Pronalazim Beograd na toj karti – Anisur Rahman

Anisur Rahman
Pronalazim Beograd na toj karti

Jednostavan odgovor na teško pitanje; Možeš me smatrati izdajnikom;
Možeš me tužiti zbog svoje moći i ponosa…

Možda ćeš se iznenaditi i zbuniti ako ti je stalo. 
Kako možeš imati zemlju ako nemaš dom?
Ako si gladan, svoju zemlju smatraš mrtvačnicom.

Hajde da idemo u muzej geografskih karata; Ne hvala.
Nije mi stalo do toga ako ne mogu da verujem tvom pogledu.

Kad počnem da gubim razum; majka mi kaže:
Hoćeš li se urazumiti, dete?
Hoćeš li biti zreo čovek?
Hoćeš li razviti osećaj za materijalno?

Kažem mami: Kako rastem, iz dana u dan,
Ostajem putnik koji gubi osećaj za pravac;
Putujem iz jedne zemlje u drugu, od jedne do druge staze
Pronalazim staze koje su veće od zemalja. Da li je život šećerna vuna?

Majka je moja prva žena, majka je moja prva zemlja;
Mnogo žena, mnogo lica, mnogo staza u jednom životu.
Padam po svojim stazama. Moja zemlja raste i raste;
Pokušavam da ubedim svoj mozak; on me izaziva:

‘Kako uporno bivaš tako lakomislen,
ignorišući svoje oči, pronalaziš mane u svom mozgu?’
Ne mogu da se svađam sa mozgom. Predajem se.

Lak odgovor na teško pitanje:
Da li imam neku bolju zamenu?

‘Gde je tvoja zemlja? Gde je tvoj dom?’

Život je moja ljubav, žena je moja kuća; ja putujem.
To je “kuća za igranje”, možete je zvati i Banga, južna ili severna;
Možete je zvati Švedska ili Bangladeš;
Ima li kraja zemlji o kojoj govorim?
Iznenadićete se i reći da pričam gluposti?

Sve one greške koje pronalazite na kartama;
Dokumenti mogu biti pravi i lažni, prosta politička jednačina.
Mnogo zemalja nastaje; mnogo zemalja nestaje:
Kad tu činjenicu osvestim,
Posvetim se tome da opravdam značenje zemlje
u osmesima i plaču ljudi. 

Ko sam ja? Ko si ti?
U cvatu naših osmeha;
U zovu našeg plača;
Hajde da se udružimo i napravimo hor.
Tako znam da zemlja raste i raste. 
Možda će ti slučajno izleteti rečenica: 
Kakve lažne priče volim da pričam.
 ‘Možda ćeš me pitati, “Imaš pasoš, imaš ime i adresu.’
Da, vidim kako možeš da napraviš grešku. . .
Ovo je privid svetlosti i senke pod imenom Anisur Rahman.
                                                           Veruj mi, iza ovog imena nema nikog. 

Sad, možda ćeš se uznemiriti zato što sam toliki idiot:
Kako jednostavno odbijam pasoš i zemlju.

Slušaj me—
Zašto stalno pričaš o zemlji?
Da li znaš? Gde nema straha od supermoći;
Koliko lica i sećanja iz koliko gradova
Koji potvrđuju svoju suverenost u mojoj glavi
                                            a karta raste i raste?

Sad možeš da izgubiš strpljenje i kažeš,
’Dosta je, pusti to’.
Gde je tvoje selo? Gde je tvoj grad?’

Stvarno mi praviš problem.
Ako možeš da pronađeš selo Digar Baid na Guglu, pokušaj.
Sad možeš da izgubiš strpljenje i kažeš, pričam besmislice.

Nakon tog sela preko Dake i Delhija
putujući u tolike velike gradove u toliko zemalja,
Kad god mi na um padnu sećanja iz detinjstva.
U njima pronađem odgajenu maštu
                  Ja sam prodavac snova- 

Pronalazim u sebi selo koje sam napustio da bih preživeo, prestonicu u centru zemlje; čak
i Beograd pronalazim na toj karti u svom mozgu #

Beograd: 28. jul 2015.

(s engleskog prevela: Ana Pejović)

[alert type=”e.g. warning, danger, success, info”] Anisur Rahman_Photo credit to Magnus Hjalmarson NeidemanAnisur Rahman (1978) je pisac, pesnik i esejista poreklom iz Bangladeša. Poslednjih godina on živi u švedskom gradu Upsali. Studirao je bengalski i engleski jezik, književnost, istoriju, film i studije drame na Univerzitetu u Daki i Univerzitetu u Stokholmu. Debitovao je 2003. zbirkom pesama Empty Glass. Tokom meseca jula gost je Krokodilove rezidencije za pisce u Beogradu. Bangladeš je napustio pre šest godina nakon što je, zbog svojih otvorenih sekularističkih stavova, primio niz pretnji od radikalnih islamističkih grupa. Da ove pretnje nisu bile samo prazne reči dokaz je nemila sudbina njegovog kolege, bangladeškog blogera Anande Bižua Daša koji je, nakon što su švedske vlasti odbile njegov zahtev za šengensku vizu, na smrt posečen mačetama na pragu svoje kuće. Počinioci ovog zločina do danas nisu uhvaćeni i predati zakonu.

Poezija Anisura Rahmana duguje tradiciji koju su uspostavili klasični bengalski pesnici poput legendarnog Rabindranata Tagore, ali i nama nešto manje poznatih ali za bengalsku kulturu gotovo jednako važnih pesnika poput Kazija Nazrula Islama i Mišela Madhusudana Dute. U gotovo klasičnoj formi, on predstavlja savremenu umetnost Bangladeša u najboljem mogućem svetlu. [/alert]

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: