Razgovor u “Parobrodu” povodom 26. godišnjice osnivanja “Udruženja nezavisnih pisaca Jugoslavije”

Uoči obeležavanja godišnjice osnivanja Nezavisnih pisaca Jugoslavije (1989. godine u Sarajevu), 16. decembra od 19 sati u Ustanovi kulture “Parobrod” biće predstavljen projekta “Ne pristajati” (Izdavačka ustanova “Misao”, Novi Sad) autorke Gordane Draganić Nonin.

Uz autorku projekta Gordanu Draganić Nonin, urednicu u časopisu za savremenu kulturu Vojvodine “Nova misao” i dopisnice lista “Danas” iz Novog Sada, o Nezavisnim piscima Jugoslavije govoriće i dvojica inicijatora ovog neformalnog udruženja književnici Vidosav Stevanović i Filip David, uz učešće pesnika Stevana Tontića, koji je bio jedan od osnivača Nezavisnih pisaca. 

Publika će biti u prilici da prvi put, posle četrvt veka, čuje koliko je inicijativa o osnivanju i radu Nezavisnih pisaca bila važna, ne samo za književnost u regionu, nego za celokupnu kulturnu i društvenu javnost Jugoslavije.

Nakon dve godine istraživanja, Gordana Draganić Nonin prikupila je dokumentaciju o ovom važnom događaju, uključujući i osnivačka dokumenta, prepisku i fotografije, za koje je do sada smatrano da su izgubljeni u opsadi Sarajeva.

Koristeći tekstove objavljene u štampi, kao i beleške iz objavljenih i neobjavljenih dnevnika književnika koji su bili osnivači, autorka je objavila temat u najnovijem broju časopisa za savremenu kulturu Vojvodine “Nova misao” zahvaljujući kojem je “na svetlost dana”, izneto niz podataka o ovom poslednjem pokušaju intelektualaca sa prostora Jugoslavije da se usprotive već nabujalom nacionalizmu na ovim prostorima.

Autorka je time ispunila ono što je jedan od osnivača, književnik Pavle Ugrinov, u svom još neobjavljenom dnevniku “Nulta egzistencija 1946-2006” predvideo još 1992. godine.

“Znao sam da će u nekim boljim vremenima biti, bar sa nekoliko reči, približena i osvetljena ova zamisao. I bar delimično upamćena, kao iluzija, sva naša upornost, u nekoj istoriji mlađih generacija i naših kulturnih zbivanja. U sećanjima na neostvarivu ideju. Na iluziju grupe pisaca izmeštenih od sveta i politike, u svojoj plemenitoj ideji – ne pristajati i biti što dalje od rata i haosa”, zapisao je Ugrinov.

Osnivanje udruženja Nezavisnih pisaca Jugoslavije inicirali su s jeseni 1989. četvorica književnika iz Beograda: Mirko Kovač, Živojin Pavlović, Vidosav Stevanović i Filip David. Osnivačka skupština održana je 20. decembra pomenute godine u Sarajevu.[alert type=”e.g. warning, danger, success, info”]

VIDOSAV STEVANOVIĆ: “Metaforično rečeno, pustinja je pred nama, treba je preći bez vode i hrane, bez kamila i vodiča, bez geografske karte i pomoći s neba. Oaze možda negde postoje, mi ne znamo gde su. A šta je s druge strane, obilje ili nova pustinja? Oni koji se nađu u novom svetu primetiće da sa sobom vuku stare ljude, sami sebe… Zvaće se Nezavisni pisci Jugoslavije… Filip i ja smo zaduženi da napravimo predlog statuta i pravila. Rastajemo se veseli kao dečaci koji su pušili iza leđa profesora, opet spremni da živimo i pišemo. Ako činimo uzaludnu stvar, bar nešto činimo. Sutrašnji dan biće manje gorak nego jučerašnji.” (“Dnevnik samoće”, Službeni glasnik, 2010. – prisećanje na veče kada su njih četvorica kod Vidosava u stanu osmislili inicijativu)

MIRKO KOVAČ: “Mi nikada nismo pripadali krugu pisaca koji su podržavali nacionalne euforije. To ne znači da nas neko može izbaciti iz srpske kulture, čak ni uz pomoć državnog aparata.“ (izjava data novosadskom “Stavu”, a objavljena 15. decembra 1989.)

ŽIVOJIN PAVLOVIĆ: “Sigurno je da nam je sa etičkog stanovišta namera da kroz individualna ponašanja, prema sopstvenom nahođenju – vratimo dostojanstvo ljudima od pera koje je prilično kompromitovano. Zbog toga stavljamo naglasak na odbijanje dirigovanih, nametnutih ili prognoziranih ponašanja i delovanja. To ne znači da su ljudi koji se budu okupili na osnivačkoj skupštini istomišljenici. Zajednički imaju to da učestvuju u formiranju bratstva dostojanstvenih, zasnovanom na njihovu delu.” (izjava data zagrebačkom “Startu”, objavljena 25. novembra 1989.)

FILIP DAVID: “Ukoliko naše angažovanje da ostvarimo prava pisaca dobije političke konotacije – mi to ne možemo izbeći. Niti ćemo se truditi da to izbegnemo. Mi se, jednostavno, borimo za načela koja u ovom programu predlažemo, a u onoj meri u kojoj ona imaju neke veze s političkim zbivanjima, ta stvar će imati i neku političku dimenziju. U našem četvrtom dokumentu se kaže i ovo: „Niko više u Evropi ne može živeti sam, izolovan, zaštićen bilo kakvom gvozdenom zavesom; današnja i sutrašnja Evropa je gusta i neraskidiva mreža kulturnih, ekonomskih, tehničkih i jezičkih komunikacija.” (izjava data novosadskom “Dnevniku”, objavljena 17. decembra 1989.)

[/alert]izvor: blic.rs

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: