Branvel Bronte – brat u senci talentovanih sestara Branvel Bronte rođen je pre dva veka, što je bio povod da se u Muzeju Bronteovih upriliči izložba posvećena njemu i njegovom odnosu sa slavnim sestrama.

Bio je razbarušen, talentovan, neshvaćen i poročan brat u senci poznatih sestara Bronte – Branvel Bronte, koga se ove godine, povodom dve stotine godina od rođenja, sećaju u Muzeju parohijske kuće Bronte, u Hejvortu, u Zapadnom Jorkširu, izložbom njegove zaostavštine, pisama i poezije nazvanom „Palate na nebu”.

Kako piše „Gardijan”, u središtu izložbe, čiji je kurator pesnik Sajmon Armitidž, Branvelovo je pismo romantičarskom pesniku Vilijamu Vordsvortu. Uz pismo, Branvel je priložio i jednu od svojih pesama. Vordsvort nikada nije odgovorio…

Patrik Branvel Bronte rođen je kao četvrto od šestoro dece Bronteovih, 1817. godine. Njihova majka Marija Branvel Bronte preminula je četiri godine pošto je rodila jedinog sina. Dve najstarije kćerke Bronteovih – Marija i Elizabet umrle su od tuberkuloze 1825. godine.

Iako nije dobio formalno obrazovanje, Branvel je bio pod nadzorom oca Patrika Brontea, sveštenika, kao i majčine sestre Elizabet Branvel, koji su decu upućivali u klasične nauke i stvarali im čitalačke navike. Pokazalo se da je kao dečak Branvel bio inteligentan i voljan da uči. Zajedno sa sestrama stvarao je maštoviti svet zemlje Angrije, koja je imala mnoštvo likova, društveno uređenje, čak i ratove. On i sestra Šarlota napravili su male knjige od ovih priča, koje je kasnije pokušao da preradi u roman. Zapravo je Branvel prvi od talentovane dece Bronteovih objavio svoje radove, i to pesme u lokalnim jorkširskim i nacionalnim novinama. Kritika je pohvalila njegove prevode Horacijevih „Oda”, svirao je orgulje u očevoj crkvi i težio je tome da postane profesionalni portretista. Branvelova mašta bila je impresivna, ali njegovi tekstovi često su bili nesređeni tokovi svesti, koji su, ako ništa drugo, poslužili kao inspiracija njegovim sestrama da izraze svoja mišljenja i imaginaciju.

Branvel je naslikao najpoznatiji portret svoje tri sestre Emili, En i Šarlot, koji je izložen u Nacionalnoj galeriji portreta u Londonu, i iako je u početku i on bio prikazan sa njima, kasnije je prekrio svoj lik uz izgovor da mu se nije svidelo kako izgleda.

Niži rastom, sa plameno crvenom kosom, bio je impulsivan i voleo je da vodi glavnu reč u društvu. U Bredfordu je 1838. godine iznajmio studio i postao afirmisani slikar portreta. Stekao je puno prijatelja u umetničkoj zajednici bredfordskih pabova, ali od slikanja nije uspeo da preživi. U narednih nekoliko godina propalo mu je nekoliko nameštenja, nije zadugo ostao tutor u jednoj porodici, a nije se snalazio ni kao službenik. Godine 1843. postao je tutor jednom dečaku u porodici Robinson, gde je njegova sestra En bila guvernanta u prethodne tri godine. I to mesto izgubio je zbog veze sa gospođom Robinson. Poslednje godine života otac je spavao sa njim pokušavajući da ublaži njegove košmare. Posle očeve smrti, Branvel je hteo da obnovi vezu sa gospođom Robinson, i pošto je bio odbijen, potonuo je u samosažaljenje i postao zavisnik od alkohola i droge. Bio je teret i sramota svojoj porodici. Verovatno nije ni bio svestan literarnih uspeha svojih sestara. Razboleo se, najverovatnije od tuberkuloze, i preminuo 24. septembra 1848. godine.

Smatra se da je upravo Branvel inspirisao nastanak nasilnih junaka sklonih alkoholizmu u delima svojih sestara: Hindlija Ernšoa u „Orkanskim visovima” Emili Bronte i crvenokosog Artura Hantingtona u „Stanarki napuštenog zamka” En Bronte.

Prema tumačenju Sajmona Armitidža, čak je i lik Berte Mejson, poludele žene zatvorene na tavan u „Džejn Ejr”, mogao da nastane po uzoru na brata u senci Šarlot Bronte, zbog Bertine „neukrotive divljine, čudne i sramotne”. Pojedini kritičari razmatrali su mogućnost da je Branvel mogao biti pravi autor „Orkanskih visova”, ali je ova teorija sasvim odbačena poslednjih godina.

Iako njegov uticaj nije uvek bio pozitivan, Branvel Bronte ostao je glavna muza svojih sestara, mladić koji nije uspeo da pronađe svoj put. Knjiga utisaka sa izložbe, u Muzeju parohijske kuće Bronte, govori o tome koliko je njegova ličnost važna i za nas danas. Posetioci ostavljaju komentare o ljudima koje poznaju i koji, kao ni on, nisu ostvarili svoje snove, o tome koliko ih Branvel podseća na njih same.

Tekst: Marina Vulićević
Izvor: politika.rs

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: