Zapisi iz izmeđice – Sauronovo oko u Južnom Londonu

Dugački Walworth road u južnom Londonu počinje neboderom Strata, koji neodojivo podseća na Saurunovo oko. Kula koja nas, odmetnike, posmatra, krak jednog od bankarskih centara sveta čuvenog Sitija, koji je prešao reku i proglasio početak jednog novog vremena za Južni London. Ovaj deo grada je istorijski bio namenjen i naklonjen svim bićima koja rado žive u izmeđici, od glumaca i pisaca (nije čudo da je Šekspirov Globe upravo na ovoj strani reke), seksualnih radnika, robova, imigranata.

Zbog blizine Sitija, bankari su ovde bacilli svoje oko i počelo je preuređivanje, uglančavanje, cene nekretnina rastu, a tradicionalni stanovnici, odmetnici, prinuđeni su da se sele dalje od centra moći. Ok, potpisujemo mi peticije, borimo se za naše parkove i za veći procenat pristupačnih domova koji bi bili ponuđeni u stambenim kompleksima građenim na zemljištu koje opština prodaje šakom i kapom bogatim investitorima.  Čak smo za prvi maj organizovali Magic Communist Society (magc for everyone!), čitali smo poeziju i bacali čini za više Libertas svim dušama ovoga sveta.  Ali promena je neumoljiva, a jedina magija se nalazi u tome koliko smo u stanju da romantizujemo to “prazno nebo nad nama”.

Dok hodam Walworth ulicom, koja je puna ljudi u sred belog radnog dana (Libertas!), sudaram se sa raznoraznim invalidima i njihovim metalnim pomagalima za hodanje, alkosima, zavisnicima, prosjacima, korisnicima socijalne pomoći, živopisnim ludacima, krezubim šetacima pit bulova na debelim lancima, urednim koknijima obučenim u navijačke dresove koji su se uputili u jednu od retkih radnji gde mogu da se kupe jegulje u želeu i pire od graška, vitkim Jamajkancima i njihovim pajpovima – Hey, hi, whats up man, hows goiN, have someFing for me, hows your little one, bye, c ya around…” – Hodam i razmišljam kako je sve teže ostati u izmeđici, tamo gde Sauronov pogled ne doseže.

Onda mi na pamet pada Eight Finger Eddie, sin jermenskih imigranata iz Istanbula koji su se doselili u Boston. Jedan od najpoznatijih hipika, rođen sa tri prsta na desnoj ruci, koji je zapadu otkrio Gou i postao svojevrsni guru, idol svih onih koji su želeli da pobegnu od zahtevnog Sauronovog pogleda. Jedna od njegovih najčuvenijih rečenica je sigurno ova – I consider every day of my life that I don’t work a day of success! – (Svaki dan svog života, koji provedem ne radeći, smatram uspešnim!)

Mislio je na rad za novac, rad koji nekome drugome ostvaruje profit, a radniku nekakvo preživljavanje i par dana kontrolisanog, dopuštenog odmora.

I zapravo uvek mi krene takav tok svesti svaki put kad pomislim da je možda krajnje vreme da nađem neki posao… Plaćeni posao… Jebeš poeziju i umetnost, daj da nađem neke pare…

Onda mi dotrči moja prijateljica M, jedna od dve osobe koja je učinila da se u Londonu osećam kao kod kuće i saopšti mi da od danas više ne radi  4 dana u nedelji, već samo 3.

Ja je pitam da li joj je to dovoljno, a ona odmahne u svom divnom i energičnom stilu – Ma znaš šta, ja sam otkrila da mi novac zapravo uopšte nije potreban, hoću da slikam! – I onda ona umre od smeha, a sa njom i ja, u mom izlizanom džinsu koji sam kupila pre 10 godina i odemo na neko otvaranje izložbe gde je piće za Dž. Još jedan dan je prošao OK, opet smo preživeli (Sauron: 0 – mi: 1), odlažem za sledeću nedelju potragu za poslom i odluku o tome šta ću da budem kad izađem iz izmeđice, šta ću da budem kad porastem. Do tada – ne javljam se na telefon.

Za sada sam samo, za sistem, potpuno beskorisna pesnikinja.

ana seferović

 

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: