Dnevnik teroriste (37): Blagdanski vatromet

SHARE:

Marko Tomaš
Dnevnik teroriste: Blagdanski vatromet

Digni u zrak lijepo ulaštene podove rezidencija. Pucaj na sve što se miče. Miniraj mostove. Pucaj u samoljublje. Pucaj u gume kamiona koji odvozi smeće u sred noći. Pucaj u masu koja se okuplja oko advenstkog koncerta. Pucaj u bezbrižne šetače. Pucaj u đake koji izlaze iz škole misleći da su se muke završile. Pucaj u promrzle prodavače s tržnice. Pucaj u takstiste koji doručkuju na haubi automobila. Pucaj prvo u masni zamotuljak koji stavljaju pored čaše s jogurtom. Pucaj u njihovu šokiranost. Pucaj u zbunjenost. Pucaj u osjećaj krivice. Pucaj u pravdu. Pucaj ravnomjerno. Pucaj pravedno. Pucaj u nepravdu. Pucaj u vojskovođe. Pucaj u diplomatski kor svoje zemlje. Pucaj u njihove kolege iz prijateljske države koja namjerava privatizirati naše živote našom izbornom voljom. Pucaj u ranojutarnje zdravljeljupce koji džogiraju sa slušalicama u ušima. Pucaj zbog grozne glazbe koja ih pokreće. Pucaj jer glazba mora prestati i zadnji zvuk na svijetu mora biti zvuk pucnja. Onog zadnjeg kojeg ćeš ispaliti u vlasite slijepe oči. Digni u zrak bolnicu i oslobodi bolesne i usliši želje onih koji skrbe o njima. Pucaj u one koji kroče drvoredom prema bolnici. Pucaj u zamišljene ljubavi. Pucaj u nemoguća ozdravljenja. Pucaj u strah od smrti. Pucaj u strah od sutra. Pucaj u drhtavicu koju izaziva današnji dan. Pucaj u kalendar. Propucaj časovnik na glavnog trgu doniran od strane neke smiješne masonske udruge. Pucaj u njihov ugled. Pucaj u ambiciju. Pucaj u smisao za humor. Pucaj u ozbiljne namjere. Pucaj u izdaju. Pucaj u one koji pokušavaju živjeti kroz tuđe spoznaje. Pucaj u lažove. Pucaj u iskrene. Pucaj u trgovce. Pucaj u njihove mušterije. Pucaj u klijente banke. Pucaj u izlog banke. Pucaj u ženu za pultom koja broji novac. Pucaj u penzionera čije usne drhte dok skupa s tom ženom broji vrijednosni papir koji su mu poslala djeca koja žive negdje daleko. Pucaj u misao o postojanju dalekih zemalja. Pucaj u njihov ekonomski sustav. Pucaj u beskorisne. Pucaj u upotrebljive. Pucaj u lojalne. Pucaj u hrabre. Pucaj u sve što osjećaju. Pucaj u prozore njihovih kuća. Pucaj u lažna vrata njihovih zgrada. Ispali rafal ka gradskom autobusu koji prevozi uspavane na posao. Pucaj u epigone koji se kite tuđim perjem. Pucaj u njihovu netalentiranost i nesposobnost da žive. Pucaj u njihovu želju da budu netko drugi. Pucaj u nesposobnost da budu to što jesu. Pucaj u psihijatre koji im neće pomoći. Pucaj u zaljubljene klince koji nasmiješeni sjede na klupi u parku. Pucaj u oca koji se dere na dijete zato što bezglavo trči. Pucaj u dijete jer nema oca. Digni u zrak sve izlaze iz grada. Pucaj u benzinske rezervoare. Pucaj u plastične irvase. Pucaj u Djeda Mraza. Pucaj ravno u rumenilo na njegovim obrazima. Pucaj u njegovo nepostojanje. Pucaj u one koji djeci objavljuju da Djed Mraz ne postoji. Pucaj jer treba stvoriti mogućnost Djeda Mraza. Pucaj jer treba vratiti svijet bogu. Pucaj jer treba spasiti sve te ljude vođene ambicijom da žive tuđe živote samo zato što misle da je nečiji život baš divan. Pucaj za slobodu. U ime Božje digni u zrak crkve i džamije i sinagoge. Daj svijetu šansu da nastane poovno. Daj bogu šansu da stvori savršenija bića. Pucaj od milosrđa. Pucaj prema nebu. Objavi dolazak novog doba onima bez kojih će to novo doba jedino biti moguće.

marko tomaš