Održavanje svijesti u režimu nemirenja sa sudbinom (“Nemoj me buditi”, Marko Tomaš)

onekad pokušavam da pronađem logiku u redosljedu pročitanih knjiga, logiku njihovog smjenjivanja. Moguće da je to neka vrsta čitalačkog sujevjerja. Ipak, ne može se isključiti navigacioni uticaj onoga što ostane za nama – pa ni kad su knjige u pitanju. Prosto je: nakon teškoga mi treba nešto lakše, nakon romana poezija, nakon lošega dobro; i…

Continue Reading...

Pripovjedni tok od jedne amplitude („Pisac u kupatilu“, Aleksandar Ćuković)

U zbirci ultrakratkih priča „Pisac u kupatilu“, Aleksandar Ćuković pokazuje da je i te kako svjestan da povlađivanje kratkoći lako odvodi u prikraćenost. Ništa ne prepušta slučaju, ne pada u zamku račvanja, već od starta kanališe pripovjedni tok, vodeći ga u sigurnu završnicu. U tome se obilato ispomaže taktikom zaobilaženja ustaljenih naratorskih normi. Čini se kako njegove priče kreću niotkuda, a završavaju se (ili prekidaju) nikuda, kao da poniru bez najave. Čitalac odmah biva uvučen u maticu i shvata gdje se zatekao tek kad bude izbačen na suvo. Nema uvoda i osjetnih peripetija, nema pretenzija ka velikim zaključcima, sve se kazuje i razrješava u jednoj amplitudi. Zbog toga je izlišno tragati za brazdom korijena i svršetka. Nošeni na talasu onog jednog pulsa, postajemo svjesni potpunosti priče bez da joj po svaku cijenu opipavamo naličje u sumnji od kakvog li je to prikrivenog nauma skovana.

Continue Reading...

Razotkrivanje umijeća samoobmane (“Jesmo li to bili mi”, Luiza Bouharaoua)

rije nego sam se prihvatio prvijenca Luize Bouharaoue, glavna, pomalo nametnuta nedoumica bila je ona tehničke prirode – da li je u pitanju roman, ili zbirka priča. Kažem nametnuta, jer se radi o rijetkom slučaju kada autor/ka daje slobodu čitaocu da pročitano odredi u formalnom smislu, u skladu s vlastitim doživljajem. Tako se u medijima…

Continue Reading...

Opiti iz migrantske problematike („Nikuda ne idem“, Rumena Bužarovska)

svom beskrajno duhovitom romanu „Puškinova brda“, nabrajajući supruzi razloge zbog kojih se protivi emigriranju, Sergej Dovlatov u očaju ispaljuje i jedan metafizički – da se, po nečijoj pouzdanoj procjeni, čak 80% čovjekove ličnosti iskazuje kroz maternji jezik. A kad ni to ne upali, on pribjegava konkretnijem i priznaje da ne može zamisliti život u kom…

Continue Reading...

Redefinisanje lične istorije („Uhvati zeca”, Lana Bastašić)

književnosti je važnije kako je pisano, nego o čemu je pisano – vjerovatno je najrasprostranjeniji uput kad se o nekom djelu donose vrijednosni sudovi. Baziran je na činjenici da je književnost „umjetna“ kao i svaka druga umjetnost, odnosno da težinu priče same po sebi treba prepustiti faktografskim formama. U igri je uvijek nekoliko mogućnosti. Tema…

Continue Reading...

Dnevnička fabula sa književnim ritmom („Dnevnik jednog nomada“, Bekim Sejranović)

  Krleža je govorio kako su memoari nezgodna literatura, na koju se ne možeš baš osloniti, jer se tamo i crvi često prikažu kao anakonde. Ni dnevnici nijesu imuni na slična samouveličavanja, ali zavodljivost teksta zna umiriti čitalačke duhove. Problem je kad jezik ne daje ni tu mogućnost, kad si osuđen na bonacu bez kraja….

Continue Reading...

Izlaz u ličnoj revoluciji („Put u Karabah“, Aka Morčiladze)

  apucalo je u Čečeniji, Dagestanu, Abhaziji, Južnoj Osetiji, Gruziji, Nagorno Karabahu, u svega nekoliko godina jugozapadni dio Sovjetskog Saveza popucao je po etničkim šavovima, socijalizam se urušio tamo gdje je bio najsnažniji, ili se decenijama činio takvim, u svojim usklađenim različitostima – svom nosećem zidu. Sve je počelo još i prije pada, kada je…

Continue Reading...

