Šta čitaju oni koji pišu: Jelena Lengold Naša poznata spisateljica odgovara na pitanja u vezi sa njenim čitalačkim navikama, omiljenim romanima, neomiljenim, onima kojima se iznova vraća i koje nikad nije završila.

Vaše najranije sećanje na knjigu i čitanje?

Pol-Žak Bonzon, Seviljska lepeza, jedna čarobna knjiga koju mi je deda čitao ko zna koliko puta, uvek pred spavanje.

Koju knjigu biste nazvali knjigom vašeg odrastanja?

Postoji nekoliko knjiga koje sam pročitala, možda prerano, i koje su mi se urezale u pamćenje. Imali smo mnogo knjiga u kući i moji nisu posebno vodili računa o tome da li je sve to što sam čitala bilo prilagođeno deci. Neki Moravijini romani, Zilahijevi, Remarkovi, Cvajgovi, Heseovi, nisam sigurna da sam ih mogla razumeti, ali znam da sam bila u potpunosti opčinjena njima.

Kom piscu/spisateljici (ili knjizi) se redovno vraćate i zašto?

Gotovo nikad se ne vraćam proznim knjigama, nema vremena u životu za to jer dolaze nove knjige. Ali zato kad želim da se vratim u središte same sebe, čitam knjigu poezije Zvonimira Goloba Grlice u šumi. One su napisane tačno na frekvenciji na kojoj je i moja duša. Vraćam se i nekim drugim poetskim knjigama, ali ova je nešto najlepše što sam u životu pročitala.

Knjiga koju nikako niste uspevali da pročitate do kraja?

Irvingov roman Molitva za Ovena Minija, pokušavala sam tri puta i svaki put mi je bila užasno dosadna. A želela sam da je pročitam jer, recimo, Irvingov Svet po Garpu spada u moje najomiljenije knjige. Ne znam zašto mi je Oven Mini bio takav problem, nemam objašnjenje. Gotovo uvek završim knjigu koju započnem, ali ovu baš nisam mogla.

Knjiga koju biste voleli da je nikada niste pročitali?

Zaista bih volela da nisam čitala neku glupost pod imenom Koliba, ali bila je veoma popularna u svoje vreme, i pročitala sam, je. Posle sam se osećala kao da mi je neko oduzeo te sate mog života i uronio ih u nešto veoma patetično i glupo. Takođe mi ništa nije bila potrebna ogromna knjiga Ain Rand Pobunjeni Atlas, ali dobila sam je za rođendan od prijatelja i osećala sam se obaveznom da je pročitam. Velika knjiga i užasno loša, precenjena u svakom smislu.

U svetu kojeg književnog dela biste voleli da živite?

U bilo kojoj knjizi Džonatna Frenzena, mislim da bih se snašla tamo. Sve to prilično liči na porodicu kakvu sam poznavala, u kakvoj sam odrasla, sve je to nekako slično, samo na drugom kontinentu. Ne kažem da bih bila srećna da živim u nekoj od tih knjiga, ali bih se osećala da sam na poznatom terenu, a i to je nešto.

U kojim situacijama zažalite što nemate knjigu pri ruci?

Uvek imam knjigu pri ruci. Imala sam ih i dok su knjige bile samo papirne, a sad kad su i elektronske, zaista ih imam uvek sa sobom, u telefonu, na Kindlu… Nezamislivo mi je da budem bez knjige kraj sebe.

Da imate svoju izdavačku kuću, koju knjigu, ili kojeg pisca/spisateljicu biste prvo objavili?

Objavila bih, recimo, mnogo više knjiga Džojs Kerol Outs, napisala ih je na stotine, a kod nas je prevedeno samo pet-šest, to je šteta. Takođe, objavila bih sve knjige Bernarda Meklevertija, strašno je zanemaren kod naših izdavača.

Koju knjigu biste voleli da ste vi napisali?

Ima dosta takvih knjiga, koje bih tako rado potpisala. Evo recimo jedne: Padač Don DeLilo. Savršenstvo od knjige, od početka do kraja.

Opšteprihvaćeno remek-delo koje vam se nije svidelo? I zašto?

Žao mi je što ću ovo reći, ali meni nikad nisu izazivali oduševljenje Bulgakov i Dostojevski. Razumem naravno šta su njihovi kvaliteti, ali to jednostavno nisu knjige za mene. Naše talasne dužine se potpuno razilaze.

Za koje knjige (autora/ku) mislite da ste ih otkrili prekasno?

Tek nedavno sam počela da čitam Kazua Išigura, recimo. Ne znam što sam toliko čekala s tim. On je savršen pisac, a ja to nisam znala, tolike godine. Sad sam pročitala za kratko vreme nekoliko njegovih knjiga. Ne mislim da je prekasno, ali bilo bi bolje da smo se upoznali odavno. 

Da možete da priredite večeru za pet pisaca/spisateljica, bez obzira na to odakle su i da li su vaši savremenici, ko bi se našao za stolom?

Upoznala sam mnogo pisaca u životu i mislim da to nije uvek dobro. Najbolje što možete dobiti od pisca nalazi se u njihovim knjigama, upoznavanje autora može samo da vas razočara. Ali, eto, rado bih popričala s Murakamijem. Ili sa Irvinom Jalomom, on je zanimljiv jer je i pisac i psihoterapeut, volela bih s njim da razgovaram. 

Kako obeležavate zanimljive delove u knjizi: beleške na marginama, “uši”, podvlačenje markerima ili…?

Ja sam u tom pogledu staromodna, i dalje prepisujem omiljene delove u sveske, kao što sam to radila sa petnaest godina. I rado listam te sveske, to me ubacuje u “mod za pisanje”.

Koju biste knjigu poneli na pusto ostrvo, a koju na odsluženje doživotne zatvorske kazne?

Ne želim čak ni da zamislim takvu situaciju. U oba slučaja, bila bih očajna. Tu bi verovatno pomogla samo poezija. Ponela bih recimo sve pesme Leonarda Koena i prevodila ih na srpski. To bi bilo dovoljno za jednu doživotnu.

Šta trenutno čitate?

Upustila sam se u šestotomnu Knausgorovu Moju borbu. Svađamo se, borimo se, ali i uživamo. Eto, još jedan pisac koji mi je veoma blizak, a koga sam tek nedavno otkrila.

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: