[dropcaps round=”no”]O[/dropcaps]nako kako je Dejvid Bouvi imao svoj „kokainski period“ tako ga je imao i Sigmund Frojd. Ali, za razliku od rok zvezde, bečki doktor bio je tek na početku karijere, „nervozan momak“ od 28 godina, koji je „hteo da se pokaže“, kaže Hauard Markel, pisac knjige „Anatomija zavisnosti: Sigmund Frojd, Vilijam Holsted i čudotvorna droga kokain“.
Prema Markelovoj priči, Frojd je znao da „ako želi da dobije profesuru, mora da otkrije nešto zaista veliko“.
Frojdovi eksperimenti sa drogom vodili su objavljivanju zdušno dočekane publikacije „O koki“, koju je on, u prilično žestokom pismu svojoj tadašnjoj verenici Marti Berniz, opisao kao „himnu magičnoj supstanci“ . (Takođe ju je uveravao da neće moći da se odupre prednostima „velikog, divljeg čoveka koji ima kokaina u svom telu“).
Dve godine kasnije, posle problema sa zdravljem, Frojd je očigledno prekinuo da koristi droge i retko ih je ponovo pominjao.
Frojdovo posezanje za kokainom zapravo je počelo tragedijom, „mučnom smrću jednog od njegovih najdražih prijatelja“, piše Njujork Tajms u prikazu Markelove knjige:
Bio je to ostvareni mladi fizijatar Ernst fon Flajšl-Marksov, čiju je zavisnost od morfijuma Frojd pokušao da leči kokainom, sa katastrofalnim rezultatima. Kako je Frojd pisao skoro tri decenije kasnije, „studija o koki bila je alotrion“ – neiskrena potreba koja odvlači od ozbiljnih odgovornosti – „koji sam bio spreman da zaključim“.
Droga je u to vreme bila smatrana lekom za sve, a Flajšl-Marksov, kaže Markel, bio je „prvi zavisnik u Evropi na kojem je isprobavana ova nova terapija“. Frojd je takođe koristio sebe kao zamorče, nesvestan činjenice da njegov melem za zavisnost njegovog prijatelja, te ličnu depresiju i povučenost, nosi i bagaž stvaranja zavisnosti.
Dok je Frojd eksperimentisao, još jedan pionir medicine – američki hirurg Vilijam Holsted, jedan od četvorice lekara osnivača Univerzitetu „Džon Hopkins” – istovremeno je otkrio korišćenje droge u svojoj praksi.
„Frojd i Holsted nikada se nisu sreli i radili su potpuno nezavisno jedan od drugog, u potpuno različitim oblastima“, priča Markel, „ali njihovi su životi povezani fascinacijom prema kokainu“ i povezani su kao zavisnisi, i čitaoci, i pisci „nekoliko stručnih medicinskih dela o poslednjoj, najnovijoj čudovišnoj drogi njihovog doba, 1894“.

Hоlsted je zaslužan za mnoge moderne hirurške tehnike bez kojih bi hirurgija po današnjim standardima bila nezamisliva kao što su pravilno rukovanje sa otvorenim tkivom, operisanje u nezagađujućem okruženju i hirurške rukavice. Holsted je takođe sam sebi bio zamorče. „Nijedan doktor nije u tom trenutku (pre Holstedovih i Frojdovih ogleda) znao za užasne efekte kokaina koje se odnose na zavisnost”, kaže Markel.
Obojica su nepovratno izmenila polja svojih izučavanja i obojica su zamalo uništila svoje živote u tom procesu.
U Frojdovom slučaju, na mnoga psihoanalitičarska dela sada se gleda kao na pseudonauku, pre svega njegova dela vezana za snove, a kako Markel kaže: „Kokain pohodi stranice ‘Tumačenja snova’. Model sna je kokainski san”. Međutim, „razgovor kao lek“ izazvan „opuštanjem jezika“, što je Frojd iskusio dok je bio na kokainu, trajna su ostavština kao što su to i Holstedove inovacije.
izvor: openculture.com
prevod: M. Jovandić