Šta čitaju oni koji pišu: Mirko Božić Na pitanje koju knjigu smatra knjigom svog odrastanja, mostarski pisac Mirko Božić odgovara: “Enciklopedija “1000 zašto, 1000 zato”. Mislim da je od mene napravila doživotnog štrebera, zbog nje i danas neprestano učim.”

Vaše najranije sećanje na knjigu i čitanje?

Bajke u slici Marije Paskval, koje je tada imalo svako dijete, a imam ih i sada.
Pokrenuo sam na Facebooku istoimenu grupu posvećenu njima koja se spontano pretvorila u ogromnu digitalnu tržnicu gdje ih ljudi od svakud kupuju, prodaju i razmjenjuju.

Koju knjigu biste nazvali knjigom vašeg odrastanja?

Enciklopedija “1000 zašto, 1000 zato”. Mislim da je od mene napravila doživotnog štrebera, zbog nje i danas neprestano učim. Internet je donio ulje koje sam nadolio na tu već zapaljenu vatru.

Kom piscu/spisateljici (ili knjizi) se redovno vraćate i zašto?

Marquezovoj Pukovniku nema tko da piše, zbog najbolje završne replike. Minimalna forma uz maksimalan efekt. Rijetki to postignu u tako ograničenom prostoru.

Pored toga, ep o Gilgamešu, savršena alegorija opsesije prolaznošću. Jedini iz tog perioda koji barem u mom slučaju i dalje “drži vodu”. Moglo bi se reći, filozofski pandan Seinfelda. To je jedna od rijetkih serija iz renesanse američkog sitcoma koje i dalje stare kao dobro vino.

Knjiga koju nikako niste uspevali da pročitate do kraja?

Knjige Jakubove Olge Tokarczuk, mada sam na kraju ipak uspio. Takve cigle su idealne za godišnji odmor.

Knjiga koju biste voleli da je nikada niste pročitali?

Još uvijek čekam na takvu, iako je konkurencija velika.
Čak i u najboljim knjigama pronađem stvari koje bih rado izbacio.

U svetu kojeg književnog dela biste voleli da živite?

Walden Henrya Thoreaua, jer prikazuje svijet oslobođen očekivanja i materijalizma. Umjesto toga koncentrira se na slobodu, prirodu i unutarnji mir. Ne znam koliko dugo bih u njemu mogao živjeti prije nego mi dosadi, ali sasvim sigurno duže nego u Kingovom hotelu Overlook iz Isijavanja. S druge strane je Čokolada Joanne Harris, jer volim slatko. Možda malo i previše, ako je vjerovati mom zubaru.  

U kojim situacijama zažalite što nemate knjigu pri ruci?

Kada sam sjednem na kavu da se udubim u nešto, ali srećom uvijek je jedna u torbi. Ili kad sam u društvu dosadnih ljudi, što je prilično često. Isto vrijedi za duga putovanja autobusom.

Da imate svoju izdavačku kuću, koju knjigu, ili kojeg pisca/spisateljicu biste prvo objavili?

Dvorac Franza Kafke, jer ta univerzalna tema i danas jednako pritišće društvo, od nedokučivih apsurda birokratskog aparata do idealizma i filozofskih implikacija stremljenja ka nedostižnome. Pa onda sabrana djela Agote Kristof, čiji je talent za autentičnu šokantnost nevjerovatan.

Koju knjigu biste voleli da ste vi napisali?

Pukovniku nema tko da piše. Drugo mjesto ide Stipanićevoj veličanstvenoj distopiji Bogovi neona.

Opšteprihvaćeno remek-delo koje vam se nije svidelo? I zašto?

Velika očekivanja  Charlesa Dickensa, zbog galerije deprimirajućih likova.

Za koje knjige (autora/ku) mislite da ste ih otkrili prekasno?

Bregmanov Ljudski rod, jer sam u međuvremenu postao malo ciničan, što je vjerovatno cijena sazrijevanja. Pored toga integralne bajke Braće Grimm, koje su u originalnoj formi neopisivo mračne i surove, daleko od benigne mašte Walta Disneya.

Da možete da priredite večeru za pet pisaca/spisateljica, bez obzirana to odakle su i da li su vaši savremenici, ko bi se našao za stolom?

Gillaume Apollinaire, Josip Mlakić, Ernest Hemingway, Mary Shelley i Fran Leibovitz.
Apollinaire je zanimljiv zbog svog kruga i poetike, Hemingway zbog neodoljive osobnosti i talenta, Leibovitz je veoma elokventna a vjerujem da bi Mlakić i Mary Shelley imali zajedničke teme.

Kako obeležavate zanimljive delove u knjizi: beleške na marginama, “uši”, podvlačenje markerima ili…?

Ne volim deformirati papir savijanjem, pa najradije markerom. S druge strane, na Kindleu digitalni marker sprema podvučeno u folder gdje ih možete pregledati kasnije.

Koju biste knjigu poneli na pusto ostrvo, a koju na odsluženje doživotne zatvorske kazne?

Joyceova Uliksa, odnosno Knausgardovu Moju borbu. Mnogo materijala i sasvim dovoljno supstance za duge noći.

Šta trenutno čitate?

Novi vrag u selu Antona Hansena Tamsaarea te Čehovljevu Debeli i mršavi. Obadvije toplo preporučujem.

Ostale priloge iz naše rubrike “Šta čitaju oni koji pišu” možete pročitati ovde.