UKORENJENOST U NEPRIPADANJU (Uglješa Šajtinac, „Bien modestes présents“) „Bien modestes présents“ predočava životnu priču o običnim ljudima čiji individualni mikrokosmosi čine svet ovakvim kakav jeste; čudnim, tajanstvenim, surovim, lepim, tužnim...

Odnedavno se srpska književnost može pohvaliti još jednim prevodom značajnog svog predstavnika na jedan od tzv. velikih svetskih jezika. Izdavač tog prevoda, međutim, nije inostran već domaći, a reč je o beogradskoj izdavačkoj kući IPC Media, koja je u poslednje vreme objavljuje prevode evropskih pisaca u saradnji sa programom Kreativna Ecropa Evropske unije kroz projekat „Objedinjujuća snaga različitosti: evropska književnost kroz vreme, žanrove i jezike“. Plod te saradnje je, dakle, u ovom slučaju obratan od uobičajenog – roman „Sasvim skromni darovi“ romansijera, pripovedača i dramskog pisca Uglješe Šajtinca iz 2011 – iste te godine uvrštenog u uži izbor za NIN-ovu nagradu i ovenčanog Vitalovom nagradom Zlatni suncokret za najbolji roman godine i nagradom “Bora Stanković” za najbolju proznu knjigu godine, te i Nagradom za književnost Evropske unije 2017, objavljen je na francuskom jeziku – pod naslovom „Bien modestes présents“ – u prevodu Brižit Mladenović (Brigitte Mladenović).

Reč je o epistolarnom i porodičnom romanu, dijalogu sačinjenom od korespondencije i-mejlom dvojice braće, Živojina i Vukašina, koje spajaju izrazita međusobna ljubav, privrženost porodici, muzički ukus i zapitanost nad mnoštvom pojava svetske i domaće savremenosti i istorije, a razdvajaju ih generacijska pripadnost, životni putevi, ali pre svega – Atlantski okean. Evociranjem sećanja iz porodičnog života i razmenom svedočanstava o (ne)uobičajenim zgodama iz njujorško-čikaške, odn. novosadsko-banatske svakodnevice, braća se upuštaju u razmatranje kulturoloških i ideoloških razlika između Istoka i Zapada, sagledavanje istorijskih promena iz perspektiva ustajale provincije i ultimativne metropole, a nadnose se i nad problematikom iskustva prognanosti u odnosu na ono čemu se suštinski pripada i nepripadanja sredini u kojoj se obitava, čime se roman svrstava i u krug dela koja obrađuju jedan od specifikuma (ne samo moderne) srpske književnosti – motiv seoba.

„Bien modestes présents“  predočava životnu priču o običnim ljudima čiji individualni mikrokosmosi čine svet ovakvim kakav jeste; čudnim, tajanstvenim, surovim, lepim, tužnim, sluzavim, zanimljivim, nezanimljivim, uznesenim, vedrim, uskomešanim, erotičnim i sve to kroz prizmu američke i srpske, odnosno njujorške i banatske svakodnevnice. Ovaj kratki roman poetičnog naslova nosi u sebi, i u određenom smislu sažima osnovne karakteristike dosadašnjeg kreativnog rada Uglješe Šajtinca (VOK ON, Čemer, Nada stanuje na kraju grada, Hadersfild, itd…). Jedna od najvažnijih osobina Šajtinčevog pripovedanja jeste pregledno oblikovanje priče. On pripoveda brzo, ekonomično, poetično, ali pri tom ne insistira na jezičkoj izbrušenosti izraza po svaku cenu, već se ona sama pesnički rađa i apsolutno je savršena. S obzirom da je u pitanju pisac koji pripada generaciji odrasloj na popularnoj kulturi u romanu se čitalac susreće sa brojnim referencama na nju, a delovi romana mogu se smatrati i svojevrsnim srpskim uvodom u post-rok, muzički žanr, ali i kao vrata velikom preporukom za slušanje sastava Low..

Ono što je Vesna Radman napisala u svojoj kritici „Sasvim skromni darovi“ pri objavljivanju romana u Srbiji, sada se može primeniti i na španske čitaoce: Bien modestes présents’ ne bave se samo razmenom informacija i iskustava između dva brata rasuta na dva kontinenta, već se bave dijalogom, odnosno generacijskim sukobom, različitim shvatanjem istorije, dijalogom između Istoka i Zapada, starog i novog. Kroz fizički ogromnu razdaljinu između braće, Šajtinac simbolički govori o ogromnim, ali premostivim razlikama. On najpre govori o razlici u godinama, kulturama, ideologijama, životnim prilikama, mentalitetu i na kraju o sudbini.

„Izuzimajući raznovrsnost Šajtinčevog stvaralaštva u pogledu forme, njegova dela imaju jednu zajedničku temu. Reč je o osećaju prognanosti iz onog što ti suštinski pripada i nepripadnost tamo gde se nalaziš. Ono što Šajtinca najviše zaokupljuje – gde se mi to nalazimo i šta uopšte tamo tražimo – označeno je na različitim ravnima romana, od emigracije likova do veoma malih pomeranja, odnosno mirovanja u svom životnom prostoru.“

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: