Šta čitaju oni koji pišu: Nadija Rebronja “Svaku pesmu moguće je iznova čitati na novi način, svaka pesma i svaki stih mogu biti jedna nova knjiga”, kaže pesnikinja i esejistkinja Nadija Rebronja.

Vaše najranije sećanje na knjigu i čitanje?

Majka mi je čitala Bajke u slici i 365 bajki za laku noć. Knjiga se sećam i kao nečega važnog što se kupovalo u kultnim kompletima na rate i otplaćivalo na kredit.

Koju knjigu biste nazvali knjigom vašeg odrastanja?

Bela griva Renea Gija i knjige o Šerloku Holmsu. Ovo drugo je doprinelo da sam sklona intutitivnom zaključivanju na osnovu detalja, što nije loša osobina za pisca. Takođe, serijal knjiga o Ramzesu i Bartolov Alamut. Iz tih knjiga sam u ranoj dobi shvatila kako se manipuliše politikom i religijom. U srednjoj školi verovatno Sadijev Đulistan.

Kom piscu/spisateljici (ili knjizi) se redovno vraćate i zašto?

Borhesovoj i Pesoinoj poeziji, jer je svaku pesmu moguće iznova čitati na novi način, svaka pesma i svaki stih mogu biti jedna nova knjiga.

Knjiga koju nikako niste uspevali da pročitate do kraja?

Ima ih veliki broj i to je uglavnom savremena aktuelna proza, češće domaća nego strana.

Knjiga koju biste voleli da je nikada niste pročitali?

Nema je.

U svetu kojeg književnog dela biste voleli da živite?

U Vječniku Nedžada Ibrišimovića, tamo bih verovatno bila Egipćanin koji je učestvovao u građenju piramide ili neko ko je rado razgovarao sa Isusom. U 100 godina samoće bih bila neko ko piše istoriju kiše, a u Okeanu more Alesandra Barika bih bila slikarka koja slika more. Ne bih volela da živim u Majstoru i Margariti, iako izuzetno volim tu knjigu, jer mi se čini da sam u njoj već živela i to nije bilo jednostavno.

U kojim situacijama zažalite što nemate knjigu pri ruci?

Uvek imam knjigu pri ruci. Zažalim što nemam punjač, ako mi se potroši baterija na Kindlu.

Da imate svoju izdavačku kuću, koju knjigu, ili kojeg pisca/spisateljicu biste prvo objavili?

Kompletna dela Eduarda Galeana, jer sam sve to pročitala na španskom jeziku ali ne u prevodu.

Koju knjigu biste voleli da ste vi napisali?

Novečento Alesandra Barika i Ko je zgazio gospođu Mjesec Asmira Kujovića.

Opšteprihvaćeno remek-delo koje vam se nije svidelo? I zašto?

Andrićeva proza, izuzev nekih psiholoških pripovedaka kao što je Zlostavljanje. Zato što u toj prozi nema dovoljno poezije. Čitala sam je iz obaveze jer je to neophodna književna informacija i radni zadatak, a ne kao oduševljeni čitalac. To je, svakako, u potpunosti stvar subjektivnog čitalačkog ukusa a ne neki književno-kritički stav.

Za koje knjige (autora/ku) mislite da ste ih otkrili prekasno?

Svakodnevno otkrivam autore i mislim da dolaze baš tada kad treba. Volim da otkrivam autore koji nisu popularni ni nagrađeni. Neke autore sam čitala prerano, pa sam veliki deo čuvene crvene edicije ,,Reč i misao” čitala u osnovnoj školi kada nisam dobro mogla da razumem te knjige. To je verovatno razlog zašto mi otac suptilo ,,zabranjivao” da čitam te knjige u tom uzrastu, li bolje reći odvraćao me od toga, a upravo to je činilo da mi edicija bude još više intrigantna za čitanje.

Da možete da priredite večeru za pet pisaca/spisateljica, bez obzira na to odakle su i da li su vaši savremenici, ko bi se našao za stolom?

Verovatno bi to bila večera nalik na Alisinu čajanku, a pozvala bih i neke filozofe i druge umjetnike. Tu bi bio Borhes, Markes, Dželaludin Rumi, Hafiz, Platon, Derida, Dali, Bunjuel. Dali bi pravio skandale pa bi možda otišao pre dezerta. Savremenike ne bih zvala, s njima sam već podelila dovoljno večera.

Kako obeležavate zanimljive delove u knjizi: beleške na marginama, “uši”, podvlačenje markerima ili…?

Slikam ih i postavim na Facebook.

Koju biste knjigu poneli na pusto ostrvo, a koju na odlužene doživotne zatvorske kazne?

U oba slučaja ponela bih kompletna dela, Borhesova, Pesoina, Galeanova, Barikova, Markesov 100 godina samoće, Holanovu poeziju. Ali onda bi pusto ostrvo i zatvor bili vrlo slični mom svakodnevnom životu.

Šta trenutno čitate?

Antologiju savremene portugalske poezije u izdanju OKF Cetinje i Svetkovinu meksičkog pisca Huana Hose Areole u prevodu Bojane Kovačević Petrović.

Ostale priloge iz naše rubrike “Šta čitaju oni koji pišu” možete pogledati ovde.

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: