Šta čitaju oni koji pišu: Marko Tomaš Volio bih da sam Dovlatova otkrio u formativnom dobu, kaže pesnik Marko Tomaš govoreći o najvažnijim knjigama u njegovom čitalačkom iskustvu.

Vaše najranije sećanje na knjigu i čitanje?

Čini mi se da su knjige prvi predmeti koje sam video oko sebe. Samim tim bili su i prva stvar koju sam krenuo istraživati, prvo dodirom, zagledajući raznobojne korice, a kad sam naučio čitati odmah sam počeo sricati sadržaj. Malo što sam mogao shvatiti u to vrijeme, ali čitao sam štogod bi mi palo u ruke. Roditelji i ostatak obitelji poticali su tu neobičnu navadu za jedno dijete. Usmjeravali su me, davali da čitam knjige u skladu s mojim uzrastom, ali sam čitao i neke koje sam mogao razumjeti tek puno kasnije. Pojma, recimo, nisam imao o čemu piše Turgenjev, ali bio mi je još u predškolskom uzrastu omiljeni pisac jer sam obožavao atmosferu koju je stvarao opisom krajolika i sela. A prva prava senzacija, s obzirom sam dijete odraslo uz rijeku, bile su knjige Marka Twaina.

Koju knjigu biste nazvali knjigom vašeg odrastanja?

Osim Toma Sawyera i Hucka Finna, knjige Branka Ćopića su bile ključne za moje odrastanje. Njegova “Pionirska triologija” se jako brzo izlizala koliko sam je puta čitao.

Kom piscu/spisateljici (ili knjizi) se redovno vraćate i zašto?

Ima ih nekoliko. A zapravo sam primijetio da u različitim razdobljima života iznova čitam knjige koje su mi u sjećanju ostale kao one koje bi mi mogle pojasniti neke stvari kroz koje prolazim. Došao sam tako do jednog pomalo blesavog zaključka – određene knjige možeš uistinu shvatiti tek kadi h čitaš s onoliko godina koliko je bilo piscu kada je pisao tu knjigu. Krleža, Andrić, Dostojevski su tri pisca kojima se redovito vraćam. A ima i nekih knjiga drugih autora koje ih mogao nazvati knjigama svog života. Recimo, na putovanja uvijek nosim izabrane pjesme Blaisea Cendrarsa, nekako mi je to pismo koje se najbolje slaže uz život na drumu.

Knjiga koju nikako niste uspevali da pročitate do kraja?

Puno ih je. I ne bih sad mogao izdvojiti samo jednu jer su razlozi zašto mi se nije dalo probijati kroz njih potpuno različiti.

Knjiga koju biste voleli da je nikada niste pročitali?

Mogao sam živjeti bez mnogo knjiga koje sam pročitao. Ali, recimo, definitivno sam mogao proći kroz život da nikada u ruke nisam uzeo “Mein kampf”.

U svetu kojeg književnog dela biste voleli da živite?

Sva su velika djela toliko istinita i vanvremenska da mi, zapravo, živimo u svijetu tih knjiga. Pitanje koje sebi često postavljam jeste to da li su te knjige ozakonile i uspostavile svijet kakav jeste ili su samo precizno ulovile značajke svijeta koje su uvijek jednake.

U kojim situacijama zažalite što nemate knjigu pri ruci?

Nekako uvijek imam neku knjigu uz sebe. Osim u kafanama kad se banči, ali i tu obično na nekoj polici ili na nekom stolu možeš naći nekakvu knjigu. 

Da imate svoju izdavačku kuću, koju knjigu, ili kojeg pisca/spisateljicu biste prvo objavili?

Sergeja Dovlatova. 

Koju knjigu biste voleli da ste vi napisali?

“Naši” gorenavedenog Serjože Dovlatova. I, svakako, “Zločin i kazna”.

Opšteprihvaćeno remek-delo koje vam se nije svidelo? I zašto?

“Divlji detektivi” Roberta Bolana. Previše likova za moj ukus. I suviše isprepleteni i komplicirani odnosi među njima. Više volim knjige s izraženim glavnim likom, usredsređene na njegov unutarnji život i nesporazum sa svijetom.

Za koje knjige (autora/ku) mislite da ste ih otkrili prekasno?

Ne mislim da je ikada kasno otkriti prave stvari. Volio bih da sam Dovlatova otkrio u formativnom dobu. Možda jedino to.

Da možete da priredite večeru za pet pisaca/spisateljica, bez obzira na to odakle su i da li su vaši savremenici, ko bi se našao za stolom?

Dovlatov, Dostojevski, Leonard Cohen, Sylvia Plath, Francoise Sagan. Ali, jebiga, nestajalo bi tu puno onih koje bih volio pozvati jer smatram da bi tulum uz njih bio puno zabavniji. Recimo, prznica Crnjanski bi bio zanimljivo društvo, pomaknuti Lawrence Sterne i još puno njih. Ali, eto, ovo sam stvarno na prvu ispalio.

Kako obeležavate zanimljive delove u knjizi: beleške na marginama, “uši”, podvlačenje markerima ili…?

Običnom, grafitnom olovkom koju se može brisati, zato je uvijek i koristim kao bookmarker.

Koju biste knjigu poneli na pusto ostrvo, a koju na odlužene doživotne zatvorske kazne?

Kakvo pitanje takav bi trebao biti i odgovor, a ne da mi se sada spuštati toliko nisko.

Šta trenutno čitate?

Trenutna faza bi se mogla nazvati “dostojevski”. “Zli dusi” su trenutno u opticaju.