Povodom revolucionarnog jubileja („Povijest Oktobarske revolucije, Nil Fokner)

  rošlo je stotinu godina od Crvenog oktobra, događaja koji je kao malo koji dotad uzdrmao svjetsku društvenu, ekonomsku i geopolitičku realnost, a i dalje ni približno nema saglasnosti o njegovim učincima. Koplja se uglavnom lome oko one krajnje metrološke nedoumice – da li je Revolucija čovječanstvu donijela više koristi, ili štete. Konačni odgovor izmiče…

Continue Reading...

Slivanje biografije u ništavilo („Pa kao“, Vladimir Tabašević)

ivjeti život na crtu usud je mnogih. Ako ne i svih, ukoliko smognemo samouvjerenosti da putanju svake sudbine dominantno pripišemo njenom nosiocu. Jednom, prirodno, dođe trenutak i za svođenje računa. Tad se javlja najspontanija potreba za izrazom, umjetnost lišena usiljenosti, umjetnost kao odraz nagona za jačanjem dokaza o nekadašnjem postojanju. Dužina epitafa analogna je dinamici…

Continue Reading...

U životu nema undo (“Atakama”, Nikola Nikolić)

U životu nema undo Piše: Slavica Perović o opsegu tema, Atakama Nikole Nikolića kao da dolazi od čovjeka s velikim iskustvom, a po zrelosti umjetničkog izraza od pisca sa zamašnim opusom. Kako je Nikolić mlad čovjek, a njegov spisateljski opus tek treba da naraste, riječ je o nečemu trećem. To treće nije ništa drugo do…

Continue Reading...

Roman o ovladavanju djetinjstvom („Sjećanje šume“, Damir Karakaš)

Nikola Nikolić Roman o ovladavanju djetinjstvom Mnogi pisci teško odolijevaju izazovu da za temu jednom odaberu i svoje djetinjstvo. Pobude mogu biti različite, ali ako se unesemo u ulogu detektiva nije teško zaključiti šta je zajedničko tim literarnim teleportacijama u prošlost. Prije svega, o čemu god da pišemo, što god tokom godina i decenija nalazili…

Continue Reading...

Sablasti monotone svakodnevice („Milka zbogom, vidimo se sutra“, Nemanja Jovanović)

Nikola Nikolić Sablast monotone svakodnevice Student u stalnoj potrazi za poslom, stanom i sitnim nježnostima, nihilista izgubljen među zidinama metropole, lutajuća duša željna čvršćeg životnog uporišta. Tako bi se u najkraćem mogao opisati glavni junak mnogih romana napisanih u posljednjih stotinak godina. Pojedini čitaoci na ovakav „signal“ samo prevrnu očima, u fazonu kako je to…

Continue Reading...

Likovi nahranjeni iluzijama („Feb je čekao olovku“, Brano Mandić)

Nikola Nikolić Likovi nahranjeni iluzijama To što je roman popularniji od pripovjetke dokaz je ljenosti današnjih čitalaca. I tu nije jedini nesrazmjer: nijedna se druga književna forma po traženosti ne može mjeriti s njim – da ne pričamo o poeziji, ili, ne daj bože, drami. A mora se priznati da je kontradiktorno to što većinu…

Continue Reading...

Dobrovoljni zatočenici svojih sudbina („Priče s Marsa“, Srđan V. Tešin)

Nikola Nikolić Dobrovoljni zatočenici svojih sudbina U XXI vijeku ljudi se slivaju u gradove, ali time se ne završavaju putevi savremenih migracija. I grad ima svoje utvrđene kapacitete. Njegove mogućnosti nijesu bezgranične, čak ni kada se horizontalno širenje zamijeni vertikalnim, neboderskim. Iako bi mnogi voljeli da naseljavaju jezgro, stalni upliv stanovništva dovodi do neke vrste…

Continue Reading...

Umjetnik i nakaradni optimizam diktature („Šum vremena“, Džulijan Barns)

Vlast i umjetnost oduvijek su dolazile u koliziju. Konflikt im je prirodno stanje. Klica razdora krije se u sukobljenim vizijama svijeta. Vlasti su se, u najboljem slučaju, potajno pribojavale umjetničkog uticaja na javnost, a u najgorem proglašavale umjetnike za jeretike, sabotere i protivnike države, što se nerijetko završavalo njihovom smrću. S druge strane, umjetnici −…

Continue Reading...

Obavesti me Ostavite nam vaš e-mail kako biste na vreme dobijali nove vesti sa našeg sajta