Sa tribine o ugroženosti srpskog jezika “Kako smo (p)ostali nepismeni”

Naš jezik nije ugrožen i svako ko to tvrdi obmanjuje javnost. Takve zablude odgovaraju pojedinim lingvistima kako bi se zadržali na pozicijama moći, zaključak je tribine “Kako smo (p)ostali nepismeni”, održanoj u prepunoj biblioteci Kuće ljudskih prava i demokratije. 

Svenka Savić, profesorka emerita Novosadskog univerziteta, kaže da je tema o ugroženosti ćirilice, koja je promovisana preko dve kampanje koju su vodile državne institucije – Institut za srpski jezik i Filološki fakultet, veštački nametnuta. Ona objašnjava da je ta priča o ugroženosti jezika uzela maha otkako je na vlast došao premijer Vučić i da se zasniva isključivo na bezobzirnom uzimanju novca za razne kampanje koje promovišu samo jedan način razmišljanja.

– Ali sve kampanje kratko traju, a stručnjacima ostaje posle da raspravljaju. Mnogi ne mogu da štampaju stručne knjige jer novac odlazi na razne kampanje – ističe profesorka Savić i dodaje da je neophodno pokrenuti kampanju protiv seksizma u medijima, a ne o tome da li je ćirilica ugrožena kad nije. Kako navodi, pravopis prave autori i to bez empirijskih podataka, a o jeziku “imamo pravo svi da govorimo, a ne samo ministarstvo, instituti, Akademija…”

Marija Runić, lingvistkinja, kaže da su u kampanju o ugroženosti srpskog jezika utkane brojne zablude o jeziku.

– Može se govoriti o standardnim i nestandardnim oblicima, ali kategorije pravilno/nepravilno nisu prihvatljive sa stanovišta moderne lingvistike, između ostalog i zato što se time stvaraju negativne predstave o govornicima nestandardnih varijeteta – navodi Runićeva.

Marko Simonović, predavač na Univerzitetu u Utrehtu, koji je doktorirao na tuđicama, ističe da danas govornici imaju zabludu da se sve lošije govori.

– Na pitanje govornicima o onome što zovemo srpskohrvatski jezik – imate li problema da se razumete – odgovor je uvek ne. Srpskohrvatski je jedan lingvistički entitet, jer se svi bez problema razumemo – navodi Simonović i dodaje da norma mora pratiti ono što govornici znaju i prepoznaju kao najprestižniji varijetet svog jezika, a ne nečije autoritarne intervencije.

[alert type=”e.g. warning, danger, success, info”]Stevanović: Pismenost nije poznavanje pravopisnih pravila
Marjana Stevanović, lektorka u listu Danas, ističe da se ne slaže sa tezom koju forsiraju akademici i profesori lingvistike da je pismenost poznavanje pravopisnih pravila. “Ima tekstova koji su bez pravopisnih i gramatičkih grešaka, ali nije jasno šta je pisac hteo da kaže. Sa druge strane, ima tekstova i sa jednim i sa drugim greškama, ali je potpuno jasno šta pisac govori. Problem je što se ovim načinom promovisanja norme, kao obaveznog načina pisanja i govora, stvara velika nesigurnost kod govornika i umesto da govori i piše onako kako inače to radi, govornik nije siguran koji oblik reči da upotrebi.”[/alert]

izvor: danas.rs

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: