Orson Vels čita “Pesmu o sebi” Volta Vitmena

SHARE:

Vlati trave, Volt Vitmen, 1856

BBC je 1953. godine odlučio da snimi jednočasovnu emisiju u je poeziju Volta Vitmena čitao jedan neočekivan recitator: legendarni filmadžija i glumac Orson Vels (1915 – 1985), koji je u to vreme imao 38 godina i bio jedan od najprepoznatljivijih glasova na svetu. Njegovo čitanje Vitmena je kasnije objavljeno na LP-u, ali su mnogi delovi tokom vremena izgubljeni. Ostao je, ipak, snimak čitanja delova poeme “Pesma o sebi”.

Jedno dijete reče. “Šta je to  trava?”, donoseći mi je u 
punim rukama;
kako sam mogao odgovoriti djetetu? Ja to ne znam ništa
više od njega.
Ja slutim da to mora biti zastava mojega srca, istkana od
zelenila nade,
jer je slutim da je to rubac Gospodnji.
Mirisav dar ili spomen namjerno spušten
koji negdje u uglovima nosi ime vlasnika,
da ga mi vidimo, opazimo i reknemo: “čiji?”

Ili ja slutim da je trava samo dijete, porođeno djetence
raslinstva.
Ili ja slutim da je ona jednoličan hijeroglif, a znači: “Ja
ničem tako i u širokim i u uskim pojasima,
rastem među crncima kao i među bijelcima;
Kanuck, Tuckahoe, član kongresa, bokser, ja ih podjednako
darivam, ja ih podjednako primam.”
A sada mi se čini: to je lijepa neošišana kosa grobova.
Ja ću te nježno dirati, kovrčava travo,
možda ti poničeš iz grudi mladića,
možda bi njih volio da sam ih poznavao,
možda je od staraca ili od dojenčadi rano otete iz zagrljaja
majki,
te si ti ovdje majčin naručaj.
Ova je trava pretamna da bude od bijelih glava starih majki,
tamnija od bezbojnih staračkih brada,
tamna kao da dolazi ispod blijedocrvenoga nepca.
O na kraju opažam toliko rječitih jezika i vidim da ne 
dolaze uzalud od nepca usta!
O da bih mogao razjasniti naznake o mrtvim mladićima i ženama,
i naznake o starcima i majkama i dojenčadi istrgnutoj iz
njinoga skuta.
Šta misliš, šta se dogodilo od mladića i staraca?
i šta misliš, šta se dogodilo od žena i djece?

Oni negde žive i zdravo se osjećaju,
najmanja travka dokazuje da u zbilji nema smrti;
a kada bi je i bilo, ona vodi naprijed život, a ne stoji na
kraju da ga zaustavi,
te prestaje u času kada se život javi.
Sve ide dalj i vani, ništa se ne gubi,
a umrijeti je nešto drugo nego je čovjek mislio, i to sretnije.

(Preveo: Tin Ujević)