Šta čitaju oni koji pišu: Damir Karakaš Na pitanje o najranijem sećanju na knjigu i čitanje, pisac Damir Karakaš odgovara: “Bakin katekizam za početnike. Gledam sliku gdje ljudi u kacigama bodu razapetog Isusa kopljama.”

Vaše najranije sećanje na knjigu i čitanje?

 Bakin katekizam za početnike. Gledam sliku gdje ljudi u kacigama bodu razapetog Isusa kopljama. Po marginama knjige su brojke, to je moj otac računao za koliko će prodati na pijaci telića.

Koju knjigu biste nazvali knjigom vašeg odrastanja?

 Rat i mir. Nismo u selu imali toalet papira pa je jedan susjed u svoj poljski klozet donosio knjige, zabio bi čavao kroz nju, mogao si trgati listove. To je i moja prva biblioteka. Tu sam pročitao puno klasika, falio je stranica, ali zar Borges nije rekao kako se najbolja književnost krije tamo gdje su stvari nejasne.

Kom piscu/spisateljici (ili knjizi) se redovno vraćate i zašto?

 Kafka. Prije par mjeseci zajedno s legendarnom profesoricom Nadeždom Čačinović predstavljao sam na Festivalu svjetske književnosti njegove nanovo prevedene dnevnike, pa sam ga opet pomno iščitao. Inače on je volio Goethea, Strindberga, Kropotkina, i kaže ja ne čitam Strindberga da bih ga čitao, nego da mu stavim glavu na prsa. E to je prava ljubav prema piscu.

Knjiga koju nikako niste uspevali da pročitate do kraja?

 Moja baka sadila je u kantice nafte cvijeće, NAFTA je prva riječ koju sam pročitao. Osim spomenutog katekizma nije bilo knjiga, sve do tog poljskog klozeta, ali tad sam imao već deset godina. U međuvremenu sam našao neki priručnik o karburatorima, ali mislim da ga nisam do kraja iščitao.

Knjiga koju biste voleli da je nikada niste pročitali?

 Kako se ono kaže, poslije čitanja nema kajanja. 

U svetu kojeg književnog dela biste voleli da živite?

 Pa možda u neko vrijeme kad su pisci bili veće face.

 U kojim situacijama zažalite što nemate knjigu pri ruci?

 Otac Prima Levija kad bi odlazio kod krojača, uvijek je tražio da mu na kaputu ušije velike džepove da unutra može nagurati knjige. I ja u džepu uvijek imam knjigu, tako da tih situacija baš i nema puno.       

 Da imate svoju izdavačku kuću, koju knjigu, ili kojeg pisca/spisateljicu biste prvo objavili?

 Nešto od Nathalie Sarraute, to je davno izdala Gradina, jedna mala izdavačka kuća iz Niša. Fantastična autorica, na mnoge je utjecala, pa i na Kiša kod Peščanika.

Koju knjigu biste voleli da ste vi napisali?

 Kad sam bio mali htio sam napisati Junake Pavlove ulice. Tu knjigu nam je učiteljica Azira Cerić čitala za velikog snijega, u školi oko peći.

 Opšteprihvaćeno remek-delo koje vam se nije svidelo? I zašto?

 Pa nikad mi nije nešto legao Hazarski rečnik, za kojeg kažu da je remek djelo. Jednom su pitali Miodraga Bulatovića kakav ti je Pavić, on kaže, kad iz ormara uzmeš košulju, na njoj etiketa sto posto pamuk, to je Andrić, kad uzmeš drugu, na njoj etiketa sto posto sintetika, to ti je Pavić.

Za koje knjige (autora/ku) mislite da ste ih otkrili prekasno?

 Volio bih da sam puno prije otkrio Handkea, imao sam već skoro dvadeset.

Da možete da priredite večeru za pet pisaca/spisateljica, bez obzira na to odakle su i da li su vaši savremenici, ko bi se našao za stolom?

 Ne družim se s piscima, ali ako moram, Cvetajeva, Kiš, Crnjanski, Milena Marković, moja ličanka Marija Čudina.

 Kako obeležavate zanimljive delove u knjizi: beleške na marginama, “uši”, podvlačenje markerima ili…?

 Zapisujem. Kaže Andrić, pisac koji čita a ne zapisuje, kao da čita jednim okom.

Koju biste knjigu poneli na pusto ostrvo, a koju na odlužene doživotne zatvorske kazne?

 Nešto od Dostojevskog za kojega Emil Cioran kaže da je najveći, da je pisac s ogromnim nedostacima i sjajem svetosti. Ili nešto od Tolstoja, jedinog normalnog genija na svijetu.     

 Šta trenutno čitate?

 Don Kihota ponovno. Neki tip ide zajahati na konja, kaže, pomozi mi bože i svi sveci na svijetu, zaleti se, ali bilo je previsoko pa padne na drugu stranu. Onda opet, kaže pomozi mi bože i pola svetaca na svijetu i tad zajaše.

Ostale priloge iz naše rubrike “Šta čitaju oni koji pišu” možete pročitati ovde.