Deset činjenica o romanu “Avanture Haklberi Fina” "Avanture Haklberi Fina" smatraju se jednim od ključnih romana moderne američke književnosti. Evo 10 podataka u vezi sa njom koje možda niste znali.

Na prvu loptu, Tvenov roman “Avanture Haklberi Fina” je jednostavna priča o doživljajima nestašnog dečaka i odbeglog roba, koji jednog leta putuju na splavu niz reku Misisipi. Međutim, dublje posmatrano, ova knjiga predstavlja subverzivno suprotstavljanje robovlasništvu i rasizmu i jedna je od najvoljenijih – i najzabranjivanijih – knjiga u američkoj istoriji.

1. HAKLBERI FIN SE PRVI PUT POJAVLJUJE U TOM SOJERU.
Avanture Haklberi Fina je nastavak Toma Sojera, Tvenovog romana o njegovom detinjstvu na obali Misisipija. Hak je “maloletni izgnanik iz sela” i “sin gradske pijanice”, Papa Fina. Nosi bačenu odeću odraslih i spava po tremovima i u praznim buradima. Uprkos tome, druga deca “sanjaju da se samo usude da budu kao on”. Hak se takođe pojavljuje u romanima Tom Sojer, detektiv i Tom Sojer u inostranstvu, kao i u nedovršenom Hak Fin i Tom Sojer među Indijancima

2. HAKLBERI FIN JE MOŽDA ZASNOVAN NA TVENOVOM PRIJATELJU IZ DETINJSTVA.
Ilustracija iz originalnog izdanja "Avanture Haklberi Fina"

Tven je rekao da je Hak nadahnut stvarnom ličnošću, Tomom Blankenšipom, svojim nekadašnjim drugom čiji je otac, Vudson Blankenšip, bio siromašni pijanica i verovatno osnova za lik Papa Fina. “U Haklberi Finu sam opisao Toma Blankenšipa upravo onakvog kakav je bio” – napisao je u Autobiografiji. “Bio je neznalica, prljav, neuhranjen, ali je imao tako dobro srce, najbolje što ga je ikada neki dečak imao.” Međutim, moguće je da Tven ovde preteruje. Kada ga je 1885. “Mineapolis tribjun” pitao po kojoj ličnosti je Hak nastao, Tven je priznao da to nije jedna osoba: “Ne mogu da uprem prstom samo u jednog momka iz gomile, pa ipak njegova priča je ono što ja zovem prava priča.” 

3. TVENU JE BILO POTREBNO SEDAM GODINA DA NAPIŠE ROMAN.
Haklberi Fin je napisan u dva kratka naleta. Prvi, 1876, kada je Tven napisao 400 strana za koje je svom prijatelju rekao da mu se čine „podnošljivo dobrim, uzevši u obzir dokle sam stigao, verovatno ću ih zaključati u fioku ili spaliti“. Prekinuo je rad na knjizi na nekoliko godina da bi napisao Kraljevića i prosjaka i Život na Misisipiju.

Godine 1882, Tven je putovao parobrodom od Nju Orleansa do Minesote, zaustavivši se u Hanibalu na Misisipiju. To ga je zasigurno inspirisalo, jer se posvetio privođenju Haklberi Fina kraju. U avgustu 1883, napisao je: „Napisao sam osamsto ili devetsto strana u tako kratkom vremenskom intervalu da ne smem da kažem koliko dana je u pitanju; ne bi trebalo ni ja da verujem, i naravno ne bih mogao da očekujem to ni od vas.“ Knjiga je objavljena 1884.

4. KAO I HAK, TVEN JE PROMENIO SVOJ POGLED NA ROBOVLASNIŠTVO.Ilustracija iz originalnog izdanja "Avanture Haklberi Fina"

Hak, koji odrasta na Jugu, pre Američkog građanskog rata, ne samo da prihvata robovlasništvo, nego veruje da, pomažući Džimu (odbeglom robu) u njegovom bekstvu, čini greh. Moralni vrhunac romana predstavlja Hakovo premišljanje da li da javi pismom Džimovom vlasniku gde je njegov rob. Konačno, Hak kaže: „U redu, onda, otići ću u pakao“ i pocepa papir.

Kao dete, Tven nije dovodio u pitanje instituciju ropstva. Ne samo da je Misuri bila robovlasnička država, nego je Tvenov ujak posedovao dvadeset robova. U Autobiografiji, Tven je napisao: „Dobro se sećam kako sam gledao nekolicinu crnih muškaraca i žena okovane skupa, dok leže u grupama na trotoaru i čekaju da budu poslati na tržište robova. To su bila najtužnija lica koja sam ikad video.“

U nekom trenutku, Tvenovi stavovi su se promenili i on se oženio devojkom iz abolicionističke porodice (abolicionizam – pokret za ukidanje ropstva u Sjedinjenim Državama). Njegov svekar, Džervis Langdon, bio je organizator tajne mreže puteva i sigurnih kuća za porobljene ljude, a i pružao je utočište Frederiku Daglasu.

5. EMELIN GREJNDŽERFORD JE PARODIJA VIKTORIJANSKOG PESNIŠTVA.
Haklberi Fin ismejava avanturističke romane, politiku, religiju, porodice Hatfild i Mekoj, čak i Hamletov monolog. Međutim, najupečatljivija je Emelin Grejndžerford, petnaestogodišnja pesnikinja, koja je parodija Julije A. Mur, „dražesne pesnikinje Mičigena“, i njene loše poezije o smrti. Tako i o Emelin zaključuje Hak: „Kad god bi neki čovek umro, il’ neka žena, il’ dete, ona bi se javila da oda počast, još pre nego što bi se pokojnik o’ladio. Ona je to sama nazivala “počašću”.” Uz lošu poeziju, Emelin je crtala i dramatične pastele, kao što je slika devojke koja plače nad mrtvom pticom, sa naslovom „Avaj,nikad više tvoj slatki cvrkut neću čut’.” 

6. CRTEŽ PENISA JE ZAMALO UPROPASTIO PRVO IZDANJE.Ilustracija iz originalnog izdanja "Avanture Haklberi Fina"

Tven, koji je vodio svoju štampariju, platio je dvadesettrogodišnjeg E. V. Kembla da ilustruje prvo izdanje Haklberi Fina. Kada je knjiga otišla u štampu, neko je – nije nikad otkriveno ko – docrtao penis na ilustraciji ujka Silasa. Na tom crtežu, ujka Silas razgovara sa Hakom i tetkom Seli, a vidi se ispupčenje od penisa u njegovim pantalonama.

Prema rečima Tvenovog menadžera Čarlsa Vebstera, dve stotine i pedeset knjiga je bilo već pušteno u prodaju, pre nego što je greška uočena. Sve su vraćene i objavljivanje je bilo odloženo zbog ponovnog štampanja. Da su sve otišle, “Tvenovo dostojanstvo i moralni ugled bi bili uništeni”, dodaje Vebster. 

7. MNOGI SMATRAJU HAKLBERI FINA PRVIM AMERIČKIM ROMANOM.
Ernest Hemingvej je u Zelenim brdima Afrike napisao da celokupna moderna američka književnost potiče od jedne knjige Marka Tvena o Haklberi Finu.“Ništa nije postojalo pre toga. Od tada, ništa tako dobro nije napisano.” Iako ova izjava ignoriše velika ostvarenja kao što su Mobi Dik Hermana Melvila i Grimizna Pisma Natanijela Hotorna, Haklberi Fin je značajan, jer je to prva knjiga napisana narodnim jezikom. Hak priča u dijalektu, koristeći izraze poput “it ain’t no matter” ili “it warn’t no time to be sentimentering.” Kako je većina pisaca tog vremena i dalje imitirala evropsku književnost, pisanje jezikom kojim su Amerikanci zapravo pričali je izgledalo revolucionarno. Taj jezik je bio jasan, svež, živopisan i promenio je način na koji su Amerikanci pisali. 

8. KRAJ KNJIGE JE ČESTO SMATRAN IZVLAČENJEM.Ilustracija iz originalnog izdanja "Avanture Haklberi Fina"

Najveća primedba kritičara na Haklberi Fina je da priča počinje da gubi na snazi kada se u romanu pojavljuje Tom Sojer. Do tog trenutka, Hak i Džim su razvili prijateljstvo zasnovano na zajedničkim nevoljama begunaca. Hak se brine o Džimu i uviđa njegovu humanost. Ali kada se Tom Sojer pojavi, Hak se menja. Postaje pasivan i izgleda kao da ga nije briga čak ni za to što je Džim zarobljen.

Da stvar bude gora, ispostavlja se da je vlasnik Džima oslobodio, a da je Hakov nasilni otac mrtav. U suštini, njih dvojica su bežali bez razloga. Mnogi, uključujući spisateljicu Džejn Smajli, veruju da je Tven, insistirajući na srećnom kraju, ignorisao kompleksna pitanja koja su razvijena u knjizi. 

9. KNJIGA JE VIŠE PUTA BILA ZABRANJENA.
Haklberi Fin je najpre zabranjen u Konkordu (Masačusets) 1885, i do danas je jedna od najčešće osporavanih knjiga. Na primer, ona zauzima 14. mesto na listi “Top 100 zabranjenih knjiga 2000 – 2009”. Zamerke se najviše odnose na reč “nigger”, koja se u knjizi javlja preko 200 puta. Neki misle i da su Afroamerikanci prikazani stereotipno, rasno neosetljivo, ili baš rasistički.

Godine 2011, Stiven Railton, profesor sa Univerziteta Virdžinija, objavio je novu verziju romana, zamenivši navedenu uvredljivu reč novom – “rob”. Ubrzo posle toga, pojavio se “The Hipster Huckleberry Finn”, gde je ista reč bila zamenjena rečju “hipster” . U opisu knjige stoji da “avanture Haklberi Fina sada nisu ni uvredljive ni ne-kul”. 

10. TVENOV ODGOVOR NA CENZURU.
Godine 1905, Gradska biblioteka u Bruklinu je sklonila Haklberi Fina i Toma Sojera sa polica jer, kako je jedan bibliotekar napisaoT venu, “Hak je lažljivi dečak koji je rekao “znoj” kada je trebalo da kaže “perspiracija”.

Tven je ovako odgovorio:

Dragi gospodine, 

Veoma me muči to što ste rekli. Napisao sam Toma Sojera i Haklberi Fina isključivo za odrasle i uvek me zabrine kada saznam da je devojčicama i dečacima bio dozvoljen pristup tim knjigama. Um koji se zaprlja u mladosti, nikada više ne može biti opran; znam to po sopstvenom iskustvu i do dana današnjeg gajim neublaživu gorčinu prema nevernim čuvarima mog mladog života, jer su mi ne samo dozvoljavali nego me i primoravali da pročitam Bibliju pre nego što sam napunio 15 godina. Niko to ne može da uradi i da ikad više udahne čisti, prijatni vazduh s ove strane groba. Pitajte tu mladu damu – i onaće vam reći to.

Najiskrenije bih želeo da mogu da kažem jednu neku nežnu reč u odbranu Hakovog karaktera, pošto to želite, ali po mom mišljenju on nije ništa bolji od Solomona, Davida, Satane i ostatka svetog bratstva.

Ako postoji Biblija na dečjem odeljenju, hoćete li molim vas pomoći toj mladoj ženi da skloni Haka i Toma od tesumnjive družine?

Iskreno vaš, 

S. L. Klemens

Ilustracija iz originalnog izdanja "Avanture Haklberi Fina"

(Pročitajte i šta je Mark Tven govorio o religiji, rasizmu i saosećanju.)

Tekst: Džoj Landsendorfer
Prevod: Iva Kosovac
izvor: mentalfloss.com

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged:

1 comment

  1. Odličan portal koji često pratim, ali “Grimizna pisma”? Po toj logici, čudi me da niste “Moby-Dick” preveli kao “Moby-Kita”…

Comments are closed.