Šta čitaju oni koji pišu: Selvedin Avdić Ako sam prinuđen da radim kompromise u životu, ne moram to raditi u književnosti, koja je slobodna teritorija, kaže Selvedin Avdić, govoreći o svojim čitalačkim navikama i omiljenim knjigama.

Selvedin Avdić foto: Youtube/Gradska biblioteka Zenica

Vaše najranije sećanje na knjigu i čitanje?

Kao dječak vraćao sam se iz biblioteke i naletio na komšiju koji je u mladosti igrao amaterskog Hamleta, bar je tako pričao. Zaustavio me, pregledao knjige koje sam nosio i rekao da se ne može tako čitati, bez ikakvog reda, nego da treba uzeti jednog pisca, pročitati sve od njega pa preći na opus drugoga. Tada mi je taj savjet bio sulud, a i danas je. Od tada sam ga izbjegavao.

Koju knjigu biste nazvali knjigom vašeg odrastanja?

Branko Ćopić je naš, porodični, pisac. Ako moram izabrati jednu njegovu knjigu, neka to bude roman Orlovi rano lete Branka Ćopića. Moj brat je igrao u pozorišnoj predstavi prema toj knjizi. Bio sam ponosan na njega. Možda mi je ta knjiga važna i zbog toga.

Kom piscu/spisateljici (ili knjizi) se redovno vraćate i zašto?

Često se ponovo vraćam dragim knjigama, kada sam umoran, neraspoložen, pod nekakvim stresom. Smiruje me da ponovo prolazim poznatim stranicama, nalazim detalje koje ranije nisam uočio. Prije par godina pročitao sam ponovo Majstora i Margaritu, a odmah potom i verziju koja je objavljena pod nazivom Veliki kancelar. Bilo je neobično uzbudljivo, bez pretjerivanja. 

Knjiga koju nikako niste uspevali da pročitate do kraja?

Ima mnogo knjiga od kojih sam odustao, od nekih nakon samo par stranica. Zašto bih se mučio?  Ako sam prinuđen da radim kompromise u životu, ne moram to raditi u književnosti, koja je  slobodna teritorija.

Mogu se pohvaliti da sam pročitao četiri toma Tihog Dona. Ne bih inače, ali bio sam u JNA, nije bilo izbora. U maloj biblioteci na karauli imali su samo Šolohova, nekoliko Singerovih knjiga i monografiju Subotice.

Knjiga koju biste voleli da je nikada niste pročitali?

Ne postoji takva knjiga.

U svetu kojeg književnog dela biste voleli da živite?

U dječjim knjigama Branka Ćopića. Na to sam prvo pomislio, vjerovatno zbog drugog pitanja. Ali, neka bude tako, lijep je to svijet.

U kojim situacijama zažalite što nemate knjigu pri ruci?

Uvijek kada imam slobodnog vremena. 

Da imate svoju izdavačku kuću, koju knjigu, ili kojeg pisca/spisateljicu biste prvo objavili?

Knjigu Seada Imamovića To, tako i toliko koju je on objavio 1969. godine u samizdatu. Moj pokojni drug, profesor Željko Škuljević, ponovo ju je štampao, ali u malom tiražu, uspio sam sačuvati samo jedan primjerak. Zanimljiva je to knjiga, Imamović je na stotinjak stranica rasporedio vlastito učenje koje bi trebalo pomoći širenju dobra u cijelome svijetu. Veselko Tenžera je svojevremeno napisao da je Imamović “svijet dužnosti zamijenio kraljevstvom slobode”. 

Koju knjigu biste voleli da ste vi napisali?

Ne znam odgovoriti na to pitanje. To su, vjerovatno, knjige koje su me oduševile a takve, obično, nisam u stanju napisati. Želje i mogućnosti su, kao što znamo, različite stvari.  

Opšteprihvaćeno remek-delo koje vam se nije svidelo? I zašto?

Ne mogu da se sjetim nekog remek djela koje mi se baš nije svidjelo. Ali, bilo je nekoliko popularnih pisaca koji su me ostavili ravnodušnim. Uelbek, recimo.

Za koje knjige (autora/ku) mislite da ste ih otkrili prekasno?

Nigdje ne žurim, ne vjerujem da sam nešto zakasnio pročitati. Možda sam preskočio neke lektire, ali nije to ništa strašno.

Da možete da priredite večeru za pet pisaca/spisateljica, bez obzira na to odakle su i da li su vaši savremenici, ko bi se našao za stolom? 

Nemam previše prijatelja među piscima, jer težak je to svijet. Ali, imam nekoliko, kad se sretnem s njima lijepo se družimo. Njih zaista mogu okupiti pa ne bih trošio ovu maštariju na to. 

Volio bih da slušam o čemu razgovaraju Šulc i Kafka. Ima još mnogo interesantnih pisaca, ali ovim povodom neka budu samo njih dvojica, bili su tihi ljudi, neka se u miru ispričaju. 

Kako obeležavate zanimljive delove u knjizi: beleške na marginama, “uši”, podvlačenje markerima ili…?

Označim stranicu grafitnom olovkom. Imam jednu veliku, tesarsku, za te radove.

Koju biste knjigu poneli na pusto ostrvo, a koju na odlužene doživotne zatvorske kazne?

Na pusto ostrvo bih ponio neku knjigu koja podučava o preživljavanju u prirodi. Valjda u zatvorima postoje nekakve biblioteke, ne bih bio osuđen na jednu knjigu.

Šta trenutno čitate?

Rat je i ništa se ne dešava Semezdina Mehmedinovića. To je posebno izdanje u kojem su zajedno štampane knjige Sarajevo Blues i Ruski kompjuter. Ovu drugu nisam ranije čitao, radi se o dnevniku iz sarajevske opsade, između ostalog, koji je autor pisao na flopi disku i zaboravio na njega zbog selidbe. U Americi mu je neki tehničar uspio spasiti tekst sa tog starog medija. Odličan dnevnik, ponovo sam fasciniran koliko je bilo života u to vrijeme smrti. Žao mi je što Sarajevo nije izvuklo puno više iz te životne energije koja ga je spasila tokom rata. Nepopravljiva šteta. 

Nedavno sam pročitao Priče o Adamu Lazara Pavlovića i Gombrovičev kvazi krimi roman Opsjednuti. Obavezno usput čitam i neku poeziju, eseje…

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: