Debata Fuko VS. Čomski: pola veka od velikog retoričkog okršaja (II deo) Godine 1971. odigrala se po mnogima jedna od najzanimljivijih i najvažnijih filozofskih debata druge polovine XX veka, kada su misli i stavove uživo, pred publikom, ukrstili Mišel Fuko i Noam Čomski.

Na poziv holandskog filozofa Fonsa Eldersa, pre tačno 50 godina, na Tehnološkom fakultetu Ajndhoven, Mišel Fuko i Noam Čomski učestvovali su u debati koja je do sada već stekla kultni status. Centralna tema oko koje su razmenjivana, često suprotstavljena, mišljenja ove dvojice velikih mislilaca i teoretičara, čije su ideje obeležile teoriju XX veka, bila je podjednako drevna i teška – možemo li identifikovati nešto poput urođene ljudske prirode i da li u njoj postoji nešto zajedničko, ili je ona uvek nekontrolisani proizvod različitih spoljašnjih faktora. Duboko razmimoilaženje njihovih stavova obeležiće celokupnu drugu polovinu debate, kada razgovor skrene na pitanja politike, moći, građanskog otpora, pravde… Kako je u predgovoru štampanom izdanju ovog razgovora podvukao inicijator susreta Elders, ova debata je toliko dragocena zato što su “Čomski i Fuko u njoj izneli na svetlo dana sukob koji postoji u samom srcu zapadne kulture i politike.” U dva nastavka prenećemo vam fragmente iz druge polovine debate gde se raspravljalo o političkoj mogućnosti postojanja univerzalne pravednosti. Ovaj razgovor je kod nas 2017. godine objavila izdavačka kuća Derata, pod nazivom O ljudskoj prirodi: pravda protiv moći (prevod: Slobodan Damnjanović).

 

Fuko:

Hteo bih da vam posta­vim jed­no pita­nje. Kad u Sje­di­nje­nim Drža­va­ma postu­pi­te pro­tiv­za­ko­ni­to, da li taj svoj postu­pak oprav­da­va­te pozi­va­ju­ći se na neku višu prav­du ili se pozi­va­te na zah­te­ve kla­sne bor­be, koju pro­le­ta­ri­jat tre­nut­no vodi pro­tiv vla­da­ju­će kla­se?

Čom­ski:

U ovom slu­ča­ju zau­zeo bih sta­no­viš­te koje je u takvim okol­no­sti­ma zau­zeo ame­rič­ki Vrhov­ni sud, a vero­vat­no bi i dru­gi sudo­vi to uči­ni­li u slič­nim okol­no­sti­ma, to jest nasto­jao bih da pita­nje rešim što je moguće konstruktivnije. U kraj­njoj lini­ji mislim da u mno­gim slu­ča­je­vi­ma tre­ba delo­va­ti pro­tiv legal­nih insti­tu­ci­ja nekog druš­tva ako tim delo­va­njem ospo­ra­va­te sam izvor sile i tla­če­nja u pome­nu­tom druš­tvu.

Među­tim, posto­je­ći zakon u veli­koj meri sadr­ži i one ljud­ske vred­no­sti koje tre­ba poš­to­va­ti. I posto­je­ći zakon, ako se pra­vil­no tuma­či, omo­gu­ća­va nam da ne uči­ni­mo sve ono što nam drža­va nare­đu­je. A mislim da je važno isko­ri­sti­ti činje­ni­cu…

Fuko:

Da.

Čom­ski:

… važno je isko­ri­sti­ti one obla­sti zako­na koje su pra­vil­no for­mu­li­sa­ne, pa onda direkt­no delo­va­ti pro­tiv onih dru­gih obla­sti tog istog zako­na koje oprav­da­va­ju neki sistem nepra­ved­ne vla­da­vi­ne.

Fuko:

Ali ja…

Čom­ski:

Pusti­te me da…

Fuko:

Pitao sam… Moje pita­nje bilo je sle­de­će: kad poči­ni­te neko oči­gled­no neza­ko­ni­to delo…

Čom­ski:

… delo koje ja sma­tram neza­ko­ni­tim, a ne samo drža­va.

Fuko:

Ne, ne, koje drža­va…

Čom­ski:

… koje drža­va sma­tra neza­ko­ni­tim…

Fuko:

… koje drža­va sma­tra neza­ko­ni­tim.

Čom­ski:

Da.

Fuko:

Da li delo koje drža­va sma­tra neza­ko­ni­tim vi doži­vlja­va­te kao izraz neke ide­al­ne prav­de ili ga oprav­da­va­te kla­snom bor­bom? To jest misli­te li da ga kla­sna bor­ba čini kori­snim i nužnim? Moje pita­nje je da li se vi pozi­va­te na ide­al­nu prav­du?

Čom­ski:

Da pono­vim: često se deša­va da činim neš­to što drža­va sma­tra neza­ko­ni­tim, ali ga ja sma­tram zako­ni­tim. To zna­či da ja drža­vu sma­tram za pre­stup­ni­ka. Ali u nekim slu­ča­je­vi­ma to nije tač­no. Dozvo­li­te mi da u vezi sa tim budem sasvim kon­kre­tan i da sa kla­snog pre­đem na impe­ri­ja­li­stič­ki rat, gde je situ­a­ci­ja neš­to jasni­ja i jed­no­stav­ni­ja.

Uzmi­mo među­na­rod­no pra­vo, vrlo slab instru­ment kao što zna­mo, ali ipak instru­ment koji sadr­ži neke vrlo zani­mlji­ve prin­ci­pe. Među­na­rod­no pra­vo je u mno­gim aspektima sred­stvo moć­nih: ono je tvo­re­vi­na drža­va i nji­ho­vih pred­stav­ni­ka. U raz­vi­ja­nju tre­nut­no posto­je­ćeg siste­ma među­na­rod­nog pra­va nema, na pri­mer, učeš­ća masov­nog pokre­ta selja­ka.

Struk­tu­ra među­na­rod­nog pra­va odra­ža­va ovu činje­ni­cu; to jest među­na­rod­no pra­vo posto­je­ćim struk­tu­ra­ma moći, koje sebe defi­ni­šu kao drža­ve, daje veli­ka ovlaš­će­nja i pra­vo da kori­ste nasi­lje pro­tiv narod­nih masa koje se pro­ti­ve drža­vi i svo­je inte­re­se sta­vlja­ju iznad nje­nih inte­re­sa.

To je fun­da­men­tal­na mana među­na­rod­nog pra­va. Ta mana oprav­da­va suprot­sta­vlja­nje onom nje­go­vom aspek­tu koji, u pogle­du valja­no­sti i oprav­da­no­sti, ima isti sta­tus kao i božan­sko pra­vo kra­lje­va. Ono je pro­sto instru­ment kojim moć­ni­ci bra­ne i čuva­ju svo­ju vlast.

Ali među­na­rod­no pra­vo nije samo to. U stva­ri, posto­je ele­men­ti među­na­rod­nog pra­va, ele­men­ti izra­že­ni u Nir­nberš­kim prin­ci­pi­ma i Pove­lji Uje­di­nje­nih naci­ja, koji ne samo što dopuš­ta­ju već i zah­te­va­ju da gra­đa­nin delu­je pro­tiv sop­stve­ne drža­ve, na nači­ne koje ta drža­va pogreš­no kva­li­fi­ku­je kao pre­stup. Ipak, gra­đa­nin postu­pa zako­ni­to jer među­na­rod­no pra­vo tako­đe zabra­nju­je pret­nju silom ili nje­no koriš­će­nje u među­na­rod­nim odno­si­ma, osim u nekim pre­ci­zno odre­đe­nim okol­no­sti­ma u koje, reci­mo, ne spa­da i raz­log za rat uVi­jet­na­mu. To zna­či da u slu­ča­ju Vijet­nam­skog rata, koji me ovog časa naj­vi­še zani­ma, ame­rič­ka drža­va delu­je u svoj­stvu pre­stup­ni­ka. A narod ima pra­vo da pre­stup­ni­ku, tač­ni­je zlo­čin­cu, ne dozvo­li da izvr­ši ubi­stvo. To što će zlo­či­nac vaš poku­šaj da ga spre­či­te u izvr­še­nju zlo­či­na nazva­ti neza­ko­ni­tim, još uvek ne zna­či da on i jeste neza­ko­nit.

Savr­še­no jasan slu­čaj jeste onaj koji se tiče Doku­me­na­ta Pen­ta­go­na. Slu­čaj za koji pret­po­sta­vljam da ste čuli.

Da pojed­no­sta­vi­mo stva­ri: ono što se tre­nut­no deša­va jeste poku­šaj drža­ve da kri­vič­no goni lju­de koji uka­zu­ju na nje­ne zlo­či­ne. U osno­vi, sve se svo­di na to.

Dalje, to je oči­gled­no apsurd­no i mi ne sme­mo obra­ća­ti pažnju na to izvr­ta­nje sva­kog razum­nog sud­skog pro­ce­sa. Osim toga, mislim da posto­je­ći sistem zako­na čak i objaš­nja­va zaš­to je to apsurd­no. Ali ako se poka­že da on to ipak ne čini, mi smo u oba­ve­zi da se suprot­sta­vi­mo takvom prav­nom siste­mu.

Fuko:

Dakle, vi u ime neke više prav­de kri­ti­ku­je­te funk­ci­o­ni­sa­nje sud­stva.

Ovde se poja­vlju­je važno pita­nje. Tač­no je da se u svim druš­tve­nim bor­ba­ma uvek posta­vlja pita­nje „prav­de”. Da bude­mo pre­ci­zni, bor­ba pro­tiv kla­sne prav­de, pro­tiv nje­ne nepra­ved­no­sti uvek je deo druš­tve­ne bor­be: otpuš­ta­nje sudi­ja, pro­me­na sudo­va, pomi­lo­va­nje osu­đe­ni­ka, otva­ra­nje zatvo­ra uvek je bilo deo soci­jal­nih pro­me­na čim su one, makar i u maloj meri, posta­le nasil­ne. U današ­njoj Fran­cu­skoj funk­ci­o­ni­sa­nje sud­stva i poli­ci­je meta je napa­da onih koje nazi­va­mo „levi­ča­ri­ma”. Ali ako je u bor­bi reč o prav­di, onda se ona pre­tva­ra u sred­stvo moći; ne radi se o nadi da će konač­no jed­nog dana, u ovom ili onom druš­tvu, lju­di biti nagra­đi­va­ni u skla­du sa svo­jim zaslu­ga­ma i kažnja­va­ni u skla­du sa svo­jim pre­stu­pi­ma. Ume­sto da o soci­jal­noj bor­bi misli­mo u poj­mo­vi­ma prav­de i neprav­de, mi prav­du tre­ba da sta­vi­mo u kon­tekst soci­jal­ne bor­be.

Čom­ski:

Da, ali vi sigur­no misli­te da je vaša ulo­ga u tom ratu pra­ved­na, da vodi­te pra­ve­dan rat. Smatram da je to veoma važno. Ako misli­te da vodi­te nepra­ve­dan rat, onda ne može­te sle­di­ti taj način raz­miš­lja­nja.

Hteo bih done­kle da pre­for­mu­li­šem ono što ste rekli. Čini mi se da raz­li­ka nije izme­đu legal­no­sti i ide­al­ne prav­de, ona je pre izme­đu legal­no­sti i više prav­de.

Sla­žem se da nismo u pozi­ci­ji da stvo­ri­mo sistem ide­al­ne prav­de, kao što nismo u pozi­ci­ji da u sve­sti stvo­ri­mo ide­al­no druš­tvo. Za takav posao nema­mo dovolj­no zna­nja, suvi­še smo ogra­ni­če­ni i op­te­re­će­ni pred­ra­su­da­ma i slič­nim. Ali jesmo u pozi­ci­ji – a mora­mo delo­va­ti kao razum­na i odgo­vor­na ljud­ska bića – da zami­sli­mo bolje druš­tvo i sistem više prav­de i da im se pri­bli­ži­mo. Dalje, ovaj viši sistem sigur­no će ima­ti i neke mane. Ali ako viši sistem prav­de upo­re­di­mo sa posto­je­ćim siste­mom, ne pada­ju­ći u isku­še­nje da taj viši sistem sma­tra­mo ide­al­nim, onda može­mo tvr­di­ti sle­de­će:

Pojam zako­ni­to­sti ili legal­no­sti i pojam prav­de nisu iden­tič­ni, ali nisu ni pot­pu­no raz­li­či­ti. Uko­li­ko legal­nost obu­hva­ta prav­du u smi­slu više prav­de, koja uka­zu­je na bolje druš­tvo, onda mi tre­ba da poš­tu­je­mo zakon, da pri­si­li­mo drža­vu da poš­tu­je zakon, da pri­si­li­mo veli­ke kor­po­ra­ci­je da poš­tu­ju zakon, da pri­si­li­mo poli­ci­ju da poš­tu­je zakon; narav­no, ako ima­mo moći za to.

Narav­no, u onim zemlja­ma gde legal­ni sistem ne samo što ne pred­sta­vlja višu prav­du već je pre izraz teh­ni­ke tla­če­nja, kodi­fi­ko­va­ne u odre­đe­nom auto­krat­skom siste­mu, razum­no ljud­sko biće tre­ba da mu se suprot­sta­vi; bar zato što iz nekog raz­lo­ga to ne može da čini u prak­si.

Fuko:

Ali želeo bih samo da odgo­vo­rim na vašu prvu reče­ni­cu u kojoj kaže­te kako ne biste vodi­li rat za koji misli­te da nije pra­ve­dan.

Hteo bih da vam odgo­vo­rim na Spi­no­zin način i kažem kako pro­le­ta­ri­jat ne vodi rat pro­tiv vla­da­ju­će kla­se zato što taj rat sma­tra pra­ved­nim. Pro­le­ta­ri­jat vodi rat pro­tiv vla­da­ju­će kla­se zato što prvi put u isto­ri­ji hoće da pre­u­zme vlast. I zato što hoće da sru­ši vlast vla­da­ju­će kla­se, on takav rat sma­tra pra­ved­nim.

Čom­ski:

Sa tim se ne sla­žem.

Fuko:

Rat se vodi zbog pobe­de, a ne zato što je pra­ve­dan.

Čom­ski:

Ni sa tim se ne sla­žem.

Na pri­mer, ako sam uve­ren da će pro­le­ta­ri­jat, kad dođe na vlast, stvo­ri­ti tero­ri­stič­ku poli­cij­sku drža­vu u kojoj će biti uniš­te­ni slo­bo­da i dosto­jan­stvo i razo­re­ni pri­stoj­ni među­ljud­ski odno­si, onda ću dati sve od sebe da pro­le­ta­ri­jat ne pre­u­zme vlast. U stva­ri, jedi­ni raz­log za tra­že­nje takve stva­ri, po mom miš­lje­nju, leži u tome što, isprav­no ili pogreš­no, misli­mo da će pome­nu­ta pro­me­na vla­sti dove­sti do ostva­re­nja nekih fun­da­men­tal­nih vred­no­sti.

Fuko:

Ako pro­le­ta­ri­jat pre­u­zme vlast, sasvim je mogu­će da pre­ma kla­sa­ma koje je pora­zio i poko­rio postu­pi na nasil­nič­ki, dik­ta­tor­ski, pa čak i krvo­lo­čan način. Mislim da je to sasvim mogu­će.

Ali ako me upi­ta­te da li je mogu­će da pro­le­ta­ri­jat pre­ma samo­me sebi postu­pa krvo­loč­no, tiran­ski i nepra­ved­no, odgo­vo­ri­ću vam da se tako neš­to može dogo­di­ti samo onda ako pro­le­ta­ri­jat stvar­no ne pre­u­zme vlast, već to u nje­go­vo ime uči­ni neka dru­ga kla­sa, neka mala gru­pa unu­tar pro­le­ta­ri­ja­ta ili odre­đe­ni sit­no­bur­žo­a­ski ele­men­ti.

Čom­ski:

Posto­ji mno­go raz­lo­ga, isto­rij­skih i dru­gih, zbog kojih ni ja nisam zado­vo­ljan tom teo­ri­jom revo­lu­ci­je. Ali čak i ako je pri­hva­ti­mo, ta teo­ri­ja tvr­di kako pro­le­ta­ri­jat tre­ba da pre­u­zme vlast i tre­ba da je spro­vo­di na nasi­lan, nepra­ve­dan i krvav način, i to zbog, po mom miš­lje­nju, pogreš­nog uve­re­nja da će taj način postu­pa­nja dove­sti do pra­ved­nog druš­tva, druš­tva u kome će drža­va odu­mre­ti, u kome će pro­le­ta­ri­jat posta­ti uni­ver­zal­na kla­sa itd. Kad ne bi bilo te vrste oprav­da­nja koja se pozi­va na buduć­nost, onda bi nasil­na i krva­va dik­ta­tu­ra pro­le­ta­ri­ja­ta sva­ka­ko bila nepra­ved­na. Ovo je dru­go pita­nje, ali sam ja vrlo skep­ti­čan pre­ma ide­ji nasil­ne i krva­ve dik­ta­tu­re pro­le­ta­ri­ja­ta, poseb­no kad nju spro­vo­de samoproklamovani pred­stav­ni­ci avan­gard­ne par­ti­je, koji će – a ima­mo dovolj­no isto­rij­skog isku­stva da to može­mo pred­vi­de­ti – jed­no­stav­no posta­ti novi vla­da­ri druš­tva.

Fuko:

Da, ali ja ne govo­rim o vla­da­vi­ni pro­le­ta­ri­ja­ta koja će po sebi biti nepra­ved­na; ima­te pra­vo kad kaže­te da bi to bilo suvi­še lako. Hoću da kažem da vla­da­vi­na pro­le­ta­ri­ja­ta u odre­đe­nom peri­o­du može uklju­či­ti nasi­lje i nasta­vak rata pro­tiv druš­tve­ne kla­se koja nije do kra­ja pobe­đe­na.

Čom­ski:

Vidi­te, ja ne kažem da posto­ji apso­lut­na… na pri­mer, ja nisam bez­u­slov­ni paci­fi­sta. Ne tvr­dim da je upo­tre­ba nasi­lja pogreš­na pod svim okol­no­sti­ma, čak i kad je koriš­će­nje nasi­lja u odre­đe­nom smi­slu nepra­ved­no. Mislim da mora­mo pro­ce­ni­ti rela­tiv­nu pra­ved­nost.

Ali upo­tre­ba nasi­lja i stva­ra­nje odre­đe­nog ste­pe­na neprav­de može se oprav­da­ti samo na teme­lju pro­ce­ne – koju uvek tre­ba uzi­ma­ti vrlo ozbilj­no i sa veli­kom dozom skep­ti­ci­zma – da se to nasi­lje spro­vo­di radi posti­za­nja pra­ved­ni­jeg cilja. Ako ono nema takvo ute­me­lje­nje, onda smatram da je ono pot­pu­no nemo­ral­no.

Fuko:

Ne mislim, bar kad se radi o cilju koji pro­le­ta­ri­jat sebi posta­vlja u kla­snoj bor­bi, da je dovolj­no reći kako se taj cilj sasto­ji u ostva­re­nju više prav­de. Ono što će pro­le­ta­ri­jat posti­ći ruše­ći kla­su koja je tre­nut­no na vla­sti i sam pre­u­zi­ma­ju­ći vlast jeste uki­da­nje vla­da­vi­ne kla­sa uopšte.

Čom­ski:

U redu, ali to je dodat­no oprav­da­nje.

Fuko:

To jeste oprav­da­nje, ali ne ono koje se pozi­va na prav­du, već ono koje se pozi­va na moć.

Čom­ski:

Ali to jeste pozi­va­nje na prav­du, i to zato što se konač­ni cilj te bor­be opi­su­je kao pra­ve­dan.

Nije­dan lenji­ni­sta niti bilo koji dru­gu levi­čar neće reći: „Mi, pro­le­ta­ri­jat, ima­mo pra­vo da pre­u­zme­mo vlast i onda sve osta­le pobi­je­mo i baci­mo u kre­ma­to­ri­jum.” Kad bi to bile posle­di­ce dola­ska pro­le­ta­ri­ja­ta na vlast, onda to narav­no nika­ko ne bi bilo u redu.

Pre­ma osnov­noj zami­sli – pre­ma kojoj sam iz već pozna­tih raz­lo­ga skep­ti­čan – taj period nasil­ne dik­ta­tu­re, odno­sno nasil­ne i krva­ve dik­ta­tu­re oprav­da­va se time što će dove­sti do uki­da­nja kla­snog tla­če­nja, do cilja za koji se vre­di bori­ti. Ta konač­na kva­li­fi­ka­ci­ja može da oprav­da čitav podu­hvat. Dru­go je pita­nje da li ona to i čini.

Fuko:

Ako dozvo­li­te, u ovom slu­ča­ju biću niče­a­nac. Dru­gim reči­ma, sma­tram da je ide­ja prav­de po sebi ide­ja koja je nasta­la i delo­va­la u raz­li­či­tim tipo­vi­ma druš­tva kao sred­stvo odre­đe­ne poli­tič­ke i pri­vred­ne moći, odno­sno sred­stvo usme­re­no pro­tiv te moći. Ipak, meni se čini da sam pojam prav­de delu­je unu­tar kla­snog druš­tva kao zah­tev i cilj za koji se zala­že potla­če­na kla­sa.

Čom­ski:

Ne sla­žem se sa tim.

Fuko:

Nisam sigu­ran da bi u bes­kla­snom druš­tvu i dalje kori­sti­li ovaj pojam prav­de.

Čom­ski:

E, sa ovim se stvar­no ne sla­žem. Mislim da posto­ji neka vrsta apso­lut­ne osno­ve – nemoj­te me suvi­še pri­ti­ska­ti da je opi­šem jer to nisam u sta­nju da ura­dim sa malo reči – neki fun­da­men­tal­ni ljud­ski kva­li­te­ti u koji­ma se teme­lji pojam prav­de.

Smatram da naše posto­je­će siste­me prav­de ola­ko opi­su­je­te kao siste­me kla­snog tla­če­nja. Ne mislim da se oni mogu izjed­na­či­ti sa tla­če­njem. Sla­žem se da oni deli­mič­no ote­lo­vlju­ju siste­me kla­snog tla­če­nja i ele­men­te dru­gih vrsta tla­če­nja, ali nagla­ša­vam da oni tako­đe ote­lo­vlju­ju i težnju ka istin­skim huma­nim vred­no­sti­ma prav­de, pri­stoj­no­sti, lju­ba­vi, fino­će i sim­pa­ti­je.

I mislim da ćemo u sva­kom budu­ćem druš­tvu, koje narav­no nikad neće biti savr­še­no, ima­ti takve poj­mo­ve, poj­mo­ve za koje se nada­mo da će ade­kvat­ni­je ote­lo­tvo­ri­ti odbra­nu fun­da­men­tal­nih ljud­skih potre­ba, uklju­ču­ju­ći i potre­bu za soli­dar­noš­ću, sim­pa­ti­jom i slič­nim stva­ri­ma, ali će vero­vat­no i dalje na neki način izra­ža­va­ti neprav­du i ele­men­te tla­če­nja posto­je­ćeg druš­tva.

Među­tim, mislim da ono što opi­su­je­te važi samo za prilično raz­li­či­te situ­a­ci­je.

Na pri­mer uzmi­mo slu­čaj među­na­rod­nog suko­ba. Tu ima­mo dva druš­tva koja poku­ša­va­ju da jed­no dru­go uniš­te. U takvom suko­bu ne posta­vlja se pita­nje prav­de. Jedi­no pita­nje koje se posta­vlja jeste na čijoj ste stra­ni. Hoće­te li bra­ni­ti vaše druš­tvo i uniš­ta­va­ti ono dru­go?

Mislim da su se u odre­đe­nom smi­slu, ako apstra­hu­je­mo od mnoš­tva isto­rij­skih pro­ble­ma, sa ovim suo­ča­va­li voj­ni­ci koji su tokom Prvog svet­skog rata kasa­pi­li jed­ni dru­ge. Oni su se bori­li ni za šta. Oni su se bori­li za pra­vo da uniš­ta­va­ju jed­ni dru­ge. A u takvim okol­no­sti­ma pita­nje prav­de se ne posta­vlja.

Narav­no, i tada je bilo razum­nih lju­di, od kojih je veći­na dopa­la zatvo­ra. Dovolj­no je da pome­ne­mo Kar­la Lip­kneh­ta s jed­ne i Ber­tran­da Rase­la s dru­ge stra­ne. Oba ova čove­ka shva­ti­la su da je među­sob­no ubi­ja­nje liše­no smi­sla, to jest da se ono ne može oprav­da­ti pozi­va­njem na prav­du.

Dalje, ove lju­de nji­ho­va oko­li­na sma­tra­la je luda­ci­ma ili zlo­čin­ci­ma, a oni su u stva­ri bili jedi­ne nor­mal­ne oso­be.

U okol­no­sti­ma o koji­ma vi govo­ri­te, u okol­no­sti­ma u koji­ma se ne posta­vlja pita­nje prav­de, već je važno samo ko će u bor­bi na život i smrt odne­ti pobe­du, jedi­na ljud­ska reak­ci­ja jeste zah­tev da se sa tom kla­ni­com pre­ki­ne i da se pod­ne­se sud­bi­na koja obič­no poga­đa takve lju­de. A ta sud­bi­na, to je robi­ja, pone­kad i smrt, stva­ri koje se deša­va­ju razum­nim i moral­nim lju­di­ma.

Ali, po mom miš­lje­nju, to nije tipič­na situ­a­ci­ja kod lju­di. To nije situ­a­ci­ja u kojoj se nala­ze kla­sna bor­ba i soci­jal­na revo­lu­ci­ja. Tu se ne radi o pro­stom suda­ru dve moći. U kla­snoj bor­bi i revo­lu­ci­ji vi ste u oba­ve­zi da nave­de­te moral­ne raz­lo­ge ili, ako ih nema­te, da se povu­če­te iz te bor­be. Raz­log za soci­jal­nu revo­lu­ci­ju ne može biti samo želja da se vlast jed­ne zame­ni vlaš­ću dru­ge kla­se. Cilj soci­jal­ne revo­lu­ci­je jeste ostva­re­nje pra­va, rea­li­zo­va­nje osnov­nih ljud­skih potre­ba, a ne ruše­nje jed­ne i dovo­đe­nje dru­ge kla­se na vlast.

Fuko:

Imam li vre­me­na za odgo­vor?

Elders:

Da.

Fuko:

Koli­ko? Jer…

Elders:

Dva minu­ta. (Fuko se sme­je.)

Fuko:

Ali rekao bih da je to nepra­ved­no. (Svi se sme­ju.)

Čom­ski:

Apso­lut­no, da.

(Prvi deo pročitajte ovde.)

Prijavi se za Glif obaveštenja

Pratite nas i nepropusti nove sadržaje na našem portalu


Tagged: