20 činjenica o romanu Beskrajna lakrdija Dejvida Fostera Volasa Beskrajna lakrdija, magnum opus njenog autora, nastala je po ugledu na strukturu jednog matematičkog objekta, a Volas ju je lekturisao sve vreme gledajući film „Betoven“ o bernandincu.

Dejvid Foster Volas

1. Beskrajna lakrdija je smeštena u blisku budućnost u kojoj je gregorijanski kalendar zamenjen sponzorisanim aranžmanima. Najveći deo radnje romana odvija se u godini Dipendovih pelena za odrasle (Depend je pravi brend pelena za odrasle). Ostale godine sponzorišu: the Whopper, the Tucks Medicated Pad, the Trial-Size Dove Bar, the Perdue Wonderchicken, the Whisper-Quiet Maytag Dishmaster, Glad, Dairy Products from the American Heartland and the Yushityu 2007 Mimetic-Resolution-Cartridge-View-Motherboard-Easy-To-Install-Upgrade for Infernatron/InterLace TP Systems for Home, Office or Mobile.

2. Mekgafin u glavnom zapletu, takav kakav je, predstavlja potraga za nestalom jedinom kopijom video kasete pod imenom „Zabava“: ovo je film koji je snimio avangardni filmski stvaralac Džejms Inkandenza, koji je toliko ludo zabavan da svako ko ga odgleda biva primoran da ga gleda iznova i iznova, a pošto izgubi svaku potrebu za jelom, pićem i održavanjem higijene, vremenom će preminuti. Sam Inkandenza je umro tako što je gurnuo glavu u mikrotalasnu pećnicu.

Beskrajna lakrdija

3. Glavne lokacije na kojima se odvija radnja romana su Enfildska teniska akademija i institucija za resocijalizaciju zavisnika pod nazivom „Kuća Enet kuća za rehabilitaciju narkomana i alkoholičara (sic), koja se nalazi pored nje. Glavni savetnik u kući za oporavak je jedan od glavnih protagonista romana Don Gejtli. Gejtli je veoma krupan čovek: „iako krupan kao mladunče dinosaurusa, sa ogromnom i gotovo savršeno četvrtastom glavom kojom je nekad zabavljao prijatelje kad se napije tako što ih je puštao da otvaraju i zatvaraju vrata lifta dok on drži glavu između njih”. (Gejtli je zasnovan na čoveku koga je Volas upoznao tokom svog odvikavanja, a zvao se Veliki Kreg (Big Craig), koji je takođe radio istu stvar sa vratima lifta.)

4. Zahvalnica za roman sadrži sledeće: „Pored zatvorenih sastanaka koji su samo za alkoholičare, Anonimni alkoholičari u Bostonu u Masačusetsu imaju i otvorene sastanke, gde manje-više svako ko je zainteresovan može da dođe i da sluša, da hvata beleške, maltretira ljude pitanjima itd. Mnogi su na tim otvorenim sastancima razgovarali sa mnom i bili izuzetno strpljivi, pričljivi, velikodušni i predusretljivi. Najbolji način koji mogu da smislim da iskažem koliko cenim te muškarce i žene jeste da odbijem da im se zahvalim poimence.” Sam Volas, što se u ovoj belešci ne pominje, bio je alkoholičar na odvikavanju.

5. Volas je bio veoma dobar u tenisu, hvaleći se kasnije u životu da je bio „skoro sjajan“. Međutim, vrhunac je u ovoj igri dostigao rano u srednjoj školi, a navika da preterano razmišlja o svakom udarcu ga je usporila. U svojoj poslednjoj godini bio je na 11. mestu teniske asocijacije Srednjeg Ilinoisa. Poslednji turnir koji je osvojio bio je dubl do 18 godina na Otvorenom prvenstvu Centralnog Ilinoisa 1980.

6. SAD su u romanu učanjene u ONAN, ili Organizaciju naprednih američkih nacija, koju čine SAD, Kanada i Meksiko. Volas poput Tomasa Pinčona rado koristi glupe akronime. Džoel Van Din, radio voditeljka pod imenom Madam Psihoza, bila je (Najlepša) KOZA (Krasna Očaravajuća Zanosna Amerikanka) pre nego što je unakažena kiselinom i pridružila se UGINU (Uniji groznih i nezamislivo unakaženih). Takođe se susrećemo sa KNSSAD (Kancelarija za nedefinisane službe SAD) i AFR, ili Les Assassins des Fauteils Rollents. Potonji su smrtonosno društvo francusko-kanadskih „ubica u invalidskim kolicima“ koji su bez nogu. Nekoliko trenutaka pre nego što dožive nasilnu smrt, njihove žrtve, kako se priča, „čuju kotrljanje“. AFR pokušava da nabavi „Zabavu“ kako bi je koristio kao terorističko oružje.

7. Iako nema opravdanja za terorizam, AFR ima razloga da bude nezadovoljan. U svetu romana, Sjedinjene Države – u potrazi za mestom za odlaganje smeća – praktikovale su „eksperijalizam“. Odnosno, nasilno je poklonila čitav niz svojih severnih teritorija – Mejn, Vermont, Nju Hempšir i neke od severnih delova Njujorka – Kanadi i bacila tamo sav svoj toksični otpad. Ta oblast pod imenom Veliki konkavitet (Kanađani je zovu Velika konveksiteta) sada je potpuno ozračena i sumorna, natkriljena „front teratogeničnih oblaka boje pišaćke” koji zadržavaju moćni ventilatori. Po Velikom konkavitetu divlja ogromna, „tornadična“ najezda radioaktivnih divljih hrčaka, koje potiče od dva domaća hrčka po imenu Vord i Džun, a koje je oslobodio dečak iz Votertauna u Njujorku u Godini Vupera.

8. Volas je stidljivo priznao u jednom intervjuu iz 1996. godine da Beskrajna lakrdija ima strukturu koja oponaša matematički objekat pod imenom „Trougao Sjerpinjskog“. Šta Sjerpinjskog? Ovo je fraktalna struktura koja se stvara kada rekurzivno delite jednakostranični trougao na sve manje jednakostranične trouglove ad infinitium – tako da se tri trougla uklapaju u glavni trougao sa svojim vrhovima na sredini njegovih stranica, a zauzvrat se dele na još tri trougla, i tako dalje. „Njegov haos je više na površini“, rekao je on. “Njegova lepota su njegove kosti.” Tako da.

9. Knjiga je bila jako promovisana i pre objavljivanja – izdavači su slali tizer razglednice na kojima je pisalo „Beskrajno zadovoljstvo“ i „Beskonačni pisac“. Mesec dana nakon objavljivanja već je bio štampan šesti tiraž. Valasu se nije dopala originalna naslovnica (na kojoj se nalazilo plavo nebo sa oblacima). Rekao je da liči na uputstvo za bezbednost u avionima American Airlinesa: „Cloud sistem – skoro mu je identičan.“

10. Ipak, Beskrajna lakrdija se nije svima svidela kada je objavljena. Dejl Pek (toliko poznat kao mrgud da se jedan tom njegovih sabranih književnih kritika „Dela sekire“) nazvao ga je „nadmenim, dosadnim, proizvoljnim i – možda naročito – nekontrolisanim“. Harold Blum nazvao je knjigu „užasnom. Smešno mi je što moram to da kažem. On ne ume da misli, ne ume da piše. Nema vidljivog talenta […] Stiven King je Servantes u poređenju sa Volasom.” Blumova dela su u Beskrajnoj lakrdiji opisana kao „sranje koje zvuči zapanjujuće nadmeno“.

11. Volas je izmislio igru koja je verovatno još teža za igranje u stvarnom svetu od kvidiča. Eshaton, koji na šest teniskih terena igra ekipa matematičkih vunderkindova na travi, simulira globalni nuklearni rat. Teniske loptice zamenjuju balističke rakete. Teniske cipele zamenjuju nuklearne podmornice. Područja eksplozije i uništenja izračunavaju se pomoću kompjutera, a teorema o srednjoj vrednosti izaziva zabunu kod neveštih čitalaca. Partija eshatona se može videti u spotu za pesmu „Calamity Song“ oregonskog indi benda Decemberists.

12. Ako mislite da je Beskrajna lakrdija – sa svojih hiljadustotinak stranica – dugačka knjiga, imajte na umu da je na početku bila duža. Volas je pisao prijatelju da su je „pizde skratile za 600 stranica u odnosu na prvu verziju“. On je lektorisao knjigu, prema biografiji DT Maksa Svaka ljubavna priča je priča o duhovima, „sa razbacanim stranicama Beskonačne lakrdije pred sobom, gledajući iznajmljenu video kasetu sa filmom Betoven iznova i iznova”. Tvrdio je, kako kad, da je našao između 47.000 i 712.000 pravopisnih grešaka. Betoven je film o psu bernandincu.

13. Kada govorimo o psima, među Volasovim odvratnijim ličnim navikama spadalo je dozvoljavanje kućnim ljubimcima da jedu hranu iz njegovih usta: „Pretvaraju se da te ljube“, rekao je, „ali u stvari kopaju po tvojim ustima za hranom.” Volas je takođe voleo da pije kafu sa kesicama čaja umočenim u nju.

14. Volas je skoro uvek bio fotografisan sa maramom na glavi. Nosio ju je ne kao modni detalj, već zato što je bio sklon napadima anksioznosti i veoma svestan koliko se tada znoji. Rekao je detetu svog prijatelja da nosi maramu da mu glava ne bi eksplodirala.

15. Beskrajna lakrdija nikada nije ekranizovana. Međutim, jedan jedanaestogodišnjak je napravio makete nekoliko ključnih scena romana od lego kockica. Uz pomoć svog oca profesora engleskog jezika, Sebastijan Grifit je napravio model za više od 100 scena iz Volasovog romana. Njegov rad možete pronaći na brickjest.com. Malo je verovatno da će to neko nadmašiti.

Scena iz romana “Beskrajna lakrdija” (Fotografija preuzeta sa sajta www.brickjest.com)

16. Lik (poprilično neprijateljski nastrojen) Avril Inkandenze (poznate kao „Mamike“) u romanu zasnovan je na Volasovoj majci Sali Foster. Avril je suosnivač Militantnih gramatičara Masačusetsa. Sali je bila pobornik pravilnog izražavanja i žalila bi se u supermarketima kada bi videla „Deset artikala ili manje“ iznad kasa. Skovala je neologizme „greebles“ (gromuljice) i „howling fantods“ (žmarci/trnci), a oba se pojavljuju u Volasovom delu.

17. Naslov, kao i svaki fule kno, potiče iz Hamleta: „I knew him, Horatio, a fellow of infinite jest, of most excellent fancy.“ To nije bio jedini Volasov angažman u vezi sa beskonačnošću. Godine 2003. objavio je knjigu pod nazivom Sve i više od toga: kompaktna istorija beskonačnosti. Profesionalni matematičar koji je pisao kritiku te knjige opisao ju je kao „prepunu grešaka najrazličitijeg raspona“.

18. Beskrajna lakrdija je bila predmet detaljne pažnje obožavatelja. Postoji ogromna stranica na internetu, a na svom sajtu Infinite Jest by the Numbers, Rajan Komton je izračunao da je Volas upotrebio vokabular od 20.584 različitih reči u tekstu od 577.608 reči. Prvih 35.000 reči romana, dodao je, sadrži 4.923 različitih reči, „više od većine repera, ali ipak manje od Wu-Tang Clan-a ”.

19. Volas se ubio 2008. godine, a samoubistvo – skupa sa zavisnošću – dominatno je prisutno u romanu. To se obično zove „demapiranje“ ili „felo de se“.

20. Lakrdijaška blesavost Beskonačne lakrdije skriva snažnu moralnu ozbiljnost. Volas se (u implicitnom prekoru upućenom brat pack piscima prethodne generacije) više puta zalagao protiv ironije: „Postmoderna ironija i cinizam postali su sami sebi cilj, mera moderne sofisticiranosti i književne pameti. Malo umetnika se usuđuje da govori o načinima na koje se može popraviti ono što ne valja, jer će izgledati sentimentalno i naivno pred svim umornim ironičarima. Ironija je prešla iz nečega oslobađajućeg u nešto porobljavajuće. Postoji jedan sjajan esej koji govori o tome da je ironija pesma zatvorenika koji je počeo da voli svoj kavez.“ U intervjuu objavljenom ubrzo nakon objavljivanja Beskrajne lakrdije, Volas je rekao da je hteo da „uradi nešto tužno.“

Piše: Sam Leith
Izvor: theguardian.com
Prevod: Danilo Lučić

Pročitajte i odlomak iz biografije Sakupljač koju je o životu Dejvida Fostera Volasa napisala njegova bliska prijateljica Mišel Daud.

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: