horor priča. Evo nekoliko osnovnih stvari u vezi sa knjigom starom 200 godina, koja će nas uvek plašiti u vezi sa tim šta sve može poći naopako ukoliko odlučimo da se…
Continue Reading...
Imanuel Mifsud: Identitet nije celovit, on je uvek mozaik
Koliko ima autobiografskog u vašem romanu „U ime oca (i sina)“, i da li je bilo teško pisati ga zbog toga? Knjiga je, uglavnom, autobiografska, iako ne mogu da kažem da je autobiografija. Odabrao sam one aspekte mog života koji uključuju moj odnos prema mom ocu, koji je dugo vremena bio težak. Odlučio sam…
Continue Reading...
PISAC I SAMOĆA (II) Adam Hazlet o ispitivanju intimnosti kroz izmišljene likove
Adam Hazlet (1970) autor je zbirke kratkih priča „Vi ovde niste stranac“, koja je ušla u finale izbora za Pulicerovu i Nacionalnu nagradu i romana „Union Atlantik“ i „Zamisli da me nema“, za koji je dobio nagradu Los Anđeles Tajmsa. Njegove knjige su prevedene na osamnaest jezika, a roman “Zamisli da ne nema” objavio je nedavno beogradski “Kontrast”. Njegovi novinski…
Continue Reading...
Dženifer Igan: DeLilo je pokazao da fikcija još može da uradi šta god poželi
Dženifer Igan je američka spisateljica, nagrađena za roman „Vreme je siledžija“ (A Visit From A Goon Squad) Pulicerovom i Nacionalnom nagradom književnih kritičara za fikciju u 2011. godini. “Vreme je siledžija” objavilo je “Kontrast izdavaštvo”, a ovde donosimo tekst njenog predstavljanja Dona DeLila na dodeli Nacionalne književne nagrade 2015. godine, kada je pisac “Podzemlja”, “Bodi…
Continue Reading...
Žionoov roman “Melvil” ili kako pisati o drugom piscu
Tim Parks nedavno je za Njujork rivju napisao poduži tekst o minskom polju koje se stvara kada se pisci istorijske ličnosti portretišu u fikciji. Ako se autor previše približi stilu svog lika, rizikuju poređenja kakva im ne idu u korist; ako, pak, pišu radikalno drugačije, čitalac počne da se pita zašto su se tog pisca uopšte i dohvatali….
Continue Reading...
Paradoksalna primamljivost bola (“Zdravo, dragi ubojice!”, Radenko Vadanjel)
ratki roman Radenka Vadanjela postapokaliptična je mora koju pripovijedaju naizmjence pripovjedači u prvom i trećem licu. Prvi, muški glas, nepouzdani je pripovjedač kroz čije se misli miješaju manija i paranoja. Obranio se od pokušaja ubojstva sjekirom, a svoju je napadačicu/žrtvu spalio i zakopao. Kroz poglavlja koja prate drugi, ženski lik, čitatelj polako doznaje u kakvoj…
Continue Reading...
Biografije koje prkose zaboravu (Balkanska krasotica ili Šlemilovo kopile, László Végel)
leksandar Flaker definirao je prostor kao medij koji bilježi aktivnosti koje su se u njemu dogodile te prema njegovu shvaćanju on djeluje kao ”višeslojni stratum sačinjen od mnoštva događaja koji supostoje u vremenu i svjedoče o povijesti i suvremenosti”. Dakako, što su ti događaji burniji time prostor postaje privlačnijim za one koji tragaju za dobrom…
Continue Reading...
Apsurd ponavljajućih sukoba (“Rezalište”, Igor Štiks)
ova knjiga Igora Štiksa ”Rezalište” kreće se područjem preklapanja romana i drame, iako ona u strogoj kategorizaciji pripada romanesknom narativu. Sažetost i ekonomičnost jezika posljedica je dijaloškog koncepta romana, a kratka poglavlja, koja su nazvana prema dijelovima objeda, funkcioniraju kao dramski činovi: Aperitiv, Predjelo, Glavno jelo, Sir, Kolač i Digestiv. Radnja gotovo cijelog romana događa…
Continue Reading...
Sara Stridsberg o pisanju, strancu i zvezdi padalici
Hey wait mister —— Hey Wait —– Mister? —– Hey? —– Sačekaj malo —- Neko te u metrou moli za koju paru, da bi jeo, da bi preživeo, novčić za taj dan, to se događa svakodnevno. Ako mu nešto daš, to finansijski gledano nema nikakav značaj, nikada se ne radi o velikoj sumi, tek…
Continue Reading...
Sara Stridsberg: Stavila sam sebe na kocku izloživši se ludilu
leto 2011. godine Sara Stridsberg je na Državnom švedskom radiju pročitala priču o psihijatrijskoj bolnici Bekomberja u Stokholmu. Slušaoce je zavarala naracija u prvom licu, te je sve iznenadilo kada je autorka otkrila da se ne radi o doživljajima iz sopstvenog života, već o scenama iz romana koji upravo piše. Sada, tri godine kasnije, roman…
Continue Reading...
Kazuo Išiguro, Nobelova nagrada i elitni književni establišment
obel je prvorazredna institucija elitnog književnog prestiža, savetodavni autoritet u vezi sa onim što se već uzima kao vredno proklamovanja unutar književnog polja. Budimo načisto, to nije homogena, nepromenjiva sila. Menjala se vremenom, kako se menjala i definicija toga šta konstituiše odgovarajući književni izraz. Generalno gledano, u posleratnom periodu nagrada je služila za konsolidaciju…
Continue Reading...
Kako autocenzurom ubiti priču („projekt@party“, Beqë Cufaj)
d književnosti malih zemalja s teškom poviješću po defaultu očekujem neku mračnu egzotiku s kojom se mi na ovim prostorima možemo lako identificirati. Tako mi se roman projekt@party kosovskog novinara i pisca Beqë Cufaja doimao obećavajuće turoban, međutim, početni ushit se pretvorio u duboko razočarenje. Najavljena kritika politike velikih zemalja prema malima koje su, čini…
Continue Reading...
Slivanje biografije u ništavilo („Pa kao“, Vladimir Tabašević)
ivjeti život na crtu usud je mnogih. Ako ne i svih, ukoliko smognemo samouvjerenosti da putanju svake sudbine dominantno pripišemo njenom nosiocu. Jednom, prirodno, dođe trenutak i za svođenje računa. Tad se javlja najspontanija potreba za izrazom, umjetnost lišena usiljenosti, umjetnost kao odraz nagona za jačanjem dokaza o nekadašnjem postojanju. Dužina epitafa analogna je dinamici…
Continue Reading...FOTOGRAFIJE
-
Mimi Mercedez – bes i tuga jedne mladosti
Umberto Eko i njegova antibiblioteka ili zašto su nepročitane knjige vrednije za naše živote od pročitanih
Kako izgleda soba u kojoj piše Haruki Murakami
Zašto je Borhes mrzeo fudbal?
Zašto u filmu La La Land nema ničeg veselog
8 činjenica o romanu “Zločin i kazna”
Komentari