Guglova veštačka inteligencija piše čudnu postmodernu poeziju Nakon što su joj naučnici dali da pročita 2,865 ljubavnih romana, Guglova veštačka inteligencija daje čudne rezultate, nalik postmodernističkoj poeziji.

Kompanija Gugl ima problem. Njihova veštačka inteligencija na kojoj rade komunicira sa gramatičkom preciznošću i činjenički tačno, ali njen govor ostaje uprošćen i slab. Hteli su da je učine razgovornijom, pa su joj dali da pročita 2,865 ljubavnih romana. I sada Gugl ima pesnika.

Endrju Dai, Guglov softverski inženjer koji je na čelu njihovog projekta stvaranja veštačke inteligencije, objasnio je da su priče iz ljubavnih romana veoma efektno sredstvo za učenje, zato što su toliko nalik jedna drugoj. “Devojka se zaljubi u momka, momak se zaljubi u drugu devojku. Romantična tragedija”, kaže Dai. Zapleti su suštinski identični, oni su samo ispričani drugačijim rečima. To čini hiljade ovih romana primarnim materijalom za učenje koji može koristiti mladoj veštačkoj inteligenciji u razvoju. Istovetnost glavnih zapleta pruža veštačkoj inteligenciji poznato područje, pa onda može da se fokusira na to kako se engleski jezik koristi na različite načine u sličnim kontekstima.

U neobjavljenom članku pod imenom “Generisanje rečenica iz kontinuiranog prostora”, istraživači su zabeležili koliko je ovaj mezimac Guglovog Brain Team-a zapravo naučio iz ove maglovite terevenke. Eksperimentalni parametri su jednostavni i čak mogu biti zabavni, u smislu da je to neka vrsta igre. Istraživači su dali veštačkoj inteligenciji početnu i završnu rečenicu. Onda su joj zadali da premosti te dve rečenice koristeći do trinaest dodatnih rečenica. U izvesnom smislu, dali su joj početak i kraj i rekli joj da smisli priču. Ono što su iz svega toga dobili je bilo… malo čudno. Pogledajte:

No.
he said.
“no,” he said.
“no,” i said.
“i know,” she said.
“thank you,” she said.
“come with me,” she said.
“talk to me,” she said.
“don’t worry about it,” she said.

it made me want to cry.
no one had seen him since.
it made me feel uneasy.
no one had seen him.
the thought made me smile.
the pain was unbearable.
the crowd was silent.
the man called out.
the old man said.
the man asked.

he was silent for a long moment.
he was silent for a moment.
it was quiet for a moment.
it was dark and cold.
there was a pause.
it was my turn.

there is no one else in the world.
there is no one else in sight.
they were the only ones who mattered.
they were the only ones left.
he had to be with me.
she had to be with him.
i had to do this.
i wanted to kill him.
i started to cry.
i turned to him.

Istraživači su izjavili povodom ovoga da su u pitanju i dalje rani radovi u jednom dugačkom i kontinuiranom procesu stvaranja softvera koji će moći da intereaguje sa korisnicima na način koji odgovara fluidnosti i kompleksnosti prirodnog govora. Ako su ljubavni romani pretvorili veštačku inteligenciju u postmodernog pesnika, ne možemo da dočekamo da vidimo šta će raditi kada se jednom dočepa naučne fantastike… ili možemo?

Džon Dai
Prevod: Danilo Lučić
izvor: androidauthority.com

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: