Šta čitaju oni koji pišu: Katja Grcić U pravilu se rijetko vraćam autorima i knjigama, moglo bi se reći da sam neofiličarka. Iznimka su bajke i priče, poglavito različiti varijeteti istih priča diljem svijeta, kaže Katja Grcić, pesnikinja, dramska spisateljica i prevoditeljka.

Vaše najranije sećanje na knjigu i čitanje?

Slikovnice s ruskim bajkama. Ilustracije na kojima su žene prelijepe, a muškarci uvijek negdje idu, odlaze, vraćaju se ili češće ipak ne. Zatim snijeg, hladnoća, saonice, šubare, fatalna neka imena poput Aleksej, Vasilij, Sergej. Dramatični zaokreti, melankolija. Već sam odlučila da ću kad budem jako stara učiti ruski. To je moj plan za starost, povratak u djetinjstvo. 

Koju knjigu biste nazvali knjigom vašeg odrastanja?

Mi djeca s kolodvora Zoo. Fotografije u njoj. Osjećaj da sve to uopće nije toliko daleko koliko se naizgled čini. I nije bilo – Split devedesetih.

Kom piscu/spisateljici (ili knjizi) se redovno vraćate i zašto?

U pravilu se rijetko vraćam autorima i knjigama, moglo bi se reći da sam neofiličarka. Iznimka su bajke i priče, poglavito različiti varijeteti istih priča diljem svijeta, feministička i psihoanalitička tumačenja istih, njihove subverzivne adaptacije – izvedbene ili literarne.

Knjiga koju nikako niste uspevali da pročitate do kraja?

Bulgakov, Majstor i Margarita. Ostalo mi je još stotinjak stranica. Ali ne odustajem.

Knjiga koju biste voleli da je nikada niste pročitali?

Ako mi je nešto baš jako dosadno ne osjećam pritisak da s tim “moram” nastaviti. Jednostavno prestanem čitati. To dokida naknadno žaljenje. Osim toga, ima nešto vrijedno i u čitanju knjiga koje nam se ne sviđaju, neki se uvidi i time dobiju. Je ne regrette rien.

U svetu kojeg književnog dela biste voleli da živite?

Nemam poriv za tom vrstom eskapizma. Svijet u kojem živimo jednako je brutalan koliko i magičan, utopije i distopije koegzistiraju nam pred nosom. 

U kojim situacijama zažalite što nemate knjigu pri ruci?

Otkad imam Kindle, ni u jednoj. Uglavnom ga imam sa sobom i na njemu je podosta polu-pročitanih knjiga. 

Da imate svoju izdavačku kuću, koju knjigu, ili kojeg pisca/spisateljicu biste prvo objavili?

Znanstvenu knjigu Fabia Vighija, Unworkable. 

Koju knjigu biste voleli da ste vi napisali?

Gotovo sve što su napisale Zadie Smith i Delphine de Vigan.

Opšteprihvaćeno remek-delo koje vam se nije svidelo? I zašto?

Ne znam koliko je to općeprihvaćeno remek-djelo, ali recimo Tko je ubio mog oca, Edward Louis. Stilski loše, žrtveni narativ, senzacionalistički naslov. Manjak humora, imaginacije, jezične vještine. Aproprijacija klasne borbe i queer afirmacije koja ne seže dalje od narcističkog radijusa. 

Za koje knjige (autora/ku) mislite da ste ih otkrili prekasno?

Mislim da nam sve knjige u život ulaze pravovremeno. Baš kao i ljudi. 

Da možete da priredite večeru za pet pisaca/spisateljica, bez obzira na to odakle su i da li su vaši savremenici, ko bi se našao za stolom? 

Maya Angelou, Zadie Smith, Oe Kenzaburo, Alan Ball, Michel Houellebecq. Čini mi se da bi to bio idealan omjer duhovnosti, erudicije, humora i razvrata.

Kako obeležavate zanimljive delove u knjizi: beleške na marginama, “uši”, podvlačenje markerima ili…?

Na marginama označavam odlomke ili crtkaram malena, nikad do kraja zatvorena srca. Ostavljam smajliće ako sam negdje baš “crkla od smijeha” i tome slično. Ponekad našvrljam i kakav sočan komentar. Primjerice, prije nekoliko godina sam počela čitati knjigu Alaina de Bottona, prijevod je bio toliko loš tako da nisam odmakla dalje od prvog poglavlja. Na stranici gdje piše „preveo taj i taj“ dopisala sam ispod “da, i to loše”. Nisam si mogla pomoći. Uvijek naravno olovkom, olovka je imperativ nježnosti za dijalog s knjigom, ali i njezinim budućim čitateljima. Jednom sam prijatelja iz Berlina molila da mi u knjizi koju će mi poslati poštom na više mjesta ostavi neka svoja opažanja ili crtkarije. Zabavljaju me takve stvari. 

Koju biste knjigu poneli na pusto ostrvo, a koju na odlužene doživotne zatvorske kazne?

Sumnjam da bih na pustom otoku čitala knjigu. Vjerojatno bih se bavila ribolovom, ronjenjem na dah, učenjem jezika biljaka. Na odsluženje zatvorske kazne ponijela bih nešto najdeblje što bih mogla pronaći o zen budizmu. 

Šta trenutno čitate?

Marka Pogačara, Adolfove uši, Jaroena Peetersa, And than it got legs, Jörga H. Gleitera, Architecturtheorie zur Einführung. Što se Markovih berlinskih zapisa tiče, imam snažan poriv završiti ovaj intervju s njegovim nadnaravno lijepim citatom: “Kao maleno srce kucka negdje u meni osama, osveta nađenog vremena, tihi Čehov”.

Ostale priloge iz naše rubrike “Šta čitaju oni koji pišu” možete pročitati ovde.