U najužem izboru, od 185 romana objavljenih do kraja 2024. godine, našli su se i romani Duž oštrog noža leti ptica Tanje Stupar Trifunović (“Laguna”), Lutam sad mrtav svetom Borivoja Gerzića (“Rende”) i Limeni lijes za Zaimović Zejnu Muharema Bazdulja (“Kosmos”).
O laureatu 71. NIN-ove nagrade za roman godine odlučivao je žiri u sastavu: Tamara Mitrović, Adrijana Marčetić, Vladimir Gvozden, Mladen Vesković i Aleksandar Jerkov (predsednik). Za roman NGDL glasali su Jerkov, Vesković i Adrijana Marčetić, Gvozden je glasao za Bazduljev roman, dok je Tamara Mitrović glasala za Gerzićevo delo.
“Roman NGDL već u svom neobičnom naslovu (iza kojeg se krije poruka „Ne daj golubu da leti“) traži da se promeni perspektiva iz koje se umetnički oblikuje istorijska građa iz devedesetih godina prošlog veka. Osnovni poetički ugao ovog romana pripada dugoj tradiciji komičnog romana, kakvih je inače u srpskoj književnosti bilo malo. Elementima vedrog humora, a ne crnohumorno, kao u nekoliko zapaženih romana prethodnih godina, sa smislom za cinizam i sarkazam, ponekad urnebesno, groteskno, ovaj roman donosi još jedan važan aspekt savremene srpske književnosti”, navedeno je u odluci žirija.
Marinko Arsić Ivkov (Stapar, 1950) autor je romana Čemu nova kritika (1975), Čaruga (1982) i Bački Don Kihot (1990), nekoliko knjiga priča i ogleda, publicističke knjige Smrt princa pesnika o Branku Miljkoviću i TV drame Šta se dogodilo sa Filipom Preradovićem u režiji Slobodana Šijana, a priredio je i izabrana dela Dragiše Vasića i više antologija, među kojima i Antologiju srpske udvoričke poezije (1989), za koju je dobio nagradu “Miloš Crnjanski”.
NGDL je “jedan skroz neobičan roman o neobičnoj poteri”, navodi izdavač (Niški kulturni centar), dodajući da je to “Priča o nama, sada, da li mi tražimo ili nas jure, da li se sve ovo dešava samo da bismo sreli sebe”.
NIN-ova nagrada, pored plakete i novčanog dela, donosi i povećanu vidljivost autora i dela, što najčešće znači i veće tiraže izdavaču. Sa druge strane, izbor romana godine u proteklih sedam decenija često je povlačio i različite polemike u javnosti. O dodeli nagrade odlučuje žiri većinom glasova, a odluke su do sada retko bile jednoglasne. Dodatnu neizvesnost unela je prošle godine i promena vlasništva nad nedeljnikom Nin i odlaska skoro kompletne dotadašnje redakcije, pa se postavljalo i pitanje budućnosti priznanja.
Nagrada kritike za roman godine, kako zvanično glasi naziv ovog priznanja, prvi put je dodeljena 1954. godine, a dobio ju je Dobrica Ćosić za Korene. Tokom proteklih više od pola veka dodeljivana je piscima sa prostora cele nekadašnje Jugoslavije. Njen trostruki laureat bio je samo Oskar Davičo, dok su dvostruki dobitnici bili Dobrica Ćosić, Živojin Pavlović, Svetislav Basara i Dragan Velikić. Davičo je i jedini laureat NIN-ove nagrade dve godine uzastopno, 1963. i 1964. godine, za romane Gladi i Tajne.
Nagrada je do sada sedam puta dodeljena spisateljicama – Dubravki Ugrešić (Forsiranje romana-reke,1988. godine), Svetlani Velmar-Janković (Bezdno, 1995. godine) Grozdani Olujić (Glasovi u vetru, 2009. godine), Gordani Ćirjanić (Ono što oduvek želiš, 2010. godine), Ivani Dimić (Arzamas, 2016. godine), Mileni Marković (Deca, 2021. godine) i Danici Vukićević (Unutrašnje more, 2022. godine).
Priznanje nije dodeljeno jedino 1959. godine, kada je napravljen presedan “radi stimulisanja kvaliteta”. Za glavnog favorita tada važio je Miodrag Bulatović sa romanom Crveni petao leti prema nebu. Bulatović je 19 godina kasnije ipak dobio NIN-ovu nagradu za roman Ljudi sa četiri prsta (1975).
NIN-ovu nagradu vratili su Danilo Kiš, nagrađen 1972. godine za Peščanik, i Milisav Savić, kome je to priznanje pripalo 1991. godine za Hleb i strah.