Alergija na svijet (“Volfram”, Bojan Vasić)
Ako je vjerovati enciklopedijama, volfram ili tungsten je “sivkastobijeli metal velike tvrdoće […] s najvišim talištem među metalima”, poznat kao “[vrlo] stabilan, na zraku se vrlo slabo oksidira zagrijavanjem tek na 400°C, u kisiku izgara na 800°C, a otapa se samo u smjesi fluorovodične i dušične kiseline.” Osim što predstavlja važnu komponentu različitih legura, ovaj…
Continue Reading...
Izlaz u ličnoj revoluciji („Put u Karabah“, Aka Morčiladze)
apucalo je u Čečeniji, Dagestanu, Abhaziji, Južnoj Osetiji, Gruziji, Nagorno Karabahu, u svega nekoliko godina jugozapadni dio Sovjetskog Saveza popucao je po etničkim šavovima, socijalizam se urušio tamo gdje je bio najsnažniji, ili se decenijama činio takvim, u svojim usklađenim različitostima – svom nosećem zidu. Sve je počelo još i prije pada, kada je…
Continue Reading...
Nada u zakone prirode („Početne koordinate“, Monika Herceg)
rva zbirka poezije Početne koordinate, Monike Herceg, sudeći prema reakcijama kritike, uvjerljivo je polazište obećavajućeg pjesničkog djelovanja. Potvrdili su je prošlogodišnja nagrada Goran za mlade pjesnike kao i nagrada Na vrh jezika za najbolji rukopis zbirke poezije autora/ki do 35 godina starosti. Knjigu otvara uvodna pjesma stihom Pažljivo stupamo iza granice šume. Uvučeni u pjesmu, zajedno sa lirskim subjektom…
Continue Reading...
Nema, neka i ne bude („Nema, neka i ne bude“, Edina Szvoren)
tijući utvrditi razlike između romana i kratke priče Julio Cortazar je citirao kolegu pisca, ljubitelja boksa, te kazao da ”roman uvijek pobjeđuje osvajajući bodove, dok priča mora pobijediti nokautom”. Prva, na hrvatski jezik prevedena proza mađarske književnice Edine Szvoren ”Nema, neka i ne bude” (Ljevak, 2017., prijevod Xenia Detoni) u potpunosti dokazuje navedenu usporedbu. Efektne,…
Continue Reading...
Intelektualni otpor izvjesnosti nestanka („Predsmrtni dnevnik“, Igor Mandić)
ostujući nedavno u emisiji „Nedjeljom u dva“, Igor Mandić je po ko zna koji put u svom dugotrajnom javnom djelanju izazvao burne reakcije. Ovaj intervju stoga može poslužiti kao dvostruko dijagnostičko mjerilo – lično i opšte. U prvom redu ohrabruje činjenica da vremešni pisac, kritičar i polemičar i dalje gaji onu prepoznatljivu beskompromisnost u…
Continue Reading...
Paradoksalna primamljivost bola (“Zdravo, dragi ubojice!”, Radenko Vadanjel)
ratki roman Radenka Vadanjela postapokaliptična je mora koju pripovijedaju naizmjence pripovjedači u prvom i trećem licu. Prvi, muški glas, nepouzdani je pripovjedač kroz čije se misli miješaju manija i paranoja. Obranio se od pokušaja ubojstva sjekirom, a svoju je napadačicu/žrtvu spalio i zakopao. Kroz poglavlja koja prate drugi, ženski lik, čitatelj polako doznaje u kakvoj…
Continue Reading...
Povodom revolucionarnog jubileja („Povijest Oktobarske revolucije, Nil Fokner)
rošlo je stotinu godina od Crvenog oktobra, događaja koji je kao malo koji dotad uzdrmao svjetsku društvenu, ekonomsku i geopolitičku realnost, a i dalje ni približno nema saglasnosti o njegovim učincima. Koplja se uglavnom lome oko one krajnje metrološke nedoumice – da li je Revolucija čovječanstvu donijela više koristi, ili štete. Konačni odgovor izmiče…
Continue Reading...
Biografije koje prkose zaboravu (Balkanska krasotica ili Šlemilovo kopile, László Végel)
leksandar Flaker definirao je prostor kao medij koji bilježi aktivnosti koje su se u njemu dogodile te prema njegovu shvaćanju on djeluje kao ”višeslojni stratum sačinjen od mnoštva događaja koji supostoje u vremenu i svjedoče o povijesti i suvremenosti”. Dakako, što su ti događaji burniji time prostor postaje privlačnijim za one koji tragaju za dobrom…
Continue Reading...
Apsurd ponavljajućih sukoba (“Rezalište”, Igor Štiks)
ova knjiga Igora Štiksa ”Rezalište” kreće se područjem preklapanja romana i drame, iako ona u strogoj kategorizaciji pripada romanesknom narativu. Sažetost i ekonomičnost jezika posljedica je dijaloškog koncepta romana, a kratka poglavlja, koja su nazvana prema dijelovima objeda, funkcioniraju kao dramski činovi: Aperitiv, Predjelo, Glavno jelo, Sir, Kolač i Digestiv. Radnja gotovo cijelog romana događa…
Continue Reading...
Arhipelag Japan („Fascinantni Japan“, Ilja Musulin)
ako bih svoj čitalački opseg učinio raznovrsnijim, već neko vrijeme nastojim da se koliko-toliko povinujem planskom čitanju. Često mi odzvanja očeva pridika: „Pusti se trivijalnih stvari. Ne možeš biti pravi čitalac i pisac dok ne pročitaš klasike.“ A kad god zaređam s klasicima, proganja me to što ne držim korak s najnovijim naslovima. Redosljed me…
Continue Reading...
Kako autocenzurom ubiti priču („projekt@party“, Beqë Cufaj)
d književnosti malih zemalja s teškom poviješću po defaultu očekujem neku mračnu egzotiku s kojom se mi na ovim prostorima možemo lako identificirati. Tako mi se roman projekt@party kosovskog novinara i pisca Beqë Cufaja doimao obećavajuće turoban, međutim, početni ushit se pretvorio u duboko razočarenje. Najavljena kritika politike velikih zemalja prema malima koje su, čini…
Continue Reading...
Vrt jezika („Tkiva“, Marjan Čakarević)
ova pesnička knjiga Marjana Čakarevića počinje zelenom. Naime, pesma ”Prsten”, koja je otvara, kako i sam naslov sugeriše, tematizuje cikličnost prirodnog sveta, što, imajući na umu prethodne Čakarevićeve knjige i dominantne motive u njima, čitaoca donekle iznenađuje. Naročito zbog toga što se zelena boja i cikličnost javljaju na više mesta u zbirci i čine neku…
Continue Reading...
Slivanje biografije u ništavilo („Pa kao“, Vladimir Tabašević)
ivjeti život na crtu usud je mnogih. Ako ne i svih, ukoliko smognemo samouvjerenosti da putanju svake sudbine dominantno pripišemo njenom nosiocu. Jednom, prirodno, dođe trenutak i za svođenje računa. Tad se javlja najspontanija potreba za izrazom, umjetnost lišena usiljenosti, umjetnost kao odraz nagona za jačanjem dokaza o nekadašnjem postojanju. Dužina epitafa analogna je dinamici…
Continue Reading...
Istraživanje rubova smisla („Knjiga nespokoja“, Fernando Pesoa)
piše: Dejan Zakić ve su gromade nezaobilazne u portugalskoj literaturi i malo ko to ne zna: Žoze Saramago i onaj hiperproduktivni čudak, onaj lucidni mistik identiteta skrivenog pod osamdesetak pseudonima kojima je potpisivao svoja dela, astrolog i politički disident pod klero-korporatistom Salazarom – Fernando Pesoa. Počast ovom pesniku odao je pomenuti nobelovac, kada je jedan…
Continue Reading...
Orlando, Virdžinija Vulf (Arete, 2017): preporuka, razlozi za nju, i još dve male preporuke
Luki Račiću re dva dana sam čula kako moj prijatelj na svojoj štamparskoj mašini – sa njom – radi na umnožavanju primeraka romana Orlando Virdžinije Vulf, koji bi uskoro trebalo da se pojavi u izdanju izdavačke kuće Arete. Trenutak pre sasvim lične: bibliofilske, fetišističke reakcije (Orlando je, za sada u najkraćem, moj omiljeni roman) pomislila…
Continue Reading...FOTOGRAFIJE
-
Mimi Mercedez – bes i tuga jedne mladosti
Umberto Eko i njegova antibiblioteka ili zašto su nepročitane knjige vrednije za naše živote od pročitanih
Kako izgleda soba u kojoj piše Haruki Murakami
Zašto je Borhes mrzeo fudbal?
Zašto u filmu La La Land nema ničeg veselog
8 činjenica o romanu “Zločin i kazna”
Komentari