Omiljene knjige 18 poznatih pisaca i spisateljica (Hemingvej, Anđelou, Miler, Bredberi, Martin, Nabokov, Tven, Beket, Rouling…) Svi veliki pisci i spisateljice bili su, naravno, i veliki čitaoci i čitateljke, a evo spiska koji će vam otkriti koje su bile njihove najomiljenije knjige i zašto

Ernest Hemingvej

Papa Hemingvej je jednom rekao „nema prijatelja lojalnijeg od knjige“, a u svom tekstu objavljenom u Eskvajeru (Esquire) iz 1935. godine sastavio je spisak nekolicine takvih prijatelja, za koje je rekao da bi ih „radije čitao ponovo prvi put (…) nego da ima siguran prihod od milion dolara godišnje“. Između ostalih, tu spadaju sledeće knjige: Ana Karenjina, Daleko i davno, Budenbrokovi, Orkanski visovi, Madam Bovari, Rat i mir, Braća Karamazovi, Pozdrav i zbogom, Avanture Haklberi Fina, Vajnsburg, Ohajo, Kraljica Margo, Parmski kartuzijanski manastir, Dablinci, Crveno i crno.

To nije bila prva lista knjiga koju je sastavio, samo godinu dana ranije, napravio je spisak od 14 knjiga za mladog ambicioznog pisca koji je stopirao sve do Floride kako bi ga upoznao. Na tom spisku se našlo nekoliko knjiga sa pomenute liste, kao i dve kratke priče Stefana Krejna.

 

Maja Anđelou

Pesnikinja i autorka imala je čitav niz omiljenih knjiga, među kojima su Priča o dva grada Čarlsa Dikensa, Biblija, Pogledaj dom svoj, anđele Tomasa Vulfa, Nevidljivi čovek Ralfa Elisona i Male žene Luize Mej Alkot. „Kada sam pročitala Alkot, znala sam da su sve devojke o kojima je govorila bile bele”, rekla je Anđelou za Vik (The Week) 2013. „Ali bile su drage devojke i razumela sam ih. Osećala sam se bezmalo kao da sam tamo sa njima, u njihovoj dnevnoj sobi i njihovoj kuhinji.”

 

Henri Miler

Autor Rakove obratnice napisao je celu knjigu koja se, objasnio je u predgovoru, „[bavila] knjigama kao životnim iskustvom“. U knjizi Knjige mog života nalazio se dodatak pod nazivom „100 knjiga koje su najviše uticale na mene“. Klasici poput Orkanski visovi, Avanture Haklberi Fina, Jadnici, Vlati trave, uspeli su da postanu njegov deo.

 

Rej Bredberi

Omiljene knjige autora naučne fantastike Reja Bredberija, o kojima je pričao tokom intervjua za Barnes & Noble 2003. godine kada je imao 83 godine, pomalo su neočekivane. Među njima su, rekao je Bredberi„Sabrani eseji Bernarda Šoa, u kojima je sadržana sva inteligencija čovečanstva iz proteklih stotinu godina, možda i više”, knjige Lorena Ajzlija (Loren Eisley), „koji je naš najveći pesnik /esejista u poslednjih 40 godina ” i Mobi Dik Hermana Melvila: „ Sasvim je očigledan njegov uticaj na moj život koji traje više od 50 godina. “

Knjige koje su najviše uticale na njegovu karijeru – a verovatno su mu i omiljene – bile su knjige iz serijala Džon Karter Edgara Rajsa Barouza „[One] su ušle u moj život kada sam imao 10 godina i naterale su me da izađem na letnje livade, ispružim ruke i zatražim od Marsa da me vrati kući“, rekao je Bredberi. „Ubrzo sam počeo da pišem i od tada nisam prekidao sa tom praksom, sve to zbog gospodina Barouza.”

 

Džordž R.R. Martin

Verovatno nije iznenađujuće što je autor Igre prestola Džordž R.R: Martin izjavio da je Tolkinov Gospodar prstenova, serijal koji je prvi put pročitao u srednjoj školi, „i dalje štivo kome se izuzetno divim“. Ali nedavno je inspiraciju pronašao u jednoj novijoj knjizi, koju je preporučio u članku objavljenom na Lajv džurnalu (Live Journal): „Neću uskoro zaboraviti Stanicu jedanaest Emili Sent Džon Mendel knjigu o grupi glumaca u odnedavno postapokaliptičnom društvu. Martin je rekao da je to “duboko melanholičan roman, ali lepo napisan i divno elegičan (…) To je knjiga koju ću dugo pamtiti, i kojoj ću se vraćati.”

 

Vladimir Nabokov

Tokom intervjua koji je dao jednoj francuskoj TV stanici pedesetih godina, autor Lolite –  koji je napisao sve svoje knjige na papirićima za beleške i koje je posle “prepisivao, proširivao, preuređivao sve dok ne postanu romani”, za Pariz rivju (The Paris Review) naveo je spisak knjiga koje je smatrao odličnom literaturom: Uliks Džejmsa Džojsa, Kafkina Metamorfoza, Peterburg Andreja Belog kao i prva polovine Prustove bajkovite U potrazi za izgubljenim vremenom.

 

Mark Tven

Godine 1887. godine Tven je odgovorio na pismo prečasnog  Čarlsa D. Krejna, pastora u Mejnu, u kome su se tražile preporuke lektire za dečake i devojčice, kao i piščeve omiljene knjige (Krejnovo pisemo je, nažalost, izgubljeno). Među njegovim favoritima, napisao je Tven, bili su Tomas Karlajl (samo Francuska revolucija), Kralj Artur Tomasa Malorija i Hiljadu i jedna noć, između ostalih. Uključio je i svoju knjigu BB, za koju je rekao da je „knjiga koju sam napisao pre nekoliko godina, ne za objavljivanje, već samo za moje privatno čitanje“. (Veruje se da Mark Tven ovde misli na svoju viktorijansku satiru 1601, ali ostaje nejasno na šta se odnose ovi inicijali, prim. prev.)

 

Semjuel Beket

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1969. godine i autor Čekajući Godoa, Semjuel Beket uvek je bio povučen, čak i nakon što je stekao priznanje za svoje delo. Godine 2011. objavljena je knjiga sa njegovim pismima od 1941. do 1956. godine, što je svetu pružilo uvid u njegova prijateljstva i čitalačke navike. Beket je pominjao mnoge knjige u svojoj korespondenciji. Za Oko sveta za 80 dana Žila Verna napisao je da je “živahno”, kao i da je čitajući po četvrti put Efi Brist Teodora Fontejna “prolio iste stare suze na istim starim mestima”, i da mu se Lovac u žitu svideo više od svega što je čitao u poslednje vreme.

 

Dž. K. Rouling

Za svoju omiljenu knjigu, autorka Harija Potera i Svilene bube (potonju je napisala pod pseudonimom) imenovala je klasik: Ema Džejn Ostin. „Virdžinija Vulf rekla je za Ostin ‘Za nekoga ko je bio veliki pisac, bilo ju je veoma teško uhvatiti u toj veličini’, što je fantastična misao”, rekla je Rouling za sajt Oprah.com. “Priča vas uvuče, a kada završite na suprotnom kraju, znate da ste na delu videli nešto sjajno. Ali nećete videti nikakvu pirotehniku, nema ničeg šljaštećeg.”

Jedna od njenih najdražih knjiga kao detetu bila je Priča o tragačima za blagom I. Nesbit, koju je Rouling nazvala „dečjom spisateljicom s kojom se najviše identifikujem … Priča o tragačima za blagom bila je prelomna knjiga za decu. Osvald je bio tako iskren dečji pripovedač, i to u vreme kada je većina ljudi pisala didaktičke predstave za decu”.

 

Džoan Didion

U intervjuu za Pariz rivju (The Paris Review) 2006. godine, spisateljica i esejistkinja Džoan Didion nazvala je Pobedu Džozefa Konrada njenom možda najomiljenijom knjigom na svetu. “Nikad nisam započela roman (…) a da nisam prvo ponovo pročitala Pobedu. Ona otvara romaneskne mogućnosti. Čini se da to ima smisla raditi.”

 

Džilijen Flin

Kada su autorku romana Iščezla (Gone Girl) Džilijen Flin pitali na sajtu Redit koje su joj omiljene knjige 2014. godine, ona je navela svoje comfort food knjige – one „koje zgrabite kada ste nadrndan i ništa se ne čini dovoljno dobrim za čitanje “ – među kojima su I ne osta nijedan Agote Kristi i Dželatova pesma Normana Majlera.

 

Džejn Ostin

Autorka klasika poput Gordost i predrasuda i Ema i sama je bila čitateljka uvek gladna romana, poezije i drama, u šta spadaju Cezar Lorda Bajrona, Olimp i Teofil gospođe de Ženlis (Madame de Genlis) i Misterije Udolfa En Redklif. Ipak, njen očigledan favorit bila je knjiga Semjuela Ričardsona Ser Čarls Grandison.

Erik Larson

Proslavljeni autor Đavola u belom gradu imenovao je Malteškog sokola svojim ličnim favoritom svih vremena:

“Obožavam ovu knjigu, sve: zaplet, likove, dijalog, od kojih je većinu doslovno iskoristio Džon Hjuston za omiljeni istoimeni film. Najbolji monolog u prozi nalazi se pri kraju ove knjige, kada Sem Spejd saopšti Bridžit O’Šonesi zašto je predaje policiji“.

 

Skot Ficdžerald

Godine 1936.  – četiri godine pre smrti – Fitcdžerald je živeo u gostionici Gruv park u Severnoj Karolini. Nakon što uz pretnju samoubistvom pucao iz pištolja, gostionica je insistirala da bude pod nadzorom medicinske sestre. Dok je bila pod starateljstvom Doroti Ričardson, dao joj je spisak od 22 knjige koje je smatrao „neophodnim štivom“. Tu su se našle Sestre Keri Teodora Drajzera, Isusov život Ernesta Renana, Lutkina kuća Henrika Ibzena i Vajnsburg, Ohajo Šervuda Andersona.

 

Džon Stajnbek

Jedna od omiljenih knjiga autora Plodovi gneva i Istočno od raja bila je Vajnsburg, Ohajo Šervuda Andersona, ali prva omiljena knjiga bila mu je Smrt Artura (Le Morte d’Arthur), zbirka priča o kralju Arturu ser Tomasa Malorija, koju je Stajnbek dobio kao poklon kada je imao 9 godina. Imala je veliki uticaj na njegovo stvaralaštvo, što je na kraju i dovelo do knjige Dela kralja Artura i njegovih plemenitih vitezova, za koju se Stajnbek nadao da će biti „najbolje delo u mom životu, kojim ću biti najzadovoljniji”. Završio je samo sedam poglavlja knjige kada je umro 1968. godine, a ona je objavljena posthumno osam godina kasnije.

 

Džojs Kerol Outs

U intervjuu za Boston Gloub (The Boston Globe) iz 2013. godine, spisateljica Džojs Kerol Outs otkrila je da je Dostojevski jedan od njenih najomiljenijih autora. Kada su je pitali koja joj je omiljena knjiga svih vremena, rekla je:

“Mislim da je Zločin i kazna Dostojevskog, koja je imala ogroman uticaj na mene. Mislim da mladi ljudi danas možda neće shvatiti koliko je čitljiv taj roman. Druga knjiga za koju se brinem da je više niko ne čita je Uliks Džejmsa Džojsa. Nije laka, ali svaka stranica je divna i opravdava napor.”

 

Džordž Saunders

Godine 2014, Saunders – jedan od najpoznatijih pisaca kratkih priča našeg doba – detaljno je sastavio spisak svojih omiljenih priča za magazin Opre Vinfri O. Šta se našlo na listi favorita autora knjiga Deseti decembar i Linkoln u Bardu?

U vrtu severnoameričkih mučenika Tobijasa Vulfa (knjiga koja je ubedila Sandersa da upiše sa Vulfom Univerzitet Sirakuza, gde Saunders i danas radi), vijetnamski memoari Majkla Hera (Michael Herr) Depeše, zbirka kratkih priča Stjuarta Dajbeka Obala Čikaga, roman Toni Morison Najplavlje oko i nekoliko klasika ruske književnosti – Crvena konjica Isaka Babelja, Prenosivi Čehov i Mrtve duše Nikolaja Gogolja.

 

Virdžinija Vulf

Iako je Virdžinija Vulf poznata po kritikama Uliksa Džejmsa Džojsa i Džejn Ostin, često je govorila o knjigama kojima se divila. „Čitam Midlmarč (autor: Džordž Eliot) sa još većim zadovoljstvom nego što se sećam da je bilo ranije”, napisala je Vulf u svom dnevniku. A o Preludiju Vilijama Vordsvorta, pisala je prijateljici Etel Smit: „Da li znate da je to delo toliko dobro, toliko sočno, toliko sugestivno, da moram da ga čuvam, kao dete mrvice torte? A ljudi kažu da je dosadan!”

(Pročitajte i tekst o Najsmrtonosnijim knjigama 20. i 21. veka kao i koje su to bile Zabranjene knjige.)

Tekst: Sonja Vajzer
Izvor: mentalfloss.com
Prevod: Danilo Lučić

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: