Kalipso u sonetima: Nagrada T. S. Eliot pesniku i muzičaru sa Kariba Entoni Džozef, pesnik, muzičar i prozni pisac poreklom sa Trinidada, osvojio je nagradu "T. S. Eliot" za zbirku "Soneti za Alberta".

Entoni Džozef foto: Youtube/Heavenly Sweetness

Za prestižnu pesničku nagradu (i 25.000 funti) u protekloj godini prijavljena je rekordna 201 knjiga, a žiri je ocenio da su Soneti za Alberta, knjiga (autobiografskih) pesama o ocu Entonija Džozefa i odrastanju bez njega, “sjajna zbirka koja slavi humanost sa svim njenim kontradikcijama, a udahnjuje novi život u ovu večitu formu”. Džozef je do sada objavio pet zbirki poezije, tri romana i više muzičkih albuma.

***

Entoni Džozef je kao mladić sanjao o tome da postane rok zvezda, a ne pesnik kojeg hvale kritičari. Zapravo, da nije bilo kutije sa papirima koju je doneo u Veliku Britaniju sa Trinidada, gde je odrastao, ovaj 56-ogodišnjak možda nikada ne bi ni napisao Sonete za Alberta, zbirku koja mu je u ponedeljak donela nagradu T.S. Eliot za ovu godinu.

Pesnik je ranih devedesetih tri godine bio pevač grupe Zedd, “hevi blek rok kvarteta”. Malo nakon što se Zedd raspao, Džozef se nije osećao baš najbolje i bio je vezan za kuću, a onda je ponovo pronašao kutiju koju je doneo sa sobom sa Trinidada 1989. godine, kada se preselio u Veliku Britaniju. U njoj su bile hartije sa stihovima i pesmama koje je pisao dok je kao tinejdžer živeo sa babom i dedom.

“Izvukao sam tu kutiju, počeo sam da preturam po njoj i doživeo neku vrstu prosvetljenja”, kaže. “Shvatio sam: ‘Dođavola, čoveče, ovo si ti, ti si zapravo pesnik’. Bio je to prilično značajan trenutak. Počeo sam da na neki način gradim svoj život oko poezije i jednostavno sam je sledio”.

To ne znači da je prestao da radi druge stvari. Džozef nastavlja da stvara muziku, mešajući recitovanje sa melodijama i ritmovima sa Trinidada na albumima među kojima su Caribbean Roots i The Rich Are Only Defeated When Running for Their Lives. Pored toga, napisao je romane poput Kiča, fiktivne biografije pevača kalipsa Lorda Kičenera, koji je Kolin Grant u prikazu u Gardijanu pohvalio zbog proze “jednako žestoke kao što je bio svet u kom je živeo Kič”.

Ali Džozef je pesnik do srži, kaže, i verovatno se kroz svoju poeziju dotiče svoje najteže teme: u Sonetima za Alberta obračunava se sa odsustvom oca u mladosti.

“Moj tata mi je uvek bio muza”, kaže. Pošto nije bio tu kada je Džozef bio dete, “postao je neka vrsta skoro mitološke ličnosti”.

Svog oca se seća kao nekoga ko je bio “veoma harizmatičan i veoma zabavan”, kao nekoga koga je uvek jedva čekao da vidi. “Bilo bi to nekako slično onim likovima heroja koji se vraćaju iz pustinje”.

Kada je Džozefov otac umro 2017. godine, sin je počeo da razmišlja o pisanju zbirke soneta o njemu i, nakon što je formu blago prilagodio tome da pesme zvuče muzikalnije, ishod su Soneti za Alberta. Osim pesama, knjiga sadrži i brojne fotografije Džozefovog oca.

Soneti za Alberta foto: Promo

“Pokušao sam da pronađem smisao u njegovom odsustvu tako što sam sve uspomene na njega, sve čega sam mogao da se setim, onoliko koliko sam to mogao da izrazim, smestio u istu zbirku”, priča Džozef.
“Zbirka ne predstavlja nužno njega”, dodaje. “Ali deluje kao da je on sada zauvek u toj knjizi. Tako više nije onaj lik koji nije prisutan u mom životu, veoma je tu za mene u mom delu”.

Pisanje pesama bio je način da “stavi oca na njegovo mesto”, kaže, i da pokuša da pronađe “snage da ga voli”, što je bio “težak proces, pošto on nio bio sjajan otac”.

Ova zbirka je veoma lična, ali njena moć je u tome što je “brutalno iskrena”, uveren je Džozef. “Govorim o telu svog oca i osećaju dodira njegovih grudi, a takve stvari su lične, ali su i univerzalne. Svako je to doživeo ili će u nekom trenutku to osetiti”.

Osim u univerzalnost, Džozef je ubeđen i da su karipski pesnici “istoričari i biografi ljudi” iz tog dela sveta, jer je “mnogo naše prošlosti izgubljeno i mnogo nje nam je oduzeto”.

Mislim takođe da je život na Karibima u širem smislu u samom središtu onoga što podrazumevamo pod ljudskim”, kaže. “Ako neko želi da sazna šta to znači biti postmoderan ili postkolonijalan, neka pogleda Karibe. Karibi su mikrokosmos. Sve što možete da vidite u svetu, imigracije, migracije, klimatske promene, teme vezane za pol, sve to možete pronaći nabijeno na Karibima”.

Džozef je i predavač. Predaje kreativno pisanje na Kings koledžu u Londonu. Držanje predavanja znači i to da mora da čita savremena dela, kaže, a među omiljenim knjigama koje je skorije pročitao su Blagoslovena bila ćerka koju je odgajio glas u njenoj glavi Varsan Šajr i memoari Freda D’Aguiara Godina kuge.

“Kako su godine prolazile shvatao sam da biti pesnik znači imati poseban pogled na svet, poseban pogled na jezik i svet zasnovan na jeziku”, kaže. “Pokušavate da nađete novi način svaki put kada pokušate da objasnite šta to znači biti čovek”.

Piše: Sara Šafi
Izvor: Guardian
Priredio i preveo: Matija Jovandić

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: