Otvoreno pismo pisaca i profesora (Noam Čomski, Tarik Ali, Amitav Goš…) kojim se poziva na prekid vatre u Nagorno-Karabahu Poznati pisci, profesori i intelektualci poslali su otvoreno pismo u kojem izražavaju svoj protest protiv oružanih dejstava u Nagorno-Karabahu, koja za posledice imaju mnoštvo civilnih žrtava i uništenih spomenika kulture. Među potpisnicima su Noam Čomski, Tarik Ali, Amitav Goš i drugi.

Dragi prijatelji,

pišemo ovo pismo u nadi da ćete se pridružiti međunarodnom pozivu na prekid vatre i prestanak krvoprolića, kao i ljudskog i kulturološkog pokolja koji se odvija od 27. septembra 2020, u onome što se opisuje kao “de facto jermenska republika Arcah (Nagorno-Karabah), unutar granica Azerbejdžana iz razdoblja Sovjetskog saveza.

Još od žestokih graničnih sporova u vreme uspostavljanja sovjetske Jermenije i sovjetskog Azerbejdžana, etnička netrpeljivost tinjala je u ovom regionu i sa raspadom SSSR-a pretvorila se u otvoreni sukob. Od tada, postoji čitava istorija sukoba, mali prekidi vatre od hiljada stvorenih samo da bi bili prekršeni. Ozbiljna vojna konfrontacija započeta je 2016. godine; opet sa kršenjima prekidima vatre. Sad se čini da se nasilje eksponencijalno povećalo i poslednji prekid vatre uz posredstvo Rusije prekršen je 10. oktobra. Azerisi (Azerbejdžanci, prim. prev.) bombardovali su ne samo grad Hadrut u Arcahu (Nagorno-Karabah), već i region koji je deo Jermenije. Ima civilnih žrtava i mnogo ranjenih … i ne znamo šta možemo očekivati u narednim danima.

Ovo veliko uništavanje deo je ekspanzivne i nasilne teritorijalne politike predsednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana kojom bi da ponovo uspostavi svoju verziju osmanske sile u regionu. Bili bismo bliži kompromisu da Azerbejdžan ima otvoreniju strukturu vladavine od Turske, sa unutrašnjim proverama i izbalansiranošću. Kako stoje stvari, shvatamo da Azerbejdžan, podržan od Turske, čisti od etničkog jermenskog stanovništva Arcah (Nagorno-Karabah), istorijski jermensku enklavu smeštenu u njene granice iz sovjetskog vremena. Prvi borbeni redovi vojnika navodno se ne sastoje samo od plaćenika i pobunjenika iz Sirije i Libije, već i od nacionalnih manjina koje žive u Azerbedjžanu, kao što su Lezgini, Tališi, Avari, Tati, Udini, Cahuri, Ingiloji, Rutulci i Kurdi. Pozivamo ove manjine da podrže, a ne da se suprotstavljaju borbi jermenske manjine. Brisanje jermenske kulture od strane Azerbejdžana u Nahčivanu u periodu od 1997. do 2006. ukazuje na ozbiljnost kontinuiranog nasilja i nemilosrdnog uništavanja civilnih života i imovine, upravo odavno prisutnih manjina, čemu svedočimo tokom poslednjih decenija. Podsećamo vas da bombardovane lokacije uključuju i arheološka nalazišta poput drevnog jermenskog grada Tigranakerta.

Pre pustoši koje su doneli Prvi svetski rat i XX vek, Azeri i Jermeni na ovom području živeli su u onoj vrsti konfliktne koegzistencije koju poznajemo u raznim multietničkim delovima sveta. Sada tražimo ne samo sporazum o prekidu vatre, već insistiramo i na očuvanju tog prekida vatre i zaštiti jermenske manjine u njenim naporima ka samoopredeljenju. Nadamo se da će se, uz učešće svih međunarodnih institucija pravde, prihvatiti demokratska volja etničkih Jermena ovog područja.

 

Solidarni,

Gajatri Čakravorti Spivak, Univerzitet Kolumbija

Tarik Ali, pisac

Viken Barberijan, pisac

Noam Čomski, univerzitet Arizona

Džudit Herman, Harvardska medicinska škola

Kornel Vest, Univerzitet Harvard

Šejla Benhabib, Univerzitet Jejl

Harold Aram Veser, Siti koledž (CUNY)

Šahidul Alam, fotograf

Amitav Goš, pisac

 

Izvor: lareviewofbooks.org
Prevod: Danilo Lučić

 

 

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: