Istraživanje rubova smisla („Knjiga nespokoja“, Fernando Pesoa)

piše: Dejan Zakić ve su gromade nezaobilazne u portugalskoj literaturi i malo ko to ne zna: Žoze Saramago i onaj hiperproduktivni čudak, onaj lucidni mistik identiteta skrivenog pod osamdesetak pseudonima kojima je potpisivao svoja dela, astrolog i politički disident pod klero-korporatistom Salazarom – Fernando Pesoa. Počast ovom pesniku odao je pomenuti nobelovac, kada je jedan…

Continue Reading...

Orlando, Virdžinija Vulf (Arete, 2017): preporuka, razlozi za nju, i još dve male preporuke

Luki Račiću re dva dana sam čula kako moj prijatelj na svojoj štamparskoj mašini – sa njom – radi na umnožavanju primeraka romana Orlando Virdžinije Vulf, koji bi uskoro trebalo da se pojavi u izdanju izdavačke kuće Arete. Trenutak pre sasvim lične: bibliofilske, fetišističke reakcije (Orlando je, za sada u najkraćem, moj omiljeni roman) pomislila…

Continue Reading...

Koja Evropa? („Lampeduza“, Dragan Radovančević)

Piše: Bojan Vasić ova knjiga pesama Dragana Radovančevića predstavlja precizan rentgenski snimak savremene Evrope. Iako nevelikog obima, ona uspeva da predstavi celinu: sliku pojedinca i sliku društva, da opiše privatni prostor i da presek globalnog stanja, uhvati realnu situaciju kao i različite psihološke projekcije koje je određuju ili prate. To je slika Evrope o samoj…

Continue Reading...

Od prakse do teorije u stihijskim zamasima (Džek Keruak i Alen Ginsberg, „Izabrana pisma“)

Piše: Nikola Nikolić zdavačka kuća Clio prošle je godine objavila knjigu izabranih pisama Džeka Keruaka i Alena Ginsberga. Od oko 300 pisama koje je bitnički dvojac razmjenjivao tokom dvije decenije i koja su obuhvaćena „Sabranim pismima“, Bil Morgan i Dejvid Stanford izdvojili su manje od dvije trećine u okviru knjige „The letters“ iz 2010. godine,…

Continue Reading...

U životu nema undo (“Atakama”, Nikola Nikolić)

U životu nema undo Piše: Slavica Perović o opsegu tema, Atakama Nikole Nikolića kao da dolazi od čovjeka s velikim iskustvom, a po zrelosti umjetničkog izraza od pisca sa zamašnim opusom. Kako je Nikolić mlad čovjek, a njegov spisateljski opus tek treba da naraste, riječ je o nečemu trećem. To treće nije ništa drugo do…

Continue Reading...

Roman o ovladavanju djetinjstvom („Sjećanje šume“, Damir Karakaš)

Nikola Nikolić Roman o ovladavanju djetinjstvom Mnogi pisci teško odolijevaju izazovu da za temu jednom odaberu i svoje djetinjstvo. Pobude mogu biti različite, ali ako se unesemo u ulogu detektiva nije teško zaključiti šta je zajedničko tim literarnim teleportacijama u prošlost. Prije svega, o čemu god da pišemo, što god tokom godina i decenija nalazili…

Continue Reading...

Sablasti monotone svakodnevice („Milka zbogom, vidimo se sutra“, Nemanja Jovanović)

Nikola Nikolić Sablast monotone svakodnevice Student u stalnoj potrazi za poslom, stanom i sitnim nježnostima, nihilista izgubljen među zidinama metropole, lutajuća duša željna čvršćeg životnog uporišta. Tako bi se u najkraćem mogao opisati glavni junak mnogih romana napisanih u posljednjih stotinak godina. Pojedini čitaoci na ovakav „signal“ samo prevrnu očima, u fazonu kako je to…

Continue Reading...

Likovi nahranjeni iluzijama („Feb je čekao olovku“, Brano Mandić)

Nikola Nikolić Likovi nahranjeni iluzijama To što je roman popularniji od pripovjetke dokaz je ljenosti današnjih čitalaca. I tu nije jedini nesrazmjer: nijedna se druga književna forma po traženosti ne može mjeriti s njim – da ne pričamo o poeziji, ili, ne daj bože, drami. A mora se priznati da je kontradiktorno to što većinu…

Continue Reading...

Dobrovoljni zatočenici svojih sudbina („Priče s Marsa“, Srđan V. Tešin)

Nikola Nikolić Dobrovoljni zatočenici svojih sudbina U XXI vijeku ljudi se slivaju u gradove, ali time se ne završavaju putevi savremenih migracija. I grad ima svoje utvrđene kapacitete. Njegove mogućnosti nijesu bezgranične, čak ni kada se horizontalno širenje zamijeni vertikalnim, neboderskim. Iako bi mnogi voljeli da naseljavaju jezgro, stalni upliv stanovništva dovodi do neke vrste…

Continue Reading...

Potraga za izgubljenim vremenom („Satovi u majčinoj sobi“, Tanja Stupar Trifunović)

Magdalena Blažević Potraga za izgubljenim vremenom Prvi roman Tanje Stupar Trifunović Satovi u majčinoj sobi upravo je izišao iz tiska u izdanju Šahinpašić. Ova je izvanredna spisateljica rođena u Zadru 1977. godine. Diplomirala je srpski jezik i književnost u Banjaluci i urednica je časopisa za književnost, umjetnost i kulturu Putevi. Autorica je zbirki pjesama: Kuća…

Continue Reading...

Umjetnik i nakaradni optimizam diktature („Šum vremena“, Džulijan Barns)

Vlast i umjetnost oduvijek su dolazile u koliziju. Konflikt im je prirodno stanje. Klica razdora krije se u sukobljenim vizijama svijeta. Vlasti su se, u najboljem slučaju, potajno pribojavale umjetničkog uticaja na javnost, a u najgorem proglašavale umjetnike za jeretike, sabotere i protivnike države, što se nerijetko završavalo njihovom smrću. S druge strane, umjetnici −…

Continue Reading...

Ljudmila Petruševska i priče o ženama

Magdalena Blažević Ljudmila Petruševska i priče o ženama Spisateljica, scenaristica, autorica animiranih filmova, osnivačica kabarea, pjevačica i vizualna umjetnica Ljudmila Petruševska jedna je od najznačajnijih autorica suvremene ruske proze. Na hrvatski je jezik preveden samo kratki roman Vrijeme noć u nakladi Ljevak 2014. godine te nekoliko novela koje su dijelom zbirke Potemkinovo selo koja je…

Continue Reading...

Neizbježnost jednog zločina („Glasovi“, Sulejman Fajad)

Nikola Nikolić Neizbježnost jednog zločina („Glasovi“, Sulejman Fajad) Devedesetih je na crnogorskoj televiziji često prikazivan film „Viljuška se drži u lijevu ruku“ Gorana Bulajića, po tekstu Miodraga Karadžića (autora kultne „Đekne“, uz Živka Nikolića). U nekoj zabiti na sjeveru Crne Gore živi sredovječni čovjek sa ženom i ocem. Njihovu sumornu svakodnevicu razdrmaće vijest da im…

Continue Reading...

Dnevnik o Deniju (“Tiho teče Misisipi”, Vladimir Tabašević)

Bojan Vasić Dnevnik o Deniju Iako u kratkom tekstu koji na zadnjoj korici prati Vladinu knjigu upoređujem njegov roman sa Dnevnikom o Čarnojeviću, ipak mislim da ovo nije lirski roman. Nema u njemu klasične, meke lirike, ali ima prave poezije, moderne poezije u kojoj se jezik otima kontroli i sam progovara. Ta poezija mu i…

Continue Reading...

Ima li života posle teksta (“Razgovori sa sobom”, Andres Neuman)

Milica Milosavljević Ima li života posle teksta i zašto nema teksta posle života Kako se razgovara sa sobom? I kome ti razgovori više pomažu, nama samima ili onima kojima se kroz te iste razgovore obraćamo? Koga želimo da sačuvamo – sebe, nijh, sebe u njima? Nije li razgovor sa sobom još jedina mogućnost da se povežemo…

Continue Reading...

Obavesti me Ostavite nam vaš e-mail kako biste na vreme dobijali nove vesti sa našeg sajta