Šta čitaju oni koji pišu: Nenad Stipanić „Ne bih volio živjeti samo u jednom književnom djelu zauvijek. Volio bih biti putnik kroz multiverzume književnosti, pa da mogu neko vrijeme provesti u raznim knjigama“, kaže hrvatski pisac i scenarista Nenad Stipanić.

Vaše najranije sećanje na knjigu i čitanje?

 Najranije sjećanje na knjige mi je negdje oko četvrtog razreda osnovne i posuđivanja knjiga u senjskoj školskoj knjižnici, koje sam oduševljeno čitao i zanemarivao ostale školske obaveze radi toga. Nekako mi se po glavi motaju Ježeva kućica, Dobro jutro vuci i ostale priče, pa razne knjige biblioteke Vjeverica poput Pipi duge čarape, Družine Sinjeg galeba, serijal o Koku, Priče iz davnina.  A najstarije sjećanje na čitanje seže još prije nego sam krenuo u osnovnu školu, na stripove poput Kapetana Mikija, Velikog Bleka i Zagora, djed me učio slova i čitati preko njih.

Koju knjigu biste nazvali knjigom vašeg odrastanja?

Uh, nemam jednu, volio sam puno knjiga. I obično bi svaka koja me oduševila u tom trenu bila i najvažnija. Isto i sa stripovima, mijenjalo se to prema mome uzrastu.

Kom piscu/spisateljici (ili knjizi) se redovno vraćate i zašto?

Najviše se vraćam zbirci priča Jacka Londona S južnih mora. U srednjoj školi sam se s prijateljem zamijenio, ja njemu neke stripove, on meni tu knjigu. U našem stanu nije bilo knjiga proze osim nekoliko knjiga za djecu koje sam dobio za djeda Mraza. I ta mi je, možda i jer je bila prva koju sam nabavio, prirasla srcu i pročitao sam je bezbroj puta. Više mi se ne sviđaju sve priče u njoj kao nekada, valjda kako se i ja mijenjam, ali i sad je imam u Berlinu, te kad sam nemiran pročitam koju priču jer me usidiri i vrati na početke.

Knjiga koju nikako niste uspevali da pročitate do kraja?

Pa to je više bilo povezano s mojim stanjima nego s knjigama, poput knjige  Roberta Bolana, kojeg sam inače obožavao od trena kad sam pročitao Divlje Detektive. Ta 2666 je jako opsežna knjiga, i posudio sam je u knjižnici upravo u trenutku kad su mi se događale velike i za moja unutarnja stanja razorne turbulencije u životu. Fokus mi je bio slab i vratio sam je nepročitanu nakon prvog poglavlja, s planom da joj se vratim u boljim vremenima jer je želim pročitati.

Knjiga koju biste voleli da je nikada niste pročitali?

Nema takve, iz svake sam nešto naučio. Bilo da tako ne treba pisati, ili da ima naprosto knjiga koje se mnogima sviđaju, ali nisu za mene, što ne znači da su loše. Nastojim unaprijed procijeniti knjige koje nisu za mene, pa ih niti ne čitam jer ne vidim smisao. Ionako ne stignem pročitati ni sve knjige koje želim.

U svetu kojeg književnog dela biste voleli da živite?

Ne bih volio živjeti samo u jednom književnom djelu zauvijek. Volio bih biti putnik kroz multiverzume književnosti, pa da mogu neko vrijeme provesti u raznim knjigama.

U kojim situacijama zažalite što nemate knjigu pri ruci?

U puno situacija, od čekanja kod doktora ili na dugim rutama podzemnom željeznicom, a sad u proljeće i kad šetam Berlinom pa vidim ljude po parkovima kako sjede na travi i čitaju knjige.

Da imate svoju izdavačku kuću, koju knjigu, ili kojeg pisca/spisateljicu biste prvo objavili?

Objavljivao bih knjige koje se na neki način mogu smatrati pomaknutima, neobičnima, ne nužno u smislu new weirda, bizarra ili slipstreama. Mogle bi biti bilo kojeg žanra, ali da imaju neki pomak. Bilo proza ili poezija. Maštam između ostaloga, da s vremenom u Berlinu otvorim takvu malu izdavačku kuću. Mislim da je takvim knjigama teže doći do izdavača, a do prijevoda pogotovo.

Koju knjigu biste voleli da ste vi napisali?

Niti jednu, nikad nisam osjećao tu vrstu želje. Ne bi to bile moje knjige, ma koliko im se divio.   

Opšteprihvaćeno remek-delo koje vam se nije svidelo? I zašto?

Ne pada mi na pamet niti jedno. Vjerojatno ih ima, ali se ne mog sjetiti ni uz najbolju volju.

Za koje knjige (autora/ku) mislite da ste ih otkrili prekasno?

Davida Ohlea, Marka Z. Danielewskog, Han Kang, Didiera Eribona.

Da možete da priredite večeru za pet pisaca/spisateljica, bez obzira na to odakle su i da li su vaši savremenici, ko bi se našao za stolom?

Uh, s puno bih njih rado na večeru. Ali recimo, u jednoj od konstelacija bih s Kafkom, Kathy Acker, Miguelom de Cervantesom i Flannery O’ Connor.

Bila bi to vjerojatno vrlo bizarna večera, puna možda i smijeha, ali i svađa oko autorskih prava i svjetonazora i ludih ideja i života, ali mislim da bi na kraju sve dobro završilo.

Kako obeležavate zanimljive delove u knjizi: beleške na marginama, “uši”, podvlačenje markerima ili…?

Ne obilježavam. Inače u svom poslu trgujem i second-hand knjigama, a podcrtavanja ili pisanja bilješki po stranicama ruše cijenu za koju mogu prodati te knjige. Razvio sam nelagodu prema toj vrsti obilježavanja – čak i u vlastitim primjercima koje ne mislim prodavati. Obično umetnem papirić na koji zapišem zašto je tu.

Koju biste knjigu poneli na pusto ostrvo, a koju na odsluženje doživotne zatvorske kazne?

Na pusti otok bih ponio Priručnik za preživljavanje u prirodi za neznalice, a na odsluženje doživotne zatvorske kazne vjerojatno opet onu zbirku priča Jacka Londona S južnih mora.

Šta trenutno čitate?

Trenutno čitam Ja sam živ, a vi ste mrtvi, biografiju Philippa K. Dicka.

Ostale priloge iz naše rubrike “Šta čitaju oni koji pišu” možete pročitati ovde.