Preminuo Jovan Ćirilov

Jovan Ćirilov, istaknuti glas srpske kulturne scene, teatrolog, dugogodišnji upravnik JDP-a i umetnički direktor i selektor Bitefa, preminuo je 16. novembra u Beogradu.

Jovan Ćirilov rođen je 30. avgusta 1931. godine u Kikindi, gde je i maturirao u tamošnjoj gimnaziji. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1955. godine. Iste godine biva angažovan kao asistent režije i mlađi dramaturg u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.

Skoro deceniju kasnije, 1967, prelazi u Atelje 212 gde nastavlja da radi kao dramaturg. Godine 1985. imenovan je za upravnika Jugoslovenskog dramskog pozorišta, i tu ostaje da radi do penzionisanja 1999. godine.

To je ujedno i najduži mandat među upravama JDP-a, a u tom period nastale su kultne predstave “Putujuće pozorište Šopalović”, “Per Gint”, “Rodoljupci”, “Buđenje proleća”, “Ruženje naroda u dva dela”, “Lažni car Šćepan Mali”, “Bure baruta”, “U potpalublju”, “Beogradska trilogija”…

Od osnivanja Bitefa 1967. godine do danas je umetnički direktor i selektor tog međunarodnog festivala. Bio je predsednik Nacionalne komisije pri Unesku (Jugoslavije, a potom Srbije) od 2001. do 2007. godine, a zatim predsednik Komiteta za kulturu iste Komisije.

Francuska ga je nagradila ordenom Viteza umetnosti i književnosti (1992), a Srbija ga je odlikovala Sretenjskim ordenom trećeg stepena (2012).

Dvostruki je dobitnik Sterijine nagrade za novinsku pozorišnu kritiku i za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umetnosti. Dobio je Oktobarsku nagradu Grada Begrada za životno delo.

Autor je brojnih teatroloških eseja, romana i zbirki pesama kao i antologija drama (srpske savremene drame na engleskom jeziku, engleske i američke savremene drame, najkraćih drama na svetu) i rečnika.

Aktivno je pisao kolumne u brojnim dnevnicima i nedeljnicima od 1986. godine. Na srpski je preveo drame Fraja, Brehta, Šeparda, Ženea… Predsedavao je nacionalnom komisijom za UNESCO (od 2001).

Mesto i datum komemoracije i sahrane biće naknadno objavljeni, saopštilo je Jugoslovensko dramsko pozorište.

Tamara Vučković: Neki od najsvetlijih trenutaka Jugoslovenskog dramskog pozorišta vezani su upravo za period kada je Jovan Ćirilov bio njegov upravnik. Do kraja života pratio je rad naše kuće i uvek bio raspoložen za savete i u tome nenametljiv. Smatrao je da je svaki saradnik u pozorištu vrlo važan za celinu koja čini jednu teatarsku kuću.

Dejan Mijač: Otišao je čovek koji je svojom energijom, mladalačkim duhom bio čudotvorac jer je dokazivao da postoji nešto neprolazno, a to je: duh, radoznalost i mirna vedrina koja sve to natkriljuje. Da bi to čovek bio, on mora prvo biti obrazovan i jako dobro vaspitan, u onom dobrom starovremenskom građanskom smislu. Namerno govorim o tim osobinama jer o ovim organizacionim, kojima je Jovan zadužio pozorište, nije sporno govoriti.

Gorčin Stojanović: U jednoj svojoj pesmi, Jovan opisuje šetnju s Krležom obalom Ciriškog jezera. Na Krležino pitanje koliko mu je godina, Jovan odgovara: – O, zaista mnogo, trideset osam. Dovoljno vremena za nekoliko katedrala, kaže stari pisac. Pesma se završava pesimistično: Bez katedrala na vidiku, kaže glas pesnika, jer Jovan je bio i pesnik, što mu neće priznati kao što mu, za života, nisu priznavali mnogo šta. Biti svestran, biti homo univerzalis, u podneblju fah idiota, nije laka stvar. Svojim urođenim gospodstvenim šarmom i nehajnom otmenošću duha, Jovan se nosio tom činjenicom, ne pridajući joj značaja. Bio je eliotovski intelektualac, istodobno uronjen u tradiciju i večito zagledan u novo, bio je istinski demokrata, najtolerantniji čovek koga sam poznavao. Jovanovim odlaskom završila se jedna epoha humanističke inteligencije, pristojnosti, čulne i intelektualne radoznalosti. Za Jovanom Ćirilovim ostaje nekoliko katedrala duha i neizmerno nasleđe.

Anja Suša: Odlaskom Jovana Ćirilova završila se jedna era jugoslovenskog teatra koji je u različitim državama i različitim oblicima postojao i još postoji na istom prostoru. Jovanov celokupni rad i način života je prevazilazio prostorne i ideološke okvire. On je bio dugogodišnji upravnik Jugoslovenskog dramskog pozorišta čak i kada je Jugoslavija prestala da postoji, bio je dobri duh Bitefa koji je uspeo da provuče ovaj festival kroz mnoge oluje i da sačuva njegovu internacionalnost čak i onda kada na njemu zbog embarga nije bilo nijedne strane predstave. Bio je skroman, diskretan i detinje radoznao. Male stvari su ga radovale, a velike ga nisu sablažnjavale. U svemu je znao da pronađe pravu meru. I u jeziku, i u odnosu s ljudima. On je bio moj mudri prijatelj koji će mi mnogo nedostajati.

Voja Brajović: Otišao je jedan od najznačajnijih pozorišni ljudi, ne samo regiona, nego i sveta. Jovan Ćirilov, pored teatrološkog rada, bio je i stvaralac jer dok je bio upravnik JDP-a i selektor Bitefa bio je pokretač pozorišne estetike i pozorišne umetnosti u regionu. Nije slučajno da je JDP postao član pozorišta Evropske unije jer je Ćirilov svojim delovanjem i repertoarskom politikom doveo ovaj ansambl do samog vrha Evrope. Jovanova koncepcija čitanja klasike na savremeni način, traženje novih pisaca i pozorišnog izraza dragocena je ne samo kod nas nego i u svetu.

Branislav Lečić: Jovan je bio do te mere posvećen teatru da se slobodno može reći da je i on zvezda teatra. Njegov uticaj na pozorišna zbivanja u Srbiji je nemerljiv. Ostavio je velikog, presudnog traga i u formiranju Bitefa s Mirom Trailović, ali i Ateljea 212. Snažan pečat dao je Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Meni lično Ćirilov je značio mnogo. Bio je moj dragi prijatelj, zahvaljujući čijem sam predlogu i prepoznavanju počeo da režiram svoju prvu predstavu, Šilerove „Razbojnike”. Mislim da će nam svima nedostajati, ali njegov duh i ono što je ostavio u iskustvu pozorišne umetnosti Beograda imaće dalekosežni uticaj. Nastojao je uvek da podrži moderan izraz u teatru, a on nam je zaista uvek neophodan.

Miloš Latinović: Jovan Ćirilov je bio nenametljivi mudrac sposoban da anticipira ono što će se, kao to kaže Kavafi, upravo dogoditi. Svoj svet, u koji nas je velikodušno uvlačio silinom eruptivne erudicije, jedinstvene harizme i neodoljivog šarma, gradio je na platou realnosti koji se nalazi između umišljenih bogova i nerazumnih ljudi, omogućavajući nam da saznamo i progledamo pre dugih. Na tome mu moramo biti večno zahvalni, a verujem da će tu neponovljivost Jovana Ćirilova prepoznati i ceniti i generacije koje dolaze.

izvor: b92.net/politika.rs

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: