U svetu u kome se o pisanju često govori kao o mitu ili „pozivu“, četiri velika imena savremene književnosti nude prizemne, praktične i često brutalno iskrene savete. Zejdi Smit, Kurt Vonegat, Margaret Atvud i Nil Gejmen pišu o disciplini, sumnji, radu i istini – bez romantike, ali s mnogo iskustva.
Zejdi Smit: 10 dobrih spisateljskih navika
- Dok si još dete, vodi računa da čitaš mnogo knjiga. Troši više vremena na to nego na bilo šta drugo.
- Kada odrasteš, pokušaj da svoje tekstove čitaš kao stranac, ili još bolje, kao neprijatelj.
- Ne romantizuj svoju „vokaciju“. Ili umeš da pišeš dobre rečenice ili ne umeš. Ne postoji „spisateljski način života“. Jedino što je važno jeste ono što ostane na stranici.
- Izbegavaj sopstvene slabosti. Ali čini to bez ubeđivanja sebe da ono što ne umeš da radiš nije vredno truda. Ne maskiraj sumnju u sebe prezirom.
- Ostavi pristojan vremenski razmak između pisanja i uređivanja teksta.
- Izbegavaj klike, bande, grupe. Prisustvo mase neće učiniti tvoje pisanje boljim nego što jeste.
- Radi na računaru koji nije povezan sa internetom.
- Štiti vreme i prostor u kojima pišeš. Drži sve podalje od toga – čak i ljude koji su ti najvažniji.
- Ne mešaj počasti sa postignućem.
- Govori istinu kroz kakav god veo ti se nađe pri ruci – ali je govori. Pomiri se s doživotnom tugom koja dolazi iz činjenice da nikada nećeš biti do kraja zadovoljan.
Kurt Vonegat: 8 osnovnih pravila kreativnog pisanja
- Koristi vreme vreme potpunog neznanca tako da on nema osećaj da mu je ono protraćeno.
- Daj čitaocu bar jednog junaka za koga može da navija.
- Svaki lik mora nešto da želi – makar to bila samo čaša vode.
- Svaka rečenica mora da uradi jedno od dvoje: ili da otkrije karakter, ili da gura radnju napred.
- Počni što bliže kraju.
- Budi sadista. Koliko god da su tvoji glavni junaci slatki i nevini, dopusti da im se dogode strašne stvari – kako bi čitalac video od čega su napravljeni.
- Piši da bi zadovoljio jednu jedinu osobu. Ako, slikovito rečeno, otvoriš prozor i vodiš ljubav sa celim svetom, tvoja priča će dobiti upalu pluća.
- Pruži čitaocu što više informacija, što je ranije moguće. Do đavola sa napetošću. Čitalac treba toliko jasno da razume šta se, gde i zašto dešava, da bi mogao sam da dovrši priču, ukoliko bi bubašvabe pojele poslednjih nekoliko strana.
Najveća američka spisateljica kratkih priča moje generacije bila je Flaneri O’Konor (1925–1964). Prekršila je gotovo svako moje pravilo – osim prvog. Veliki pisci to obično rade.
Margaret Atvud: 10 ideja za pisce
- Ponesi olovku da pišeš njom u avionu. Hemijske cure. Ali ako se olovka polomi, ne možeš da je zarežeš, jer noževi nisu dozvoljeni. Stoga: ponesi dve olovke.
- Ako se obe polome, možeš grubo da ih zarežeš metalnom ili staklenom turpijom za nokte.
- Ponesi nešto na čemu ćeš pisati. Papir je najbolji. U krajnjoj nuždi poslužiće i komadi drveta – ili sopstvena ruka.
- Ako pišeš na računaru, uvek zaštiti novi tekst fleš-memorijom.
- Radi vežbe za leđa. Bol odvlači pažnju.
- Drži pažnju čitaoca. (To će verovatno ići lakše ako umeš da držiš sopstvenu.) Ali ne znaš ko je čitalac, tako da je to kao da u mraku gađaš ribu praćkom. Ono što fascinira A, B-a će smrtno smoriti.
- Najverovatnije su ti potrebni tezaurus, osnovni priručnik iz gramatike i osećaj za stvarnost. Ovo poslednje znači: nema besplatnog ručka. Pisanje je posao. Takođe je i kocka. Ne dobijaš penziju. Drugi ti mogu malo pomoći, ali – u suštini – sam si. Niko te ne tera da ovo radiš: sam si izabrao, zato nemoj da kukaš.
- Sopstvenu knjigu nikada ne možeš da čitaš s onim nevinim iščekivanjem prve, izvrsne stranice novog štiva, jer si je ti napisao. Bio si iza kulisa. Video si kako su zečevi prošvercovani u šešir. Zato zamoli jednog ili dvoje prijatelja-čitalaca da je pročitaju pre nego što je pošalješ bilo kome u izdavaštvu. Taj prijatelj ne bi trebalo da bude neko s kim si u romantičnoj vezi – osim ako želiš da raskinete.
- Ne sedi nasred šume. Ako si se izgubio u zapletu ili si blokiran, vrati se do mesta gde si pogrešio. Onda kreni drugim putem. I/ili promeni lice. Promeni glagolsko vreme. Promeni prvu stranicu.
- Molitva možda pomogne. Ili čitanje nečeg drugog. Ili stalna vizualizacija svetog grala – gotove, objavljene verzije tvoje blistave knjige.
Nil Gejmen: 8 dobrih spisateljskih praksi
- Piši.
- Ređaj jednu reč za drugom. Pronađi pravu reč i zapiši je.
- Završi ono što pišeš. Šta god da moraš da uradiš da bi završio to, završi ga.
- Ostavi tekst na stranu. Zatim ga pročitaj kao da ga nikada ranije nisi čitao. Pokaži ga prijateljima čije mišljenje poštuješ i koji vole takvu vrstu teksta.
- Zapamti: kada ti ljudi kažu da nešto ne valja ili da im ne funkcioniše, gotovo uvek su u pravu. Kada ti tačno kažu šta je pogrešno i kako to treba popraviti, gotovo uvek greše.
- Popravi tekst. I zapamti da ćeš, pre ili kasnije – pre nego što ikada dostigne savršenstvo – morati da ga pustiš, da se kreneš dalje i počneš da pišeš sledeću stvar. Savršenstvo je kao jurenje horizonta. Nastavi da se krećeš.
- Smej se sopstvenim šalama.
- Glavno pravilo pisanja jeste da, ako to radiš s dovoljno sigurnosti i samopouzdanja, dozvoljeno ti je da radiš šta god želiš. (To možda važi i za život, ne samo za pisanje. Ali za pisanje svakako važi.) Zato napiši svoju priču onako kako zahteva da bude napisana. Piši je iskreno i ispričaj je najbolje što umeš. Nisam siguran da postoje još neka pravila. Barem ne ona koja su zaista važna.
Izvor: writingclasses.com
Prevod: Danilo Lučić
Pročitajte i 11 zapovesti pisanja Henrija Milera.
Lepi stranac: beleške iz revolucije kreativne AI