10 pisaca i umetnika koji su uništili, ili tražili da njihova dela budu uništena Gogolj, Kafka, Nabokov, Stivenson, Bejkon, Mone, između ostalih, nisu želeli da neka svoja umetnička dela podele sa svetom. Nekima se želja ispunila, nekima, na sreću – ne.

Bilo zbog nedostatka samopouzdanja, zabrinutosti zbog eksplicitnog sadržaja, promene pravca ili jednostavno zbog napada besa, brojni umetnici i pisci su ili uništili svoja dela ili su tražili da budu uništena – ostavivši javnost da se pita kakva su sve blaga izgubljena. Ovo su umetnici i pisci koji su pokušali da unište svoja dela, sa manjih ili većim uspehom.

  1. Franc Kafka

Kafka je za života objavio samo nekoliko kraćih dela, koja su izazvala skromnu pažnju kritike. Mučen sumnjom u sebe, Kafka je spalio veliki deo svojih spisa i — svestan da je njegovo krhko zdravlje ozbiljno narušeno — zamolio je svog dobrog prijatelja i književnog izvršioca Maksa Broda da uništi sve nedovršene rukopise nakon njegove smrti, i to nepročitane.

Kafka je umro od tuberkuloze u 40. godini 1924, a Brod, koji je smatrao da Kafkini spisi zaslužuju da se podele sa svetom, postupio je protivno njegovim željama. Objavio je najvažnija Kafkina dela, uključujući Proces 1925, Zamak 1926 i Ameriku 1927.

Brod je 1939. godine pobegao iz Praga koji su kontrolisali nacisti i nastanio se u Izraelu, gde je kasnije dao oko dve trećine Kafkinih radova oksfordskoj biblioteci Bodleana. Preostali spisi su završili kod njegove sekretarice Ester Hof, a potom i kod njenih ćerki, i bili su predmet dugotrajnog pravnog spora sa Nacionalnom bibliotekom Izraela, koja je htela da raspolaže pravom na Kafkine spise, a u korist svog naroda. Sud u Tel Avivu je 2015. konačno dodelio Nacionalnoj biblioteci Izraela pravo na preostale Kafkine spise, čime je otključao još jednu riznicu za proučavaoce ovog pisca.

Franz Kafka
Franz Kafka
  1. Džon Baldesari

Konceptualni umetnik Džon Baldesari sproveo je destrukciju svog dela do krajnosti i od samog tog čina napravio umetnost. Godine 1970. Baldesari je odlučio da, kako bi prešao u novu fazu umetničkog života, uništi sve svoje rane slike nastale od 1953. do 1966. Baldesari je ovaj čin nazvao “Projekat kremacije” i angažovao je nekoliko studenata sa Univerziteta u Kaliforniji da mu pomognu sa sečenjem svojih platna i njihovim prebacivanjem u spalionicu u kalifornijskom krematorijumu. Proces uništavanja je snimljen i fotografisan kako bi postao deo umetničkog dela.

Kada su svi njegovi radovi bili uništeni, Baldesari je sakupio pepeo i stavio ga u urnu; takođe je dao da se napravi ploča sa njegovim imenom i datumima maj 1953. – mart 1966. godine, poput ispisa na grobu.Džon Baldesari

  1. Robert Luis Stivenson

Dugo se smatralo da je, kada je Robert Luis Stivenson pokazao prvu ruku Čudnog slučaja dr Džekila i gospodina Hajda svojoj supruzi Fani, njena oštra kritika naterala pisca da spali ovaj rukopis. Jednim delom Stivenson je inspiraciju za svoju horor priču dobio iz jednog živopisnog sna dok je bio pod dejstvom medicinskog kokaina. U tom trenutku svog života, Stivenson je bio u velikim dugovima i živeo je kao invalid nakon izliva krvi u mozak, ali uprkos tome što je naoko bio slabašan, inspiracija mu je bila toliko jaka da je prvu ruku grozničavo ispisao za samo tri dana.

Poslednjih godina izašlo je na videlo pismo u kojem Fani otkriva kako je smatrala da je priča „puna potpunih besmislica”, rekavši da će je sama spaliti. Međutim, Stivenson nije dozvolio da bude osujećen, već je nanovo ručno napisao celu knjigu od 30.000 reči. Objavljena je sa velikim uspehom samo nekoliko nedelja kasnije.

Robert Luis Stivenson
  1. Vladimir Nabokov

Pre smrti 1977. godine, Vladimir Nabokov je svojoj supruzi Veri ostavio fragmente romana pod naslovom Original Laure (The Original of Laura), sa uputstvom da ga uništi nakon njegove smrti. Vera je osećala da nije sposobna da ispuni muževljeve želje, možda paralisana strahom od uništavanja njegove umetnosti. Nakon Verine smrti, spisi pisca su prosleđeni njegovom jedinom sinu Dmitriju, koji je takođe osećao da nije sposoban da spis uništi ili objavi, pa je tako godinama čuvao samo za sebe taj roman u fragmentima.

Konačno, 2008. godine, sada ostareli Dmitrij je odlučio da je vreme da objavi nikada viđeno delo svog oca, sklopivši knjigu na osnovu kartica pomoću kojih je Nabokov sastavio skicu za svoj roman. Nažalost, prema kritičarima, predugo iščekivanje žarko očekivanog dela bilo je antiklimaksično, jer su oni uglavnom tvrdili da je rukopis možda zaista trebalo da bude uništen kako je Nabokov želeo.

Vladimir Nabokov
  1. Nikolaj Gogolj

Uspeh njegovog komičnog romana Mrtve duše (1842) pomogao je da se Nikolaj Gogolj ustoliči kao otac ruskog realizma. Izrazito religiozni Gogolj je smatrao da mu je sudbina da napiše još dva nastavka svog najslavnijeg dela, koja je trebalo da budu produžetak njegove namere da saopšti kako živeti ispravnim životom. Nažalost, u to vreme njegova kreativnost je počela da slabi, pa je tako dugi niz godina radio na drugom i trećem delu, samo da bi uvideo kako nije dovoljno zadovoljan svojim radom.

Gogolj je počeo da misli kako je izostanak napretka znak od Boga da on ne odobrava ono što on radi, pa je tako prestao da vidi svrhu toga. U potrazi za duhovnim vođstvom, potpao je pod uticaj fanatičnog sveštenika, oca Matveja Konstantinovskog, koji je 1852. ubedio Gogolja da njegov rad nije dovoljno dobar i podstakao ga da spali rukopis drugog dela Mrtvih duša. Deset dana kasnije Gogolj je umro u 42. godini života.

Nikolaj Gogolj
Nikolaj Gogolj
  1. Dante Gabrijel Roseti

Kada je voljena Rosetijeva supruga Lizi Sidal umrla od predoziranja, on je bio izbezumljen; dok je njen kovčeg bio na putu za sahranu na londonskom groblju Hajgejt, on je potajno stavio svesku sa svom najnovijom poezijom u njen sanduk. Šest godina kasnije, nakon što je njegova početna tuga minula, Roseti je pokušao da se seti tih pesama, ali nije mogao da ih se priseti dovoljno detaljno. Stoga je unajmio neke ljude da upadnu na groblje Hajgejt i ekshumiraju kovčeg njegove žene kako bi mu povratili dragocene pesme. Morbidni plan je urodio plodom, i uprkos tome što je rukopis bio veoma oštećen, Roseti je objavio izgubljene pesme, dobivši za njih veliko priznanje.

Dante Gabriel Roseti
  1. Klod Mone

Godine 1908, neposredno pre nego što je trebalo da izloži veliki broj novih slika vodene bašte u Parizu, impresionistički majstor Klod Mone ih je sve uništio. Tri godine mu je trebalo da završi sve slike, a izložba je već bila osmišljena i najavljena, ali kada je Mone pregledao svoj rad, osetio je da je nedostatan. Zgrabivši nož i četkicu, obrušio se na platna, uništivši najmanje 15 velikih slika.

Ovo nije bio jedini put da je postupio tako drastično. Kako mu se bližio smrtni čas, Mone — perfekcionista po prirodi — tražio je pomoć svoje pastorke Blanš da uništio oko 60 svojih platna koje je čuvao u ateljeu, a koje nije želeo da budu deo njegove zaostavštine.

Klod Mone
  1. Džerard Menli Hopkins

Džerard Menli Hopkins bio je jedan od najinovativnijih viktorijanskih pesnika, ali je njegov najveći uspeh došao nakon njegove smrti. Nažalost, Hopkinsova najranija dela su zauvek izgubljena nakon što ih je pesnik spalio 1868. godine kada je postao jezuita; želeo je da svoju energiju usmeri na religiju pre nego na umetnost. Digao je ruke od pisanja na sedam godina, sve dok mu 1875. inspiraciju nije udahnuo brodolom u Nemačkoj, tokom kojeg se udavilo pet monahinja. Kao rezultat toga, sastavio je jednu od svojih (posthumno) najpoznatijih pesama, “Brodolom broda Deuchland”, i vratio se pisanju.

Džerard Menli Hopkins
  1. Obri Berdsli

Obri Berdsli je bio talentovani secesionistički ilustrator koji je možda najpoznatiji po svojim ilustracijama za dramu Oskara Vajlda Saloma (1894). Berdslijeva inovativna adaptacija umetničkog stila korišćenog na tradicionalnim japanskim drvorezima donela mu je mnoge obožavaoce, ali je podjednako bio kritikovan zbog upotrebe groteske i njegovih veza sa umetničkim pokretom dekadencijom. Izmučen tuberkulozom, Berdsli je bio okupiran svojim radom, a uređivao je i umetnički časopis “Žuta knjiga”, od kojeg su objavljena četiri četvoromesečna izdanja.

Na nesreću po Berdslija, nakon Vajldovog suđenja za nedolično ponašanje, javnost je zahvatila moralna panika i, delom zbog svoje povezanosti sa Vajldom, Berdsli je izbačen iz “Žute knjige”. Preselio u Francusku zbog svog zdravlja, ali je podlegao tuberkulozi kada je imao samo 25 godina. Pre nego što je umro, Berdsli je pisao svom izdavaču Leonardu Smitersu moleći ga da uništi njegove erotske crteže nakon njegove smrti. Srećom, Smiters je izignorisao taj zahtev, a Berdslijeva divna umetnost je preživela.

Obrdi Berdsli
  1. Fransis Bejkon

Rad Fransisa Bejkona, jednog od najuticajnijih umetnika XX veka, bio je izazovan, često se poigravao religioznim prizorima i pomerao granice prihvatljivog. Godine 1944. Bejkon je uništio mnoga svoja rana nadrealistička dela, verujući da ne odražavaju njegov pogled na svet. Ovo je pokrenulo temu destrukcije gde se Bejkon nije libio da uništi bilo koje delo za koje je smatrao da ne odgovara njegovim očekivanjima. (U svojim kasnijim godinama, on je izrazio izvesno žaljenje zbog gubitka nekih svojih radova, za koje je retrospektivno smatrao da imaju neku vrednost.) Na sreću, Bejkon je bio veoma plodan umetnik, i iako je uništio bezbroj svojih dela, mnogo više ih je preživelo. Kada je umro 1992, priča se da je u njegovom ateljeu pronađeno preko 100 uništenih umetničkih dela.

Fransis Bejkon

Tekst: Claire Cock-Starkey
Izvor: mentalfloss.com
Prevod: Danilo Lučić
Naslovna fotografija: freepik.com

Pročitajte i listu 10 knjiga koja su remek-dela, ali su se isprva slabo prodavala ili 10 proznih dela koja su napisali veliki filozofi.

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: