Nobel – književna nagrada sa političkim posledicama

Književni kvalitet mora biti iznad svega ostalog, tvrdi Švedska akademija. Međutim, u svetu zahvaćenom požarom,  književne nagrade se lako ispolitizuju. U četvrtak će biti otkriveno da li je Nobelov komitet imao sluha za duh vremena.

Krvavi rat u Siriji. Rekordne reke izbeglica i nacionalistička strujanja. U turbulentnoj situaciji u svetu teško je dodeliti književnu nagradu sasvim lišenu političke sadržine. Snažna se književnost često stvara u blizini političkog žarišta, smatra Stefan Jonson, književni teoretičar i profesor etničkih studija na Univerzitetu u Linćepingu. A kada su favoriti za Nobelovu nagradu za književnost povezani sa gorućim pitanjima, tajming može biti i te kako bitan.

„Ukoliko neko dugo čeka na nagradu, određeni događaji možda čine njegovo ili njeno književno stvaralaštvo manje ili više aktuelnim, što može biti i prednost i mana“, kaže Stefan Jonson.

Otprilike svaki treći dobitnik Nobelove nagrade bio je progonjen, cenzurisan ili primoran na egzil. Zbog toga ova nagrada često poprima politički značaj, uprkos tome što Švedska akademija ističe „uzvišenost književnosti nad savremenim političkim nemirom“.

„Pogledajte samo Svetlanu Aleksijevič. Ona je bila jedna od prvih pisaca kojima je pruženo utočište u Švedskoj (tzv. „umetnik u utočištu“ jeste osoba kojoj je neka švedska opština ili pokrajna ponudila boravak zbog progona u svojoj domovini – Prim. prev.). Činjenica da je dobila Nobela naterala je beloruski režim da uspostavi odnos sa njom. Ova nagrada ima veliki lični značaj za pisce u egzilu, ali i značaj za celu zemlju i razvoj književnosti u njoj, kaže Elnaz Baglanijan, članica upravnog odbora švedskog PEN Centra i glavna urednica izdavačke kuće Atlas.

Ove godine mnoge su oči uprte ka stvaralaštvu sirijsko-libanskog pesnika Adonisa, koji između ostalog prikazuje krvavu istoriju Alepa. Njegova poezija sada ima zastrašujuće aktuelan i značajan odjek. Pravi je trenutak da mu se dodeli nagrada, smatra Stefan Jonson.

„Ovaj humanistički glas iz Sirije povećao bi interesovanje za arapsku književnost i time donekle stvorio protivtežu svim negativnim stereotipima koje gajimo prema toj kulturi. On nam nudi pristup diskusiji o istoriji arapskog sveta, koja je potpuno nepoznata i zanemarena kod nas, kaže Stefan Jonson, istovremeno pak ukazujući na to da bi takav izbor na više načina bio kontroverzan: Adonis je u poslednje vreme žestoko kritikovao islam.

Jezik je u Adonisovom slučaju hendikep, a ta činjenica pokazuje da je Nobelova nagrada sama po sebi politička, tvrdi Stefan Jonson. Dodeljuje je Zapad, te se prioritet daje određenim govornim područijima. S druge strane, književni teoretičar Stefan Heljeson, profesor Stokholmskog univerziteta, želi da umanji čitavo „dramatizovanje“ uloge koju Akademija ima.

Sirijski pesnik Adonis godinama je već favorit za Nobela. Sada su njegove pesme o ratu u Siriji zastrašujuće aktuelne. (Izvor: Frederik Sandberg/TT)
Sirijski pesnik Adonis godinama je već favorit za Nobela. Sada su njegove pesme o ratu u Siriji zastrašujuće aktuelne. (Izvor: Frederik Sandberg/TT)

„Pošto osamnaest Šveđana sedi negde u Švedskoj i oblikuje svoje razumevanje književnosti u svetu, nije ni čudo što postoji izrazita usmerenost ka evropskoj književnosti.“

Nobelova nagrada u rukama afričkog pisca imala bi, međutim, veliki značaj, smatra Stefan Heljeson, navodeći pritom kenijskog pisca u egzilu, Ngugia va Tiongoa. Ovo priznanje bi moglo i da osnaži demokratske napore u Keniji, ali i da utiče na književnu politiku.

„Ono bi istaklo prevođenje i pisanje na afričkim jezicima uopšte. Va Tiongo sebe smatra afričkim piscem, te bi nagrada dodeljena njemu bila veoma značajna za status afričke književnosti u svetu.“

Zbog desničarskih strujanja neki su evropski pisci takođe postali kontroverzni. Poljakinja Olga Tokarčuk, raniji favorit za buduću dobitnicu Nobelove nagrade, suočila se sa neverovatnim talasom mržnje kada je pozvala svoju zemlju da se suoči sa istorijskom činjenicom da su Poljaci ubijali svoje jevrejske sunarodnike tokom Drugog svetskog rata. Njen izdavač, Mikael Nidal iz izdavačke kuće Arijel, tvrdi da se humanističke vrednosti, koje su se do skora podrazumevale, sada smatraju kontroverznima.

„Aleksijevičeva se susrela sa zapanjujuće ogromnim prezirom nakon što je dobila Nobela. Ona je bure baruta. U slučaju Olge Tokarčuk, taj eksploziv počiva u političkoj stvarnosti koja uzima maha u Poljskoj, ali i u čitavoj Evropi.“

Istorija je krcata primerima da je svojevrsna nepropusna pregrada između politike i književnosti zapravo nemoguća. U toku Drugog svetskog rata, na primer, Akademija se zauzela za Hermana Hesea kao vrednog predstavnika „potisnutog, ali i dalje postojanog humanizma“.

U isto to vreme kandidovanje Vinstona Čerčila odbijeno je 1948. godine sa obrazloženjem da bi nagrada tako „poprimila političku pre nego književnu sadržinu“.

Švedska akademija ne sme da se obazire na političke prilike. Međutim, formulacija koja  godinama najviše zabrinjava jeste da nagrada treba da se dodeli onome ko piše „najistaknutije u pravcu ideala“. Mnogi su pisci bivali izuzeti upravo zbog svog neidealalističkog duha, kao na primer Lav Tolstoj zbog anarhizma, Luj-Ferdinand Selin zbog fašizma i Avgust Strindberg zbog toga što je prikazivao ono najgore u čoveku.

Još neki od politički kontroverznih pisaca spominjanih u kontekstu Nobelove nagrade: Nurudin Farah, Asli Erdogan, Peter Nadaš i Salman Ruždi.

Dobitnici Nobelove nagrade za književnost koji su izazvali političke rasprave: Herta Miler, Mo Jen, Mario Vargas Ljosa, Orhan Pamuk, Toni Morison, Tomas Man, Aleksandar Solženjicin.

 izvor: sydsvenskan.se
(prevod: Milena Podolšak)

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: