Frenk O’Hara čita svoju pesmu “Piti koka-kolu sa tobom” Na ovom snimku iz 1966, nastalom nedugo pre njegove tragične smrti, poznati američki pesnik Frenk O’Hara čita jednu od svojih najpopularnijih pesama.

Frenk O’Hara rođen je 27. marta 1926. u Marilandu. Odrastao je u Masačusetsu, a kasnije je studirao klavir na konzervatorijumu New England u Bostonu od 1941. do 1944. O’Hara je tada služio vojni rok u južnom Pacifiku i Japanu gde je radio na sonaru, na razaraču USS Nikolas tokom Drugog svetskog rata.

Nakon rata, O’Hara je studirao na koledžu Harvard, gde je diplomirao na odseku za muzikua i gde je radio na svojim kompozicijama, budući pod dubokim uticajem savremene muzike, svoje prve ljubavi, kao i vizuelne umetnosti. U to vreme je takođe pisao poeziju i čitao dela Artura Remboa, Stefana Malarmea, Borisa Pasternaka i Vladimira Majakovskog. Dok je bio na Harvardu, O’Hara je upoznao Džona Ašberija (John Ashbery) i ubrzo počeo da objavljuje pesme u časopisu Harvard Advocate. Uprkos ljubavi prema muzici, O’Hara je promenio smer i napustio Harvard 1950. godine, diplomiravši engleski jezik. Potom je pohađao postdiplomske studije na Univerzitetu Mičigen, Ann Arbor, gde je stekao master diplomu 1951.

Te ​​jeseni O’Hara se preselio u Njujork. Ubrzo je zaposlen na recepciji Muzeja moderne umetnosti (MOMA) i nastavio ozbiljno da piše. O’Harini rani radovi smatraju se i provokativnim i provocirajućim. Godine 1952, njegova prva zbirka poezije prvi svezak poezije Gradska zima i druge pesme (The City Winter and other poems) dobila je povoljne kritike, a njegovi eseji o slikarstvu i skulpturi i kritike koje je objavljivao za časopis ArteNews smatrane su izvanrednim. O’Hara je postao jedan od najuglednijih članova njujorške umetničke škole, u kojoj su bili i Ešberi, Džejms Šujler (James Schuyler) i Kenet Koh (Kenneth Koch). O’Harino udruživanje sa slikarima Lerijem Riversom (Larry Rivers), Džeksonom Polokom (Jackson Pollock) i Džasperom Džonsom (Jasper Johns), takođe vođama njujorške poetske škole, postalo je izvor inspiracije za njegovu izuzetno originalnu poeziju. Pokušao je rečima da proizvede efekte koje su ovi umetnici stvorili na platnu. U određenim slučajevima sarađivao je sa slikarima praveći „pesničke slike“, slike sa tekstovima od reči.

O’Harine najoriginalnije zbirke pesama, Meditacije u nuždi (Meditations in an Emergency) i Pesme za ručak (Lunch Poems), improvizovani su tekstovi, mešavina duhovitih razgovora, novinarskih parodija i nadrealističkih slika. O’Hara je nastavio da radi u Muzeju moderne umetnosti tokom čitavog svog života, gde je bio kustos i pisao tekstove za kataloge. Tokom odmora na ostrvu Fajr, 25. jula 1966, Frenk O’Hara je nastradao u saobraćajnoj nezgodi. Imao je četrdeset godina.

HAVING A COKE WITH YOU

is even more fun than going to San Sebastian,
Irún, Hendaye, Biarritz, Bayonne
or being sick to my stomach on the Travesera de Gracia in Barcelona
partly because in your orange shirt
you look like a better happier St. Sebastian
partly because of my love for you,
partly because of your love for yoghurt
partly because of the fluorescent orange tulips around the birches
partly because of the secrecy our smiles take on
before people and statuary
it is hard to believe
when I’m with you
that there can be anything as still
as solemn
as unpleasantly definitive as statuary
when right in front of it
in the warm New York 4 o’clock light
we are drifting back and forth between each other
like a tree breathing through its spectacles
and the portrait show seems to have no faces in it at all,
just paint
you suddenly wonder why in the world anyone ever did them
I look
at you
and I would rather look at you than all the portraits in the world
except possibly for the Polish Rider occasionally
and anyway it’s in the Frick
which thank heavens you haven’t gone to yet
so we can go together the first time
and the fact that you move so beautifully
more or less takes care of Futurism
just as at home I never think of the Nude Descending a Staircase
or at a rehearsal a single drawing of Leonardo or Michelangelo
that used to wow me
and what good does all the research of the Impressionists do them
when they never got the right person
to stand near the tree when the sun sank
or for that matter Marino Marini
when he didn’t pick the rider
as carefully
as the horse
it seems they were all cheated of some marvelous experience
which is not going to go wasted on me
which is why I am telling you about it

 

PITI KOKA-KOLU SA TOBOM

je zabavnije čak i od putovanja u San Sebastijan, Irun, Ondej, Bjaric, Bejon
ili od mučnine u stomaku na Travesera de Garsija u Barseloni
delimično zato što u narandžastoj košulji izgledaš kao bolji i srećniji St. Sebastijan
delimično zbog moje ljubavi prema tebi, delimično zbog tvoje ljubavi prema jogurtu
delimično zbog fluorescentno narandžastih lala oko breza
delimično zbog tajnovitosti koju naši osmesi poprimaju pred ljudima i statuama
teško mi je da poverujem kada sam sa tobom da postoji bilo šta tako mirno
tiho i uznemirujuće konačno kao statue kada tu pred njima
u toploj njujorškoj svetlosti u 4 sata plutamo napred nazad
jedan prema drugom poput stabala koja dišu kroz svoje naočare

a na izložbi portreta kao da nema ni jednog lica, samo boje
tako da se iznenada pitaš zašto bi ih iko na svetu uopšte slikao

                                                                                        Gledam
te radije bih te gledao nego sve potrete na svetu
osim možda Poljskog jahača ponekad a uostalom on je u Friku
u kome hvala nebesima još nisi bio tako da možemo otići zajedno po prvi put
a činjenica da se krećeš tako prelepo pokriva sasvim futurizam
kao što kod kuće nikada ne mislim na Akt koji silazi niz stepenice ili
na skice za crteže Leonarda i Mikelanđela koji su me nekada oduševljavali
i šta su uostalom impresionisti postigli istraživajnjem
kada nisu pronašli pravu osobu da stoji blizu drveta kada je sunce tonulo
ili Marino Marini kad nije izabrao jahača jednako pažljivo kao
i konja
                     deluje kao da su usled prevare propustili neko čudesno iskustvo
koje meni neće promaći zbog čega ti o tome i pričam
(Prevod: Stevan Bradić)

O’Harina biografija preuzeta je sa sajta poets.org, a prevod njegove pesme sa on-line časopisa Rizom (rizom.rs).

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: