Vaše najranije sećanje na knjigu i čitanje?
Imao sam privilegiju da odrastam okružen knjigama. Neka od mojih prvih sjećanja jesu kako sjedim na parketu sobe našeg stana u Sarajevu, a knjige i stripovi su raštrkani oko mene. Tu su Priče za laku noć, slikovnica Gric i Grec, Aladin i čarobna lampa i Crvenkapica, ali i monografije o slikarima iz biblioteke mojih roditelja, koje sam volio listati zbog ilustracija, ali možda još više zbog mirisa.
Koju knjigu biste nazvali knjigom vašeg odrastanja?
Ima ih dosta, jer sam bez prestanka otkrivao nove knjige i fokus mi je nepresatno bježao. Schwabove Priče iz klasične starine, adolescentski treš-hororci R.L. Stinea, Mali Nicolas (u Hrvatskoj preveden kao Nikica) Goscinnyja i Sempéa, Ćopićeve Magareće godine…računamo li stripove, onda bez daljnjeg i Mikijev zabavnik i Almanah, He-Man i Gospodari svemira, Marti Misterija, Dylan Dog i, za mene do danas neprevaziđeni Dragon Ball.
Kom piscu/spisateljici (ili knjizi) se redovno vraćate i zašto?
Nemam jednu knjigu ili autoricu/autora. Često se vraćam pročitanome, po osjećaju i impulsu trenutka; nekad se pri novom čitanju razočaram, a nekad i oduševim više nego prije.
Knjiga koju nikako niste uspevali da pročitate do kraja?
Rat i mir, Patnje mladog Werthera, mislim da nikad nisam uspio dovršiti nijednog Augusta Šenou, premda sam i u srednjoj i na studiju u lektiri imao više njegovih knjiga.
Knjiga koju biste voleli da je nikada niste pročitali?
Takve nema, znao sam se kajati samo zbog knjiga koje nisam pročitao.
U svetu kojeg književnog dela biste voleli da živite?
Ima mnogo kandidata, ali svi imaju i košmaresknu stranu – od ranog i karnevalesknoga Toriyaminog Dragon Balla, pa do tajnovitog Pariza iz Modianove proze.
U kojim situacijama zažalite što nemate knjigu pri ruci?
Zahvaljujući pametnim telefonima i Kindleu, gotovo uvijek imam knjigu pri ruci, i to me zna spasiti od poneke neugodne situacije.
Da imate svoju izdavačku kuću, koju knjigu, ili kojeg pisca/spisateljicu biste prvo objavili?
Romaneskni ciklus Metamorfoze Marine i Sergeja Dijačenka, sabrane mange Naokija Urasawe, i recimo Porijeklo svijesti u slomu dvodomnoga uma Juliana Jaynesa.
Koju knjigu biste voleli da ste vi napisali?
Viljevo Luke Bekavca, Piknik pokraj puta braće Strugacki, mnoge eseje Marine Cvjetajeve.
Opšteprihvaćeno remek-delo koje vam se nije svidelo? I zašto?
Kundera mi nikad nije legao. Kao mali obožavao listati njegova sabrana djela u izdanju Svjetlosti i Veselina Masleše zbog jedinstvene crne boje knjižnoga bloka, ali to mi je ostalo najbolje iskustvo s njim. Padaju mi na pamet i Krležini romani – u konstrastu spram ostatka njegovog opusa, koji jako volim, romane nikad nisam mogao probaviti.
Šta čitaju oni koji pišu: Laslo BlaškovićZa koje knjige (autora/ku) mislite da ste ih otkrili prekasno?
Nisam siguran, češće mi se čini da sam neke otkrio prerano, a to je možda i gore.
Da možete da priredite večeru za pet pisaca/spisateljica, bez obzira na to odakle su i da li su vaši savremenici, ko bi se našao za stolom?
Nisam siguran da bih izdržao večeru s petero pisaca i spisateljica kojima trebam biti domaćin.
Kako obeležavate zanimljive delove u knjizi: beleške na marginama, “uši”, podvlačenje markerima
ili…?
Kad čitam za sebe, nemam običaj obilježavati knjige na taj način: bitno mi je obilježiti dokle sam došao i to je to. Ako baš trebam izvući citate, npr. za neki tekst, koristim “žabice” (šarene ljepljive papiriće), koje maknem nakon što završim.
Koju biste knjigu poneli na pusto ostrvo, a koju na odsluženje doživotne zatvorske kazne?
I na jedno i na drugo vjerojatno svete knjige, Marxov Kapital i veliku zalihu kozmičkog horora i weirda.
Šta trenutno čitate?
Priče Clarice Lispector, romane Andreja Kurkova, priče Ramseya Campbella i jako puno internetskog horora (creepypasti). Velike preporuke za sve navedeno!
Ostale priloge iz naše rubrike “Šta čitaju oni koji pišu” pročitajte ovde.