Da li su danas uticajniji Tolkinovi izmišljeni jezici ili esperanto? Ludvik Zamenhof, koji je osmislio esperanto, i Tolkin stvorili su rasprostranjene i popularne tzv. “planske jezike”. Međutim njihovi motivi nisu bili isti, i možda je ta razlika ono što je istaklo jedan nad drugim.

Tolkin je počeo da piše “Pad Gondolina” (The Fall of Gondolin) dok je bio na bolovanju nakon Prvog svetskog rata, pre 100 godina ovog meseca (Ovaj tekst je objavljen 11. januara 2017, prim. prev). To je bila prva priča iz zbirke njegovih legendi i predstavlja mitologiju u osnovi “Gospodara prstenova”. Ali iza fikcije stajalo je njegovo interesovanje za još jedan epski čin stvaranja: stvaranje imaginarnih jezika.

Iste godine, na drugom kraju Evrope, u svojoj rodnoj Poljskoj, umire Ludvik Zamenhof. Zamenhof je takođe bio opsednut stvaranjem jezika i 1887. je objavio knjigu u kojoj je predstavio svoje stvaralaštvo. Ovo je objavio pod pseudonimom Doktoro Esperanto, koji je vremenom postao naziv samog jezika.

Stvaranje planskih jezika, iliti konlanga, ima dugu istoriju, koja datira još od XII veka. A Tolkin i Zamenhof su dvojica najuspešnijih zagovornika ovog izmišljanja jezika. Ipak, njihovi ciljevi su bili veoma različiti, i u stvari ukazuju na suprotne stavove o tome šta sam jezik zapravo jeste.

Zamenhof, poljski Jevrejin odrastao u zemlji u kojoj je kulturni i etnički animozitet bio široko rasprostranjen, verovao je da je postojanje univerzalnog jezika ključ za miran suživot. Iako je jezik „glavni motor civilizacije“, napisao je, „razlika u govoru je uzrok antipatije, štaviše mržnje, među ljudima“. Njegov plan je bio da osmisli nešto što bi bilo jednostavno za učenje, nevezano ni za jednu naciju ili kulturu, ne bi li tako pomoglo ujedinjavanju, a ne razdvajanju čovečanstva.

Kao „međunarodni pomoćni jezik“, esperanto je bio veoma uspešan. Iako je jako teško napraviti tačne procene, danas ga koristi i do milion ljudi, a u smislu broja govornika imao je tokom svoje istorije konstantnu popularnost. Za esperanto postoji obilje literature, u Kini postoji muzej posvećen isključivo njemu, dok je u Japanu samog Zamenhofa jedna šintoistička sekta koja koristi taj jezik proglasila bogom. Ipak, nikada se nije dogodilo ostavarenje njegovih snova o svetskoj slozi. A nakon njegove smrti, kada je Prvi svetski rat razdvojio Evropu, optimizam koji je gajio uglavnom se pretvorio u razočaranje.

Alfabet esperanta

Fentezi jezici

Dž.R.R. Tolkin je i sam bio pristalica esperanta, verujući da bi on mogao da pomogne u ujedinjenju Evrope posle Prvog svetskog rata. Ali njegov lični interes za pronalaženje jezika bio je veoma drugačiji. Njegov cilj nije bio da poboljša svet u kome živimo, već da u prozi stvori potpuno novi. On je to nazvao svojim „tajnim porokom“ i objasnio da je za njega svrha bavljenja time bila estetska, a ne pragmatična. Bio je to kreativni užitak u usklađivanju zvuka, forme i značenja na potpuno originalan način.

Kao deo procesa stvaranja materije jezika koji je izmišljao, morao je da im podari mitologiju. Budući živi entiteti koji se razvijaju, jezici svoju vitalnost preuzimaju iz kultura ljudi koji ih koriste. I to je dovelo do stvaranja njegovog izmišljenog univerzuma. „Pronalazak jezika je temelj“, napisao je on. „’Priče’ su stvorene da bi pružile svet za jezike, a ne obrnuto.“

Alfabet vilenjačkog jezika

A šta je sa konlanzima danas? Sto godina nakon Zamenhofove smrti, umetnost jezičke konstrukcije je na mnogo načina popularna kao što je i bila. Jedan od najslavnijih aktuelnih primera je dothraki, iz “Igre prestola”.

Stvoren od strane Dejvida Džeja Peterson za “Igru prestola”, televizijsku seriju rađenu po romanu Džordža R.R. Martina “Pesma leda i vatre”, inspiracija za ovaj jezik seže do Zamenhofa i Tolkina.

Piterson se prvi put zainteresovao za tzv. planske jezike dok je pohađao kurs esperanta na univerzitetu, gde je Martin jednom govorio o tome da je njegova saga, na mnogo načina, odgovor na “Gospodara prstenova”. U znak počasti, on je uključio razne male lingvističke reference na Tolkinov svet: warg, na primer, što znači neko ko može da projektuje svoju svest u umove životinja, a to je reč koju Tolkin koristi za jednu veliku vrstu vukova.

Dakle, sveukupno bi se moralo reći da je prevladala Tolkinova tradicija fentezi izgradnje sveta. Za to postoje možda dva razloga.

Prvi je lingvistički. Paradoksalno, Tolkinov koncept je bliži tome kako jezici zapravo funkcionišu u stvarnom svetu. Njegovi vilenjački jezici onako kako su prikazani kroz njegovo delo su žive stvari koje se menjaju, koje se razvijaju tako da odražavaju kulturu zajednica koje ih govore. S druge strane, ideja međunarodnog pomoćnog jezika je da obezbedi stabilnu osnovu, koju svako može lako da nauči. Ali ljudski jezici nikada nisu statični; uvek su dinamični. Dakle, esperanto ima fundamentalnu manu ugrađenu u samu svoju koncepciju.

A drugi razlog? Pa, možda nas ovih dana više usrećuje da stvaramo fantastične svetove, umesto da tražimo načine da popravimo ovaj naš.

Piše: Philip Seargeant
Izvor: theconversation.com
Prevod: Danilo Lučić

Poslušajte i kako Tolkin čita pesmu Namárië na vilenjačkom jeziku.

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: