Prekobrojna: Pod lipama

Danas sam srela profesora kog nikada nisam volela. A nije ni on mene. Imali smo neki licemeran odnos kezeći se povremeno jedno drugom u lice, bez mere i razloga, sa velike daljine merkajući snage. Ko zna šta bi on rekao o meni, a ja ću o njemu reći da je čovek koji misli kako kamiondžija…

Continue Reading...

Prekobrojna: Jednom sam videla Idu Sabo

Vi koje ste umrle vi koje ste još uvek žive i vi koje ćete tek doći na ovaj svet, radujte se… (Kristina de Pizan, iz knjige „Grad žena“, Feministička 94, Beograd, 2003.) Danas sam se setila Ide Sabo. Živela je 101 godinu, do novembra 2016. i do kraja ostala borbena komunistkinja. Bila je dete kada…

Continue Reading...

Džoan Didion: O samopoštovanju (esej sa stranica Voga iz ’61)

Džoan Didion je američka spisateljica, kolumnistikinja, novinarka. Postala je poznata svojim esejima u kojima se bavila dezintegracijom američke kulture i morala, kao i individualne i društvene fragmentacije. Njena najpoznatija dela su: Slouching Towards Bethlehem (1968), Play It As It Lays (1970),The Year of Magical Thinking (2005). Pisala je za velike magazine poput: Life, Esquire, The…

Continue Reading...

Prekobrojna: Za nepotkupljive

Prekobrojna: Za nepotkupljive piše: Jelena Anđelovska Proleće će svakog časa. Rođeni smo za proleće, za ljubavne jade, ljubavnu sreću i pošten rad. U proleće svako od nas treba da se seti bar jedne nepotkupljive osobe. Svako poznaje bar jednu. Zajedno ih je više nego onih drugih. U Novom Sadu, uz Bulevar kojim često hodam, juče…

Continue Reading...

Prekobrojna: Kad mi konji ustanemo

… Ali znam da je Tito umro. I daidža je pogin’o. A vi se kurčite i dalje. Jebo vam ja mater. (iz pesme Marka Tomaša) malo da me udari konj. Prelazim glavnu pešačku zonu u Novom Sadu, veče je, ušuškana sam u kapu i šal, ali vidim da kočija ide ka meni. Gledam konju u…

Continue Reading...

Dnevnik teroriste (44): Voodoo lutka

Dnevnik teroriste (44): Voodoo lutka Piše: Marko Tomaš Ja sam voodo lutka. U snu letim. Cijeli je planet ispod mene. Gradovi u samrtnom hropcu, kašlju, s naporom, hvataju zrak, trzaju se, grče. Ljudi kao mali hodajući tumori idu za svojim poslom ne razmišljajući ni o čemu. Stisnuti. Koncentrirani na bijedu iz koje će, nadaju se,…

Continue Reading...

Dnevnik teroriste (43): Kolebanja

Dnevnik teroriste: Kolebanja Piše: Marko Tomaš Ubiti. Ubiti iz milosti. Ubiti u ime Boga kojem treba vratiti planet. Ubiti u nestajuće tišine. Ubiti u ime onemogućenog mira. Oguliti tu leproznu masku s lica svijeta, ljudsko obličje oguliti, rješiti se praznine kojom ljudi nastanjuju svijet. To trebam. I spreman sam. Konačno sam spreman. Uvjeren u potpunosti….

Continue Reading...

Zašto u filmu La La Land nema ničeg veselog

Zašto u filmu La La Land nema ničeg veselog ili kako forma preuzima prevlast nad našim životima Piše: Sara Radojković Tri stvari su važne za ovaj film. Za njega je potrebno strpljenje, pronicljivosti i spremnost gledaoca da dopusti da mu se otključa tek na kraju. Ljudi koji vole jazz i bave se nekim vidom izvođačkih…

Continue Reading...

Dnevnik teroriste (42): Fragmenti užasa

Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Fragmenti užasa Svakako, u jednom trenutku sve se počne ponavljati. Čovjek postaje užasnut. Nije dovoljno što živi na proizvodnoj traci, stvari se još ciklično ponavljaju. Smjenjuju se godišnja doba i već to je dovoljno da se čovjek zaprepasti. Proljeće, ljeto, jesen, zima. I tako po sedamdesetak ili više puta u ljudskom…

Continue Reading...

Dnevnik teroriste (41): Treniranje kamena

Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Treniranje kamena Tu je negdje. Postoji. Zato mene nije strah. I zato sam pobjegao od ljudi, jer ovdje gdje sam sada nema samoće. Nije to kao među ljudima. Uvijek sam i ništa. Ovdje možeš shvatiti bitnost cvijeća. Možeš pseći pogled pretvoriti u značenje i igru. Možeš kretanje mačke vidjeti kao jedino…

Continue Reading...

Dnevnik teroriste (40): Buđenja

Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Buđenja Rijetko se probudimo živi. Tako rijetko se probudimo s velikim očima i punog srca koje nas pokreće. Nije stvar u tome da živimo tek umrtvljeni, stvar je u tome da smo odavno ubijeni, mrtvi bez šansi da oživimo oči i srce, da pokrenemo ruke i noge i krenemo jedni prema…

Continue Reading...

Ljubavi i društvo: Finiš

Jelena Anđelovska Ljubavi i društvo: Finiš Gošća: Biljana Stanković Lori Biljana: Poznajem oko trideset stanovnika Ena. Srećemo se svakodnevno. Seniorke, moje komšinice recimo, ne govore tako dobro ili ne govore uopšte engleski. Ali to ih ne sprečava da komuniciraju sa mnom koja tek učim finski. Omiljena mi je gospođa Seja. Seja živi sama, ima odraslu…

Continue Reading...

Dnevnik teroriste (38): Nestajanje boja

Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Nestajanje boja Nekad je čini se boja imala pravo na postojanje. Boje smo mogli vidjeti. Trava je imala pravo biti zelena. Krovovi naših kuća su se crvenili pa bi crijepovi počeli poprimati boju hrđe po rubovima pa bi krovovi postali smećkasti. Život lišća se mogao pratiti kroz mijenu njegovih boja. A…

Continue Reading...

Valcer – savršena geometrija čula

tekst: Aleksandar Šurbatović Još je Montenj pisao o čudnom plesu koji je video u Augsburgu, skandaloznom i bezbožničkom walleru i spineru u kom su plesači toliko pripijeni jedno uz drugo da se, zamislite, dodiruju obrazima. Sličnu sablazan izazvaće tango kada iz dima buenosajreskih bordela bude krenuo da osvaja svet početkom XX veka. Ko bi ikada…

Continue Reading...

Dnevnik teroriste (37): Blagdanski vatromet

Marko Tomaš Dnevnik teroriste: Blagdanski vatromet Digni u zrak lijepo ulaštene podove rezidencija. Pucaj na sve što se miče. Miniraj mostove. Pucaj u samoljublje. Pucaj u gume kamiona koji odvozi smeće u sred noći. Pucaj u masu koja se okuplja oko advenstkog koncerta. Pucaj u bezbrižne šetače. Pucaj u đake koji izlaze iz škole misleći…

Continue Reading...

Obavesti me Ostavite nam vaš e-mail kako biste na vreme dobijali nove vesti sa našeg sajta