Šta čitaju oni koji pišu: Jovana Milovančević "U detinjstvu sam se uvek igrala sa knjigama, pravila od njih neke objekte, figure, cepala ih, pisala po njima", priseća se Jovana Milovančević, novinarka kulturno umetničke redakcije Radio Beograda 2.

Vaše najranije sećanje na knjigu i čitanje?

U detinjstvu sam se uvek igrala sa knjigama, pravila od njih neke objekte, figure, cepala ih, pisala po njima. Prva sećanja na čitanje u vezi su sa jednom lipom u dvorištu koja je imala ogromnu krošnju, pa sam se tu obično pela i čitala. 

Koju knjigu biste nazvali knjigom vašeg odrastanja?

Neka vrsta usmene knjige mog detinjstva mogu biti epske pesme koje je moja baka znala napamet i stalno ih pričala. Neke od njih sam naučila i pre nego što sam počela da čitam. 

Kom piscu/spisateljici (ili knjizi) se redovno vraćate i zašto?

Vraćam se mnogima kada se umorim od raznovrsnosti knjiga koje svakodnevno čitam. Recimo, često čitam glasno Nastasijevićeve pesme, bez ikakvog povoda. 

Knjiga koju nikako niste uspevali da pročitate do kraja?

Uvek pročitam do kraja, koliko god da mi se ne sviđa.

Knjiga koju biste voleli da je nikada niste pročitali?

Onu koja nije pisane iz autentične potrebe. Čak mi je i loše napisana knjiga draža od neiskrene. 

U svetu kojeg književnog dela biste voleli da živite?

Nisam sigurna da bih uspela da izdržim intenzitet svojih omiljenih knjiga, tako da bih se selila iz jedne u drugu, iako ne znam kako bi izgledali odlasci i novi susreti. Za početak bih možda do onih pisaca magijskog realizma, tu su prelasci iz sveta u svet najlakši. 

U kojim situacijama zažalite što nemate knjigu pri ruci?

U redovima koje stalno čekam, u prevozu ne jer volim da posmatram okolinu.

Da imate svoju izdavačku kuću, koju knjigu, ili kojeg pisca/spisateljicu biste prvo objavili?

Knjigu jednog svog prijatelja, za koju verujem da će biti odlična. 

Koju knjigu biste voleli da ste vi napisali?

Svoju knjigu koje još uvek nema. 

Opšteprihvaćeno remek-delo koje vam se nije svidelo? I zašto?

Bojim se da ovo kažem. Nisam sigurna da sam u pravu. 

Za koje knjige (autora/ku) mislite da ste ih otkrili prekasno?

Mnoge. Sjenkjeviča sam, na primer, prvi put čitala ovog leta i jedva čekam da nastavim.

Da možete da priredite večeru za pet pisaca/spisateljica, bez obzira na to odakle su i da li su vaši savremenici, ko bi se našao za stolom? 

Džojsa –  da nas sve zajedno osmisli, Dostojevskog – da nas suoči sa sobom, Filipa Višnjića  – da da susret bude epski, Sofokla – da tokom večeri dođemo do kraja svega, Rastka Petrovića – da se vratimo onamo gde je najlepše. 

Kako obeležavate zanimljive delove u knjizi: beleške na marginama, “uši”, podvlačenje markerima ili…?

Podvlačim, precrtavam, crtam po knjigama, sve u svemu, nisam previše pažljiva. Bitne delove obično prepisujem, ali na različita mesta, pa onda te papire gubim. Često ne znam odakle sam šta prepisala, pa onda stalno nešto rekonstruišem. 

Koju biste knjigu poneli na pusto ostrvo, a koju na odlužene doživotne zatvorske kazne?

Nisam sigurna da mi je jedna knjiga dovoljna za takva mesta, ne zbog dužine boravka, već zbog intenziteta. 

Šta trenutno čitate?

Ponovo Bašlara i svaki put ga sve više volim. 

Ostale tekstove iz naše rubrike “Šta čitaju oni koji pišu” možete pročitati ovde.

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: