Senka i Santiago („Kintsugi tijela“, Senka Marić)
ilo ono graciozno i strastveno, napeto od zdravlja ili sažvakano bolešću, razodenuto, u ožiljcima, staro, umorno, marginalizovano, zamotano, telo će postaviti dosadno predvidljive, a opet neočekivano šokantne izazove pred književni tekst. Postaviti ih, kao čunjeve koje valja jednim udarcem sravniti sa zemljom, da bi se oni opet podigli i opet bili izazov za rušenje. Telo…
Continue Reading...
Opiti iz migrantske problematike („Nikuda ne idem“, Rumena Bužarovska)
svom beskrajno duhovitom romanu „Puškinova brda“, nabrajajući supruzi razloge zbog kojih se protivi emigriranju, Sergej Dovlatov u očaju ispaljuje i jedan metafizički – da se, po nečijoj pouzdanoj procjeni, čak 80% čovjekove ličnosti iskazuje kroz maternji jezik. A kad ni to ne upali, on pribjegava konkretnijem i priznaje da ne može zamisliti život u kom…
Continue Reading...
Ishodište u samoporađajućoj nadi („Proslava“, Damir Karakaš)
amir Karakaš se vratio svojoj rodnoj grudi, mada bi se prije moglo reći da je ona ostala uz njega, ne bi li se ispričala još jedna veličanstvena neispričana priča. Ovog puta Lika nije tek pozornica za ređanje pastoralnih motiva. Prikazana u svojoj surovoj autentičnosti, ona je makroorganizam u čijoj utrobi se odvija dramatika seoskih života,…
Continue Reading...
Mrtvi zečevi i nestala braća („Uhvati zeca”, Lana Bastašić)
ana Bastašić (32), rodom iz Zagreba, devojka sa plavim uvojcima, napisala je knjigu (Uhvati zeca, Kontrast izdavaštvo, 2018) koja je mnogo više nego roman užeg izbora u konkurenciji NIN-ovog žirija za 2018. godinu. Na vreme je to prepoznao Danilo Lučić, urednik izdavačke kuće „Kontrast izdavaštvo“, a ubrzo će, koliko da se noć zameni danom, i…
Continue Reading...
Redefinisanje lične istorije („Uhvati zeca”, Lana Bastašić)
književnosti je važnije kako je pisano, nego o čemu je pisano – vjerovatno je najrasprostranjeniji uput kad se o nekom djelu donose vrijednosni sudovi. Baziran je na činjenici da je književnost „umjetna“ kao i svaka druga umjetnost, odnosno da težinu priče same po sebi treba prepustiti faktografskim formama. U igri je uvijek nekoliko mogućnosti. Tema…
Continue Reading...
Led Jaceka Dukaja – intelektualni zamah i svežina ideja
re dve godine, Jacek Dukaj se u zapaženom eseju „Lament ljubitelja cigala“ na stranicama „Gazete viborče“ otvoreno deklarisao kao pristalica tradicionalne, devetnaestovekovne proze, „široko razlivene na stotinama strana, epskog daha i toliko opojne da se čovek u potpunosti gubi čitajući je, da bi joj se vraćao iz večeri u veče i uranjao u njen fiktivni…
Continue Reading...
Andrej E. Skubic: Samo dođi kući (prevela Ana Ristović)
Andrej E. Skubic je suptilan i kritičan posmatrač slovenačkog društvenog života. Svrstavaju ga među predstavnike urbane slovenačke proze, a on za sebe kaže da opisuje neku vrstu socijalnog nadrealizma. Ovog nagrađivanog pisca publika u Srbiji je već imala priliku da upozna kroz prevode romana “Popcorn” i “Koliko si moja”. Roman “Samo dođi kući” je roman…
Continue Reading...
Dnevnička fabula sa književnim ritmom („Dnevnik jednog nomada“, Bekim Sejranović)
Krleža je govorio kako su memoari nezgodna literatura, na koju se ne možeš baš osloniti, jer se tamo i crvi često prikažu kao anakonde. Ni dnevnici nijesu imuni na slična samouveličavanja, ali zavodljivost teksta zna umiriti čitalačke duhove. Problem je kad jezik ne daje ni tu mogućnost, kad si osuđen na bonacu bez kraja….
Continue Reading...
Alergija na svijet (“Volfram”, Bojan Vasić)
Ako je vjerovati enciklopedijama, volfram ili tungsten je “sivkastobijeli metal velike tvrdoće […] s najvišim talištem među metalima”, poznat kao “[vrlo] stabilan, na zraku se vrlo slabo oksidira zagrijavanjem tek na 400°C, u kisiku izgara na 800°C, a otapa se samo u smjesi fluorovodične i dušične kiseline.” Osim što predstavlja važnu komponentu različitih legura, ovaj…
Continue Reading...
Izlaz u ličnoj revoluciji („Put u Karabah“, Aka Morčiladze)
apucalo je u Čečeniji, Dagestanu, Abhaziji, Južnoj Osetiji, Gruziji, Nagorno Karabahu, u svega nekoliko godina jugozapadni dio Sovjetskog Saveza popucao je po etničkim šavovima, socijalizam se urušio tamo gdje je bio najsnažniji, ili se decenijama činio takvim, u svojim usklađenim različitostima – svom nosećem zidu. Sve je počelo još i prije pada, kada je…
Continue Reading...
Nada u zakone prirode („Početne koordinate“, Monika Herceg)
rva zbirka poezije Početne koordinate, Monike Herceg, sudeći prema reakcijama kritike, uvjerljivo je polazište obećavajućeg pjesničkog djelovanja. Potvrdili su je prošlogodišnja nagrada Goran za mlade pjesnike kao i nagrada Na vrh jezika za najbolji rukopis zbirke poezije autora/ki do 35 godina starosti. Knjigu otvara uvodna pjesma stihom Pažljivo stupamo iza granice šume. Uvučeni u pjesmu, zajedno sa lirskim subjektom…
Continue Reading...
Nostalgija Mirčea Kartareskua – bekstvo u prošlost
ablina zaista nije ni bilo dok nije objavljen Uliks Džejmsa Džojsa, Norveška je bila daleka zemlja koja je pripadala Vikinzima dok Knut Hamsun nije objavio Glad, a Portugal je čitalačkoj publici najzad otkriven preko Knjige nespokoja Fernanda Pesoe. Gradovi iz književnosti duguju deo svog postojanja piscima koji su hodali njihovim ulicama i zapamtili ih za…
Continue Reading...
Nema, neka i ne bude („Nema, neka i ne bude“, Edina Szvoren)
tijući utvrditi razlike između romana i kratke priče Julio Cortazar je citirao kolegu pisca, ljubitelja boksa, te kazao da ”roman uvijek pobjeđuje osvajajući bodove, dok priča mora pobijediti nokautom”. Prva, na hrvatski jezik prevedena proza mađarske književnice Edine Szvoren ”Nema, neka i ne bude” (Ljevak, 2017., prijevod Xenia Detoni) u potpunosti dokazuje navedenu usporedbu. Efektne,…
Continue Reading...
Jasmin B. Frelih: Na/pola (prevela Ana Ristović)
U svom prvom romanu Jasmin B. Frelih prati tri dugo razdvojena prijatelja, razočarana milenijalca, kojima život počinje da liči na bajku. Radnja romana dešava se u svetu koji je ujedno iza ugla i dalek poput sna. Evan, pozorišni reditelj, pokušava da postavi na scenu komad u Tokiju budućnosti, ali ga ometa zavisnost od droge i…
Continue Reading...
Intelektualni otpor izvjesnosti nestanka („Predsmrtni dnevnik“, Igor Mandić)
ostujući nedavno u emisiji „Nedjeljom u dva“, Igor Mandić je po ko zna koji put u svom dugotrajnom javnom djelanju izazvao burne reakcije. Ovaj intervju stoga može poslužiti kao dvostruko dijagnostičko mjerilo – lično i opšte. U prvom redu ohrabruje činjenica da vremešni pisac, kritičar i polemičar i dalje gaji onu prepoznatljivu beskompromisnost u…
Continue Reading...FOTOGRAFIJE
-
Mimi Mercedez – bes i tuga jedne mladosti
8 činjenica o romanu “Zločin i kazna”
Umberto Eko i njegova antibiblioteka ili zašto su nepročitane knjige vrednije za naše živote od pročitanih
Kako izgleda soba u kojoj piše Haruki Murakami
Zašto je Borhes mrzeo fudbal?
Zašto u filmu La La Land nema ničeg veselog
Komentari