Šon Mening, novi potpredsednik i izvršni urednik jedne od pet najvećih izdavačkih kuća na svetu “Sajmon i Šuster”, doneo je odluku početkom ove godine da se prestane sa praksom traženja od autora i književnih agenata da za svoje nove knjige obezbede blurbove – pohvalne, promotivne tekstovi koji se štampaju na zadnjim koricama knjiga i koje često pišu kritičari i drugi pisci i spisateljice. U ovom eseju, Mening objašnjava svoju odluku, koju su mnogi u izdavačkoj industriji opisali kao “zaprepašćujuću” i “demonstraciju majstorstva”.
* * *
Otkako sam pre nekoliko meseci postao izvršni direktor glavnog ogranka izdavačke kuće “Sajmon i Šuster” (Simon & Schuster), proveo sam dosta vremena istražujući stare naslove koje smo objavili, kako bih bolje razumeo našu istoriju. Bilo je mnogo iznenađenja: priručnik za poker iz 1925. koji je dolazio s čipovima skrivenim u domišljato napravljenom odeljku na zadnjem povezu; memoari četrnaestogodišnje Elizabet Tejlor o njenoj kućnoj veverici Niblsu; anonimne ispovesti iz šezdesetih o alkoholizmu i bankrotiranju na berzi; knjiga Lepša ti za 21 dan (Beautiful You in 21 Days) Ajlin Ford (“Dan 7: jedite dno artičoke s rakovima i skačite na jednoj nozi deset puta”); spiralno povezani priručnik za orezivanje biljaka; vodič za kućne kompjutere iz 1980. koji je napisao autor Dine Frenk Herbert; prvi memoari Šer (Nulto poglavlje?); i, knjiga koja, nažalost, više nije u štampi – Seks i magija: Kako koristiti čini, napitke i drevna znanja magije da poboljšate i obogatite svoj seksualni život Dejvida Farena. Ako već sam naslov ne vrišti 1975, pogledajte biografiju autora: „Bivši isusovački bogoslov, sada profesor na koledžu. Oženio se jednom od svojih studentkinja – vešticom – i lično se upustio u drevne veštine seksa i magije.“

Ipak, najviše me je iznenadilo to što sam otkrio koliko velikih bestselera, dobitnika nagrada i umetnički proslavljenih naslova iz istorije glavnog ogranka u prvom izdanju nisu imali nijedan blurb na koricama. Među njima su Psiho (Psycho), Kvaka 22 (Catch-22), Svi predsednikovi ljudi (All the President’s Men), U potrazi za gospodinom Gudbarom (Looking for Mr. Goodbar) (takođe objavljena 1975. – naša izdavačka kuća očigledno je prihvatila seksualnu revoluciju!), Gde su deca? (Where Are the Children?), Norvud (Norwood), Beli album (The White Album), Usamljena golubica (Lonesome Dove), Nije običan trenutak (No Ordinary Time), Rastanak sa vodama (Parting the Waters), Džon Adams (John Adams), Stiv Džobs (Steve Jobs), da navedem samo neke.
To me je navelo da razmislim o praktikovanju objavljivanja blurbova. Iako u osam godina koliko radim u “Sajmonu i Šusteru” nikada nije postojala formalna obaveza, očekivalo se – makar prećutno – da autori, uz pomoć svojih agenata i urednika, urade sve što mogu da dobiju blurbove koji će se naći na koricama i u promotivnim materijalima. Oduvek mi je to delovalo čudno.
U nijednoj drugoj umetničkoj industriji to nije uobičajeno. Kad se blurb jednog reditelja našao na filmskom plakatu drugog? Ili kad je jedan muzičar napisao hvalospev za omot tuđeg albuma? Ili kreator video-igara dao ocenu za igru svog kolege na kutiji? Uvek se govori da je baš to ono što čini izdavačku industriju posebnom – kolegijalnost autora i njihova spremnost da podrže jedni druge. Ne slažem se. Smatram da je insistiranje na blurbovima postalo štetno za ono što bi trebalo da bude naš krajnji cilj: stvaranje knjiga najvišeg kvaliteta.
Potrebno je mnogo vremena da bi se napravila dobra knjiga, a jurenje za blurbovima nije dobar način da se to vreme koristi. Umesto toga, autori bi mogli da pišu svoju sledeću knjigu; agenti da traže nova dela; urednici da kroz revizije poboljšavaju postojeće rukopise; a autori od kojih se traži blurb da čitaju ono što zaista žele, i što može koristiti njihovom radu – umesto da čitaju iz kurtoazije prema uredniku, agentu, prijatelju piscu ili bivšem studentu. Još gore, ova razmena usluga stvara incestuozan i nemeritokratski književni ekosistem u kojem veze često imaju veću težinu od talenta.
Imam utisak da se većina autora slaže sa mnom. Tokom skoro decenije provedene u ovoj firmi, sve više njih ljubazno odbija moje molbe za blurbove, izvinjavajući se uz rečenice poput: „na neodređenoj sam pauzi od blurbova“ ili „imam moritorijum na blurb“. Uvek mi lakne kad dobijem takve odgovore. Ne želim da moji omiljeni pisci pišu blurbove – želim da pišu nove knjige koje ću moći da pročitam! Ipak, voleo bih da su direktniji. Ljudi iz sveta knjiga su zaista kolegijalni, čak i kada odbijaju – niko se ne usuđuje da kaže otvoreno: „Dosta više s ovim glupim blurbovima!“
Zato ću ja to reći. Od 2025. godine, glavni ogranak “Sajmona i Šustera” više neće zahtevati od autora da pribavljaju blurbove za svoje knjige. Ovo se odnosi isključivo na naš ogranak, i ne znači da ćemo odbijati da ih u potpunosti koristimo. Ako neki pisac pročita knjigu zato što to želi (a ne zato što oseća da mora), i toliko ga dirne da ne može da odoli da je pohvali – rado ćemo tu pohvalu iskoristiti. Kao što to činimo za dva najočekivanija romana ove godine: Slomljena zemlja (Broken Country) Kler Lesli Hol (blurbovi: Delija Ovens, Miranda Kouli Heler i Meri Bet Kin) i Srčevina (Heartwood) Amiti Gejdž (blurbovi: Dženifer Igan, Elin Hildenbrand i Ketrin Njumen).
Ali više nećemo trošiti previše vremena na potragu za blurbovima. Više nećemo strepeti da će nedostatak pravih blurbova – ili njihov potpuni izostanak – ugroziti komercijalni ili kritički uspeh knjige. Uostalom, nekoliko naših nedavnih bestselera bilo je bez ijednog blurba – Niz vodu (Down the Drain), Sociopata (Sociopath), Večera za vampire (Dinner for Vampires) – što pokazuje da čitaoci ne moraju da se oslanjaju na blurbove da bi pronašli sjajne knjige; mogu sami da prepoznaju kvalitet. Radujem se što ćemo više vremena i pažnje ulagati u stvaranje takvih knjiga.
Ali prvo moram da pronađem prava za Seks i magiju. I ta knjiga je bila bez blurba. Umesto toga, na poleđini je bila ilustracija džinovske jabuke i obećan „astrološki način da izaberete hranu koja je prirodni afrodizijak za svaki znak zodijaka“. Kakav blurb bi mogao da nadmaši to?
Tekst: Šon Mening
Izvor: publishersweekly.com
Prevod: Danilo Lučić
Pročitajte takođe i kako su BookTok i tinejdžeri influenseri uzdrmali svet knjiga, kao i tekst o Penguin Modern Classics Book – najpoznatijoj književnoj ediciji na svetu.
Kako Irska daje tako veliki doprinos književnosti