Daleko od vizije bazirane na emancipaciji multinacionalne radničke klase koja se bavi širokim spektrom plaćenog, potplaćenog i neplaćenog rada, popularne leve analize neofeudalizma ne vide radničku klasu. Kada se zamišlja posao – a neki na levici misle da bi trebalo prihvatiti koncept „imaginarnog post-posla“ – on izgleda ili kao romantična vizija poljoprivrede bez rizika ili kao tehnološki rad, „nematerijalni rad“. Razotkrivanje mukotrpnosti rada po call centrima, da ne pominjemo traumatičnost rada na nadziranju uznemiravajućeg i nedozvoljenog sadržaja na Fejzbuku, već je učinila da neadekvatnost ideje o “nematerijalnom radu” bude očigledna. Trebalo bi da je na isti način očigledno da zamišljeni post-posao takođe ukida proizvodnju i održavanje infrastrukture, što je širok spektar radne snage neophodne za društvenu reprodukciju i osnovnu državnu strukturu.