Moj posao književnog kritičara nekada je izazivao zavist na prijemima, gde su ljudi maštali o tome da život provedu čutajući. Danas, on češće izaziva stidljiva priznanja gostiju da ne čitaju onoliko koliko bi hteli – kao da ću ih iznenada ispitivati o Mobi Diku.
Davno su prošli dani kada je Uliks Džejmsa Džojsa bio magnet za muškarce, kako mi je na panelu povodom stogodišnjice ovog romana 2022. godine pričala irska spisateljica En Enrajt. Na mom studentskom ormariću nalazila se i kopija romana od hiljadu strana, Beskrajna lakrdija Dejvida Fostera Volasa, sa sličnim ambicijama.
Danas čak ni studenti književnosti više ne čitaju dugačke knjige. Šekspirolog ser Džonatan Bejt, koji predaje na univerzitetima u SAD-u i Velikoj Britaniji, nedavno je izrazio žaljenje zbog ovog trenda. „Pre četrdeset godina mogli ste reći studentima: ‘Ove nedelje se bavimo Dikensom. Pročitajte Velika očekivanja, Dejvida Koperfilda i Sumornu kuću.’ Danas će mnogi studenti imati problem da završe jedan roman za tri nedelje,“ izjavio je za BBC Radio 4.
Nedavna anketa koju je sprovela organizacija The Reading Agency pokazala je da samo polovina odraslih u Velikoj Britaniji redovno čita iz uživanja, što je pad u odnosu na 58 odsto iz 2015. godine. Još zabrinjavajuće, 35 odsto su nekadašnji čitaoci koji su napustili ovu naviku. Moji sagovornici sa koktela – među njima i romanopisci – priznaju da se sada češće zateknu kako prelistavaju telefon u krevetu, umesto da čitaju. A ko im može zameriti? Društvene mreže su osmišljene da otimaju našu pažnju kroz stimulaciju i potvrdu, zbog čega je teško da im tehnologija pisane reči parira.
Prema neurološkinji Merijen Vulf, autorki knjige Čitaoče, vrati se kući: čitalački um u digitalnom svetu (Reader, Come Home: The Reading Brain In A Digital World), iako su naši mozgovi prirodno predodređeni za usvajanje jezika, čitanje je veština koju moramo naučiti. Ali neuroplastičnost funkcioniše u oba smera: koristiš je ili je gubiš, a mi sve češće biramo ovo drugo. Reč koju je Oksfordski univerzitetski rečnik proglasio za 2024. godinu bila je „truljenje mozga“ (brain rot) – što podrazumeva i „nekvalitetan, bezvredan sadržaj“ na internetu i intelektualno propadanje usled njegove prekomerne upotrebe. Prvi put zabeležena u knjizi Valden Henrija Dejvida Toroa iz 1854. godine, povećana upotreba ovog izraza ove godine (ironično) se pripisuje TikTok videozapisima.
U poređenju sa čitanjem, može se učiniti da ono traži mnogo više napora naspram lake doze dopamina koju pružaju društvene mreže. Ipak, nagrade su vredne truda: redovni čitaoci izveštavaju o većem osećaju zadovoljstva i dobrobiti od poboljšanja sna, koncentracije, povezanosti i kreativnosti. Samo šest minuta čitanja može smanjiti nivo stresa za dve trećine, dok duboko čitanje nudi dodatne kognitivne koristi poput kritičkog razmišljanja, empatije i samorefleksije.
Ela Bertud, biblioterapeutkinja koja pruža personalizovane književne „recepte“ i koautorka knjige Romaneskni lek: književni melemi od A do Z (The Novel Cure: An A to Z of Literary Remedies) sa Suzan Elderkin, kaže da klijenti sve češće traže savete kako da više čitaju. Da biste razvili naviku čitanja, ona preporučuje korišćenje audioknjiga, kreiranje posebnog prostora za čitanje i vođenje dnevnika pročitanih knjiga, jer beleške pomažu da se ono što ste pročitali učvrsti u sećanju. Za one koji žele da spoje dve novogodišnje odluke u jednu, Bertud demonstrira zavidnu koordinaciju – čitanje dok se vrti hulahop.
Ako je vaša „čitalačka muskulatura“ atrofirala, umesto da odmah zaronite u pomenutog Uliksa, lakše je početi s kratkim pričama ili novelama, kaže Bertud. Njeni nedavni favoriti su kolekcija Storybook od izdavača New Directions – osmišljena da se pročita u jednom sedenju – i knjige izdavačke kuće Peirene, specijalizovane za prevode novela.
Dok tržište proze cveta zahvaljujući žanrovima poput krimića, fantastike i ljubića, koji su popularni na BookToku (uticajnoj zajednici čitalaca na TikToku), prodaja nefikcije opada značajno iz godine u godinu. Uobičajeno mišljenje je da se nefikcija lakše prelistava, što je dovelo do pojave aplikacija poput Blinkist, Headway i StoryShots, koje nude sažetke knjiga za koje se sumnja da su uglavnom generisani veštačkom inteligencijom. Ali, čak i ako zanemarimo pitanja autorskih prava i tačnosti, čitanje nije samo pitanje efikasnosti. Dobra nefikcija ne nudi samo informacije već i dijalog: praćenje autorovog misaonog procesa pomaže našem „majmunskom umu“ da se obuči za razmišljanje.
Moja omiljena nefikcijska knjiga ove godine – i odlično sredstvo protiv „truljenja mozga“ – jeste Čudnije od fikcije: životi romana XXI veka Edvina Frenka. Ova knjiga, koja pokriva 33 knjige sa spiskom preporuka za dodatno čitanje, predstavlja i način da se vežba dubinsko čitanje i put ka ponovnom povezivanju s nekim od najvećih dela u istoriji.
Marija Popova, autorka i esejistkinja koja je pokrenula književni sajt The Marginalian, jednom je opisala književnost kao „prvobitni internet“, gde svaka referenca i fusnota predstavljaju „hiperlink ka drugom tekstu“. Prednost je u tome što se možete izgubiti u ovom analognom internetu bez viralnog sadržaja koji vam iskače pred očima i vrišti za pažnjom.
Čak i ako zabrana TikToka bude sprovedena u SAD-u, druge platforme će se pojaviti kao zamena. Zato, u 2025. godini, zašto ne biste zamenili telefon na noćnom stočiću knjigom? Samo sat vremena dnevno „ukradenog“ od ekrana iznosi otprilike jednu knjigu nedeljno, čime ćete se svrstati u elitni vrh od jedan odsto čitalaca. Melvil (i hulahop) su opcioni.
Izvor: ft.com
Prevod: Danilo Lučić
Pročitajte i tekst o tome da li nas čitanje književnosti čini moralnijim osobama, kao i tekst o BookToku i tinejdžerima influenserima koji su uzdrmali svet književnosti.