Da li je Hemingvej zaista napisao najkraću priču na svetu? Ima li istine u anegdoti po kojoj je nobelovac Ernest Hemingvej jedne večeri u restoranu za opkladu napisao najkraću priču na svetu od svega šest reči?

Legende koje su pratile Ernesta Hemingveja zanimljive su poput zapleta njegovih romana. Hemingvej je bio poznat po svom privatnom životu, ali neke “Papine” (Hemingvejev nadimak je bio Papa, prim prev.) avanture su skoro apokrifne.

“For sale, Baby shoes, Never Worn.” (Cipele za bebe na prodaju, nenošene.)

Ovo je priča koja je toliko kratka da može stati u naslov, pa ipak ostavlja utisak dubine i tragedije. Navodno potiče iz 20ih godina i koristi se kao potvrda Hemingvejevog vanserijskog talenta i dovitljivosti. Takođe, izazvala je i brojne prokušaje da se pišu priče koje staju u šest reči, takozvana flash ili sudden fiction, dajući samo delić priče, ali tim delićem pružajući mnogo više.

Veruje se da je ova konkretna priča napisana na salveti u restoranu “Luchow” na Menhetnu, dok je prema drugoj verziji napisana u hotelu “Algonquin”, gde se kružok njujorških intelektualaca (poznatih kao Algonquin Round Table) okupljao da razgovara – i popije koju – u vreme ručka. Ovo je samo prva od diskrepanci u vezi sa ovom legendom, pošto niko sa sigurnošću ne može reći gde se sve ovo dogodilo, ili kada, a svedoci su nepouzdani.

Ernest Hemingway GIF by US National Archives - Find & Share on GIPHY

Navodno, ova priča je posledica opklade između Hemingveja i još nekoliko pisaca koji su se tokom ručka zabavljali igrajući se rečima. Hemingvej je zatražio od svakog kolege da položi ulog od 10 dolara, što će on ispratiti. Njegov zadatak je bio da napiše najkraću priču.

Jedini problem je u tome što je Hemingvej verovatno nikad nije napisao.

Ukoliko jeste, priča nije u potpunosti njegova. Slični “oglasi” zabeleženi su još 1906. godine. Prema sajtu Quote Investigator, najranija verzija ove minimalističke sentence glasi “For Sale, Baby Carriage, Never Used” (Kolica za bebe na prodaju, nekorišćena), a objavljena je u jednim dnevnim novinama u rubrici “Kratke priče o gradu”.

Da li je ovo bila nečija loša šala ili tužna uspomena, nikada nećemo saznati.

Postoje takođe još dve verzije ove priče nastale godinama pre nego što se odigrala navodna Hemingvejeva opklada. Jedna od njih predstavlja naslov eseja Vilijama R. Kejna (William R. Kane) o “supruzi koja je izgubila bebu.” Objavljen je 1917, a njegov naslov glasi “Little Shoes, Never Worn” (Cipelice, nenošene).

Verzija sa kolicima je ponovljena 1921, kada se pojavila u kolumni koju je napisao Roj K. Molton (Roy K. Moulton), u kojoj je ovaj oglas pripisan jednoj anonimnoj osobi iz pravog života koja je oslovljena samo kao Džeri:

Bio je oglas u bruklinskom časopisu Home Talk koji je glasio “Kolica za bebe na prodaju, nekorišćena”. Zar nije to neverovatan zaplet za filmove?

Hajde da pretpostavimo da je Hemingvej znao za ove prethodne verzije i da je hteo da prevarom dobije opkladu. Na kraju krajeva, ondlično je poznavao svet reportera, novinara i feljtonista. Sasvim je moguće da je znao za ovu priču od šest reči još od ranije, pa je iskoristio svoju dosetljivost da pokupi novac od opklade i pobedi svoje potencijalne rivale.

Ali, istini za volju, ne postoji dokaz da se takva opklada ikada odigrala, niti da je Hemingvej ikada upotrebio ovu pametnu sentencu kako bi smekšao srca zlobnih pisaca.

Priču dalje nalazimo u knjizi objavljenoj 1991, pod naslovom Get Published! Get Produced! A Literary Agent’s Tips on How to Sell Your Writing. Napisao ju je književni agent Piter Miler (Peter Miller), koji pominje ovu anegdotu o opkladi iz “Luchow’s”-a onako kako ju je pročitao u jednom novinskom tekstu:

Navodno, Ernest Hemingvej je ručao u hotelu Luchow sa drugim piscima i tvrdio da može da napiše priču koja će imati svega šest reči. Naravno, drugi pisci su bili skeptični. Hemingvej im je rekao da svaki položi po deset dolara na sto; ako greši, rekao je, isplatiće svakome njegov ulog. Ako bude u pravu, uzeće sav novac. Brzo je napisao šest reči na salveti koja je počela da kruži među prisutnima; Papa je pobedio. Te reči bile su “FOR SALE, BABY SHOES, NEVER WORN.” Početak, sredina i kraj!

U još nekoliko navrata tokom godina koje su usledile taj citat se pripisivao Hemingveju, uključujući i članak Artura Klarka iz 1998. objavljen u Reader’s Digest-u. Miler ga je ponovo pomenuo u svojoj knjizi iz 2006, čime je zacementirao Hemingvejevo autorstvo ove umotvorine.

Tek je 2012. došlo do prvog pravog akademskog istraživanja misterije nenošenih cipela. The Journal of Popular Culture objavio je članak koji je napisao Frederik A. Rajt (Frederick A. Wright), gde je ispitano poreklo ove priče i razotkriveno kao lažno.

Mnogi su verovatno bili razočarani time što nobelovac zapravo ne stoji iza srceparajuće priče, za koju je navodno tvrdio da je njegovo najbolje delo. Pa ipak, istina je otkrila nešto drugo – to što joj je lažno pripisan ovaj autor samo je pomoglo da stigne do brojnih ljudi i inspiriše ih. Tih šest reči našlo je način kako da uđe u živote čitalačke publike. Na kraju, nije ni važno ko ju je napisao. Ono što je važno jeste uticaj koji je ostavila na način na koji percipiramo književnost – kao sažetak osećanja koji komunicira direktno sa ljudskom dušom.

Tekst: Nikola Budanović
Izvor: thevintagenews.com
Prevod: Danilo Lučić

 

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: